LaserDisc
 | Ovaj članak ili dio članka je površno, nedovoljno ili netočno preveden s engleskog na hrvatski jezik. Obratite pozornost na zaostatke engleskog jezika kao što su pasiv, konstrukcije rečenica, pisanje razgodaka, nadnevaka i slično. |
| LaserDisc | |
 | |
| Vrsta medija | Optički disk |
| Kodiranje | NTSC, PAL |
| Kapacitet | 60 minuta po strani na CLV diskovima; 30 minuta po strani na CAV diskovima |
| Čitač | Laserski poluvodič valne duljine 780 nm |
| Razvio/li | Philips, MCA Inc., Pioneer Corporation |
| Upotreba | Kućni video, pohrana podataka |
LaserDisc ili (LD) je format za kućna videa i prvi komercijalni optički disk početno licensiran, prodavan i reklamiran kao MCA DiscoVision (također poznat kao "DiscoVision") 1978 godine u Sjevernoj Americi.
Iako je format bio u stanju pružati video i zvuk više kvalitete nego njegovi suparnici, VHS i Betamax video kazete, LaserDisc nikad nije uspio steći rasprostranjenu upotrebu u Sjevernoj Americi, ponajviše zbog visokih cijena uređaja za reproduciranje i video naslova samih.[1] Također je ostao u velikoj mjeri neprimjetan format u Europi i Australiji. Međutim, bio je mnogo popularniji u Japanu i mnogo bogatijim regijama jugoistočne Azije, poput Hong Konga, Malezije i Singapura. Tijekom 1990-ih u Hong Kongu je bio prevladavajući medij za iznajmljivanje videa.[2]
Tehnologije i koncepti iza LaserDisca su temelji kasnijih optičkih diskova, uključujući Compact Disc, DVD i Blu-ray Disc.
- ↑ LaserDisc Players: wave of the future?. YouTube. Pristupljeno 24. listopada 2011.
- ↑ Followers of LaserDisc Interest. itimes. Pristupljeno 28. srpnja 2014.
| |||||