Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva
Leopold II. | |
---|---|
Heinrich Friedrich Füger: Leopold II. | |
Ugarski i hrvatski kralj austrijski nadvojvoda i češki kralj | |
Vladavina | 20. veljače 1790. - 1. ožujka 1792. |
Krunidba | 15. studenog 1790. Bratislava, Slovačka |
Prethodnik | Josip II. |
Nasljednik | Franjo II. |
Car Svetog Rimskog Carstva | |
Vladavina | 30. rujna 1790. - 1. ožujka 1792. |
Krunidba | 9. listopada 1790. Frankfurt, Njemačka |
Prethodnik | Josip II. |
Nasljednik | Franjo II. |
Veliki vojvoda Toskane | |
Vladavina | 18. kolovoza 1765. - 22. srpnja 1790. |
Prethodnik | Franjo I. |
Nasljednik | Ferdinand III. |
Supruga | Marija Lujza Španjolska |
Djeca | Djeca Leopolda II.
|
Puno ime | Peter Leopold Joseph Anton Joachim Pius Gotthard |
Dinastija | Habsburško-Lotaringovci |
Otac | Franjo I. |
Majka | Marija Terezija |
Rođenje | 5. svibnja 1747., Beč, Austrija |
Smrt | 1. ožujka 1792., Beč, Austrija |
Vjera | katolicizam |
Leopold II., punim imenom Peter Leopold Joseph Anton Joachim Pius Gotthard (Beč, 5. svibnja 1747. – Beč, 1. ožujka 1792.), treći sin Marije Terezije i cara Franje Stjepana Lotarinškog, veliki vojvoda Toskane (1765. -1790.), rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski i češki kralj (1790. – 1792.) iz dinastije Habsburg-Lothringen.
Smrt njegove braće, Karla (koji nije imao djece) i Josipa II., 20. veljače 1790., na kraju ga je učinila nasljednikom carske titule. No, sam Leopold nije se previše miješao u bratovu politiku dok je ovaj bio na vlasti, primarno jer je bio zadovoljan svojom funkcijom velikog vojvode Toskane, a i jer je njegov brat, zbog brojnih reformi, postao iznimno nepopularan. Njegovo nemiješanje išlo je do te granice da je, kada ga je umirući Josip II. pozvao u Beč da postane suvladar, Leopold to hladno odbio. Nakon Josipove smrti naslijedio je prijestolje, ali je u Beč stigao tek desetak dana poslije bratove smrti.
Leopold II. vladao je iznimno kratko, samo dvije godine, a njegovu vladavinu obilježio je nastavak povlačenja bratovih reformi.[1] Kako je Josip II. ulaskom u Dubički rat (rat između Habzbugovaca i Osmanlija) doveo državu u krizu, a pomoć mu nije pružena zbog radikalnih reformi, morao je povući većinu svojih reformi.[1] Njegovom smrću 1790., Leopold II. je, kao novoizabrani car, dovršio povlačenje tih reformi,[1] ostavivši tako na snazi samo bratov Patent o vjerskoj toleranciji i Patent o ukidanju kmetstva. Uz to, Leopold II. je već sljedeće godine, uvidjevši kako Monarhija gubi u ratu, potpisao Mir u Svištovu i tako istupio iz Dubičkog rata.[1]
Kao ni njegov brat, Leopold II. nije reagirao na Francusku revoluciju. Iako su mnoge europske monarhije bile zabrinute liberalizacijom jedne od najstarijih europskih monarhija, braća Josip i Leopold nisu intervenirala zbog čega su dobili, posebice Leopold, etiketu liberalnih vladara. Iako nije intervenirao on, njegov sin Franjo II. je već 1792., odmah nakon očeve smrti, uveo Monarhiju u Francuske revolucionarne ratove kako bi zaustavio tijek Francuske revolucije.
Car Leopold II. iznenada je umro 1. ožujka 1792. godine u Beču. Njegova iznenadna smrt potakla je glasine da je zbog svojih liberalnih nazora otrovan. Naslijedio ga je sin Franjo II.
- Ferdo Šišić o Leopoldu II. Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. studenoga 2008. (Wayback Machine)
Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva Bočna linija Lotarinške dinastije Rođ. 5. svibnja 1747. Umr. 1. ožuja 1792.
| ||
Vladarske titule | ||
---|---|---|
prethodnik Franjo Stjepan |
toskanski veliki vojvoda 1765. – 1790. |
nasljednik Ferdinand III. |
prethodnik Josip II. |
car Svetog Rimskog Carstva rimsko-njemački kralj ugarski, hrvatski i češki kralj; austrijski nadvojvoda; brabantski, limburški, luksemburški i milanski vojvoda; flandrijski, hainautski i namurski grof 1790. – 1792. |
nasljednik Franjo II. |
|