El Dorado
| El Dorado El Hombre Dorado | |
|---|---|
.jpg) | |
El Dorado (španjolski pozlaćeni[1]) je ime za mitsko mjesto prepuno zlata.
Tokom 16. i 17. vijeka brojni Evropljani su vjerovali da negdje u Novom svijetu postoji mjesto neizmjernog bogatstva, potraga za njim koštala je mnoge od njih života.[2]
Porijeklo legende o El Doradu leži u Južnoj Americi, i ona kao sve druge legende i mitovi, sadrži neke trunke istine. Kad su španjolski konkvistadori početkom 16. vijeka stigli do Južne Amerike, čuli su priče o plemenu domorodaca koje živi visoko u planinama Anda na području današnje Kolumbije.[2]
O njima se pričalo da svog novog poglavicu uvode na vlast, ceremonijom na jezeru Guatavita. Priče o toj ceremoniji bile su različite, jer je ona završila još u 15. vijeku, kad je to pleme pokoreno. Ali su sve govorile da su novog poglavicu prekrivali zlatnim prahom i draguljima koje bi nakraju bacili u jezero da umilostive boga koji je živio pod vodom.[2]
Španjolci su tog zlatnog poglavicu počeli nazivati - El hombre dorado - Pozlaćeni čovjek. Kako su Španjolci i drugi evropski avanturisti pronašli gomilu zlata među domorocima duž sjeverne obale kontinenta, vjerovali da negdje u unutrašnjosti mora postojati mjesto velikog bogatstva. Španjolci nisu pronašli El Dorado, ali su pronašli jezero Guatavita i pokušali ga isušiti 1545. godine. Snizili su njegovu razinu dovoljno da pronađu stotine grumena zlata uz rub jezera, ali mitsko basnoslovno blago u dubljoj vodi nisu našli.[2]
I Engleski Sir Walter Raleigh je dvaput otplovio do Gvajane u potrazi za El Doradom. Za svog drugog putovanja 1617. poslao je svog sina, Watta u ekspediciju da istraži tok rijeke Orinoco, a on se kao starac utaborio u kampu na otoku Trinidad. Ekspedicija je završila katastrofom u kojoj mu je sin ubijen u borbi sa Španjolcima.[2]
Nakon tog se skrhani Raleigh vratio u Englesku, u kojoj ga je dočekao ljutiti kralj James I jer se nije držao njegove naredbe da izbjegava sukob sa Španjolcima, zbog tog mu je odrubljena glava.[2]
Riječ eldorado se danas koristi kao metafora za bilo koju zemlju, sredinu ili položaj gdje vlada obilje i bogatstvo, i gdje se ugodno i lako živi.[1]
O toj mitskoj zemlji ispjevao je pjesmu i Edgar Allan Poe 1849. i rekao da se nalazi Preko Mjesečevih planina, niz Dolinu sjene, jaši, hrabro jaši... ako tražiš El Dorado.[2]
