Aharnjani
| Aharnjani | |
|---|---|
| Napisao: | Aristofan |
| Zbor | starci iz deme Aharnjana |
| Likovi |
|
| Radnja | 1. Pniks u Ateni 2. Ulica ispred kuća Dikaiopolisa, Euripida i Lamaha |
Aharnjani (grčki: Ἀχαρνεῖς, atički: Ἀχαρνῆς) jest treći - i naraniji od jedanaest sačuvanih - komad velikog atenskog komediografa Aristofana. Komediju je 425. pne. u pjesnikovo ime na postavio Kalistrat, možda zato što je Aristofan još uvijek bio previše mlad da bi njemu samome bio dodijeljen kor. Komad je osvojio prvu nagradu na Lenejskom festivalu.
U trenutku prikazivanja ove komedije Atenjani već šestu godinu trpe strahote peloponeskog rata, pustošenje vlastita teritorija, kugu u prenapučenom gradu, nestašicu hrane, no njihov duh i dalje istrajava. Među onima koji su bili najteže pogođeni ratnim nedaćama, jer im je teritorij bio stalno pustošen, bili su Aharnjani, tj. stanovnici atičke deme koja je ležala sevjerozapadno od Atene, u podnožju planine Parnasa. Oni u drami čine kor.
Na početku komedije nalazimo atenskog seljaka Dikeopola kako sjedi i čeka da počne sjednica atenske skupštine. Pojavljuje se Amfitej ("polubog"), kojega su poslali bogovi kako bi ugovorio mir sa Spartom, no nažalost nisu mu dali dovoljno novca za put. Taj mu novac daje Dikeopol, no mir sa Spartom bit će privatni i odnosit će se samo na Dikeopola. Amfitej odmah donosi mirovni sporazum, jedva izbjegavši kor ratobornih i razbješnjelih Aharnjana. Dikeopol pak proslavlja mir procesijom u kojoj su njegova kći i sluge.
Uslijedi nadmetanje (ἀγών) između Dikeopola i kora o pitanjima rata i mira, u kojem sudjeluje i Lamah, koji je prikazan kao tipičan vojni zapovjednik. Dikeopolu bude dozvoljeno da održi govor prije nego bude pogubljen kao izdajnik. Da bi govor ispunio sa što više pathosa, posuđuje od tragičara Euripida neke scenske karakteristike koje njegove tragedije čine osobito dirljivim. Tako Dikeopol svojim govorom pridobije kor, koji prijeđe na stranu mira.
Nakon parabaze, u kojoj pjesnik brani vlastito stajalište, slijedi niz komičkih scena koje ilustriraju blogadati mira. Tako jedan Megaranin dolazi k Dikeopolu kupiti hranu (Atena je te godine rata nastojala Megaru blokadom umoriti glađu i natjerati na predaju); u zamjenu za hranu Megaranin nudi svoje kćerkice zakrabuljene kao svinje u vrećama. Neki pak Beoćanin nudi jegulje i drugu robu, a zauzvrat traži lokalne atičke proizvode: na kraju dobija doušnika u vreći. Treći posjetilac, neki seljak, želi melem mira za svoje oči, koje su mu se osušile od plača za gubitkom njegovih volova. Nastavljaju se ovakve scene. Napokon Lamah mora kroz snijeg povesti napad na Beoćane, te se vraća povrijeđen drvetom vinove loze, na koje se nataknuo, a Dikeopol proslavlja Antesterije s Dionizovim svećenikom.
Ovu su komediju interpretirali kao pjesnikovo domišljato, no zato ništa manje ozbiljno zalaganje za što bržim okončanjem peloponeskog rata,[1] te kao njegov vatreni odgovor na ranije optužbe od strane Kleona, vođe demokrata, koji je ranije navodno podnio tužbu protiv Aristofana za klevetanje polisa u danas izgubljenoj predstavi Babilonjani. U Aharnjanima Aristofan se pokazuje odlučnim suprostaviti se Kleonu, tada glavnom zagovorniku ratoborne politike. U komediji se nalaze neprekidne aluzije i na druge osobe i na razne običaje iz stvarnoga života. Prizori iz života ocrtani su jasno, kao npr. sjednica skupštine na početku komada, gdje je stari seljak Dikeopol prikazan kako se dosađuje te zijeva, proteže se, češe se, čupa dlake, pušta vjetrove, a misli su mu zaokupljene poslom koji ga čeka kad se vrati u svoje selo.[2] Zajedno s drugim Aristofanovim komadima, Aharnjani predstavljaju primjer satiričkog žanra starogrčke drame danas poznatog kao "stara atička komedija".
- ↑ M. C. Howatson (ed.), Oxford Companion to Classical Literature, 1997, s.v. "Acharnians".
- ↑ Milivoj Sironić – Damir Salopek, "Grčka književnost", u: Povijest svjetske književnosti, knjiga 2, 1977, str. 126.