Knjižnična klasifikacija

Knjižnična klasifikacija, sustav je kodiranja i organiziranja knjižničarske građe prema temi, te dodjeljivanja signature, tj. aktivnost kojom se knjizi ili inomu predmetu iz knjižničnoga fonda određuje jedna ili više klasifikacijskih (stručnih) oznaka, koje kazuju 'o čemu se radi‘.

Uloga

Knjižnična klasifikacija danas predstavlja temeljno pomagalo u organizaciji zabilježena znanja. Njezine uloge u knjižnicama jesu olakšanje pronalaska građe, te prikaz lokacije građe u knjižnici, a za njeno sastavljane zadužen je katalogizator knjižnice. Knjižnična klasifikacija se do 19. stoljeća koristila samo za slaganje predmetnog kataloga, a tek od 20. stoljeća, kada knjižnice postaju otvorene za javnost, po njoj se počinju slagati knjige po policama. U slučaju vrlo male zbirke, koristi se samo za lociranje građe, te se ne koriste komplicirane predmetne klasifikacije, već se građa dijeli u par opširnijih grupa. Ovakav način organizacije građe naziva se ˝mark and park˝ metoda.

Podjele

Knjižnične klasifikacije mogu se podijeliti prema različitim kriterijima: obuhvatu, dubini razrade, načinu izrade, vrsti, strukturi, jeziku, načinu obrade građe, te svrsi.

Prema obuhvatu se dijele na:

opće (enciklopedijske) knjižnične klasifikacije - služe za klasifikaciju građe cjelokupnog ljudskog znanja, (npr. DDK, LKK, UDK), a mogu biti nacionalne i međunarodne
specijalne knjižnične klasifikacije - služe za klasifikaciju građe samo određenog područja, (npr. npr. British classification of music), te također mogu biti nacionalne i međunarodne

Prema vrsti dijele se na:

nabrajajuće knjižnične klasifikacije – stvaraju abecednu listupojmova te dodjeljuju brojeve svakom pojmu abecedne liste
hijerarhijsko-enumerativne knjižnične klasifikacije - pojmove dijele hijerarhijski, od općih prema specifičnima
analitičko-sintetičke (facetne) knjižnične klasifikacije koje imaju jednostavne elementarne pojmove prikladne za sastavljanje u složene pojmovne cjeline kao iskaze o predmetima dokumenata, te dijele pojmove u međusobno isključive grupe

Prema dubini razrade dijele se na:

plitke klasifikacije - koriste se za klasifikaciju časopisa
dublje (srednje) razrađene klasifikacije - koriste se za klasifikaciju knjiga i u bibliografske svrhe
najdublje (podrobno) razrađene klasifikacije - koriste se za klasifikaciju članaka

Prema načinu izrade dijele se na:

izrađene na temelju znanja predmetnih stručnjaka, enciklopedija, klasifikacija znanosti i leksikona
izrađene na temelju sadržaja (tj. na temelju određene bibliotečne građe)

Prema strukturi dijele se na:

jednodimenzionalne
višedimenzionalne

Prema jeziku dijele se na:

one koje koriste umjetni, kontrolirani jezik klasifikacije
prirodni, kontrolirani ili polukontrolirani jezik

Prema načinu obrade građe dijele se na:

klasifikacije sa stručnom obradom, klasifikacijskim indeksom
klasifikacije s predmetnom obradom, abecednim predmetnim indeksom

Prema svrsi uporabe dijele se na one koje upotrebljavamo za:

fizički raspored građe
raspored sadržaja
bibliografiju
časopise
članke

Usporedba

Usporedba knjižničnih klasifikacija vrši se na temelju idućih svojstava:

tip zapisa – zapis može biti čist ( sastoji se samo od npr. znamenaka) ili mješovit (abeceda i znamenke ili simboli)
izražajnost – veza između pojma i strukture
podržavanje mnemotehnike – npr. DDC 598.0944 ptice u Francuskoj 598 ptice, 09 kod države, 44 Francuska
˝gostoljubivost˝ - stupanj do kojeg je klasifikacija sposobna prihvatiti nove teme
sažetost – duljina zapisa
brzina ažuriranja – najbolje klasifikacije stalno se preispituju i unaprjeđuju
dosljednost
jednostavnost

Najčešće klasifikacije engleskog govornog područja

Bliss bibliographic classification (BBC)

Autor ove klasifikacije je Henry E. Bliss i izdana je od 1940. do 1953. u četiri sveska. Novija verzija, BC2 koristi se od 1977. Temelji se na alternativnoj lokaciji, što znači da jedna knjiga unutar knjižnice može imati više lokacija, ali se drži uvijek na istoj, koja je unaprijed dogovorena. Označavanje je kratko i sažeto, te se znanje organizira prema akademskoj stručnosti. Na policama bi se građa trebala postepeno nizati od teme do teme, po prirodnoj srodnosti.

Decimalni sustav klasifikacije (Dewey decimal classification, DDC)

Nastala je 1876., a autor je Melvil Dewey. Danas je ova klasifikacija brend u vlasništvu Online computer and library centra u Dublinu, Ohio. Sastoji se od 10 glavnih grupa, koje se zatim dalje dijele na 10 sektora, pa na još 10 sekcija.

Glavne grupe:

000 informatika, informacije, općenito
100 filozofija i psihologija
200 religija
300 društvene znanosti
400 jezik
500 znanost
600 tehnologija
700 umjetnost i rekreacija
800 književnost
900 povijest i geografija

Library of congress classification (LCC)

Počeo ju je sastavljati Herbert Putnam 1897. Ova je klasifikacija nastala u sklopu Kongresne knjižnice i u početku je bila namijenjena samo za potrebe te knjižnice.

Glavne grupe:

A općenito
B filozofija, psihologija, religija
C pomoćne znanosti povijesti
D opća povijest i povijest starog svijeta
E povijest Amerike
F povijest Amerike
G geografija, antropologija, rekreacija
H društvene znanosti
J političke znanosti
K pravo
L obrazovanje
M glazba i knjige o glazbi
N lijepe umjetnosti
P jezik i književnost
Q znanost
R medicina
S agrokultura
T tehnologija
U vojska
V pomorstvo
Z bibliografije, knjižničarstvo, informacijski izvori

Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC/UDK)

Autori Paul Otlet i Henri la Fontaine sastavili su je krajem 19. stoljeća. Ona se najčešće koristi u hrvatskim knjižnicama, a u svijetu je često susrećemo u specijaliziranim knjižnicama. U ovoj klasifikaciji se koristi mješoviti tip zapisa, tj. koriste se znamenke i simboli.

Neki simboli i primjeri klasifikacije: