Prijeđi na sadržaj

Kakanj

Izvor: Wikipedija
Kakanj

Pogleda na Kakanj

Grb
Država Bosna i Hercegovina
EntitetFederacija Bosne i Hercegovine
Županija Zeničko-dobojska

Vlast
 • NačelnikMirnes Bajtarević (SDA)[1]

Površina
Općina462 km²

Stanovništvo (2013.)
Općina37.441
Naseljeno mjesto11.796

Pozivni broj(+387) 032
Stranicakakanj.gov.ba
Zemljovid

Položaj općine Kakanj u Bosni i Hercegovini

Kakanj je općina i naselje u Bosni i Hercegovini, u Federaciji BiH u Zeničko-dobojskoj županiji.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Kakanj se nalazi sjeverno od Visokog, a jugoistočno od Zenice. Smješten je između brda na obje obale rijeke Zgošće.

Upravno pripada Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskoj županiji.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Rana povijest i srednji vijek

[uredi | uredi kôd]

Arheološki nalazi svjedoče o životu u pretpovijesno doba. Ostatci keramike i kamenih spomenik upućuju na sličnost kakanjske i danilske kulture.[2]

Kakanj kao naziv naseljenog mjesta, prvi put u povijesti, spominje se u povelji kralja Stjepana Dabiše, vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, izdatoj u Sutisci 15. travnja 1392. godine. Za iskazano viteštvo u boju protiv Turaka, on daruje vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću dva sela.[3]

Stara povijesna jezgra grada Kaknja nalazi se u naselju koje danas nosi ime Donji Kakanj. Donji Kakanj je još u tursko doba bio sjedište suda i trgovišta. Područje Kaknja bilo je u Bosanskom sandžaku.

Kada je Eugen Savojski prodro u Bosnu sve do Sarajeva, kod Kaknja je naišao na otpor 1697. godine.[2]

Austro-ugarska, Jugoslavija, NDH

[uredi | uredi kôd]

Za vrijeme austro-ugarske vladavine područje se nalazilo u kotaru Visoko u Sarajevskom okrugu. Studenoga 1899. godine Društvo za ugljenu industriju u Kaknju utvrdilo je postojanje velikih količina mrkog ugljena. Rudnik Kakanj (Ugljenik Kakanj) je osnovan 1900. godine.[4] Godine 1902. su Austrijanci na tadašnjem području Zgošće razvili rudarstvo i sagradili stanove za rudare. Prvi naseljenici su bili uglavnom Hrvati doseljeni uglavnom iz Dervente, Fojnice, Kreševa, Vareša, Vojvodine. Doseljavanje muslimana bilo je manje. Razlog je bila nada kod muslimana da će se turska vlast vratiti i očekivali su da će biti begovi.[5]

U sljedećih stotinu godina, Kakanj se intenzivno razvijao bez urbanog planiranja, u početku, samo oko rudnika, a kasnije i na obalama rijeka Zgošće i Bosne što je dovelo do pomicanja gradskog središta. Osim Donjeg Kaknja dugu povijest imaju naselja Kraljeva Sutjeska, Zgošća i Doboj.

Godine 1920. godine osnovana je današnja kakanjska župa, pod imenom Zgošća. Nastala je odvajanjem od župe Kraljeve Sutjeske. Stara župna crkva bila je baraka koja je služila sve do 1926. godine. Tad je podignuta nova crkva posvećena sv. apostolima Petru i Pavlu, koja je bila u funkciji do 1965. godine.[6]

U Kraljevini SHS Kakanj je od 1929. u sastavu Drinske banovine. Nakon formiranja Banovine Hrvatske, ostala je izvan nje. Bio je dijelom visočkog sreza.

Dana 21. travnja 1934. dogodila se nesrerća u rudniku uglja u oknu „Stara jama” kada je u eksploziji poginulo 125 rudara koji su radili na trećoj (najnižoj) etaži.[7]

U Drugome svjetskom ratu bio u sastavu NDH. Pripadao je velikoj župi Lašva-Glaž, kotaru Visokom. Bio je pripadao općini Zgošće, čije je sjedište bio Kakanj-Majdan.[8] Preustrojem 1944. pripojen je cijeli kotar Visoko i s njime Kakanj velikoj župi Vrhbosni.[9]

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

[uredi | uredi kôd]

Ministarstvo industrije FNRJ je u visočkom srezu među prve projekte uvrstilo je proširenje rudnika, izgradnju separacije u Kaknju i izgradnju termoelektrane u Čatićima. Projekti se izvode od 1947. godine. TE Kakanj u Čatićima je s raom započela 1. srpnja 1956. godine. Dimnjak za termoelektranu dovršen je 1987. godine.[10] Nakon 1960-ih započinje veće doseljavanje Muslimana te se počinje mijenjati nacionalni sastav mjesta.[5] Godine 1963. u Vukanovićima je osnovana župa odvajanjem od župe Kraljeve Sutjeske. Gradnja kakanjske župne crkve bila je od 1965. do 1971., a zvonika od 1970. do 1972. godine.[6]

Godine 1977. i 1978. bili su istraživački i pripremni radovi za eksploatiranje zaliha ugljena kod Karaule koji su ustvrdili velike zalihe.[11] Dana 10. rujna 1979. krenula je eksploatacija ugljena s Površinskog kopa „Karaula 1“.[11] 1978. godine osnovana je župa Haljinići.[6] Tada su postojale četiri kakanjske župe: Vukanovići, Haljinići, Kraljeva Sutjeska i Kakanj s preko 16.000 vjernika.[5]

Domovinski rat

[uredi | uredi kôd]

Nakon odlazak Srba iz grada, zbilo se veliko zahladnjenje odnosa muslimana prema Hrvatima. Za mjesne Srbe brinuo se mjesni katolički župnik koji je za njih odredio jedan dan u Caritasu. Radovan Karadžić se preko SRNE zahvalio svećeniku u Kaknju koji „pomaže Srbe”.[5]

Napad Armije BiH na hrvatske snage brigade HVO „Kotromanić” započeo je 8. lipnja 1993. godine.[12] Dana 13. lipnja 1993. nastavljen je napad na Hrvate kakanjsko-sutješkog područja.[13] Napad je bio od Zenice do Visokog.[5]

Paravojne i redovite postrojbe Armije BiH ubile su u Drenoviku 16 Hrvata, u Slapnici 9, u Kraljevoj Sutjesci 4, u Bištranima 4, u Kovačima-Bradarićima 10, u Grmačama 3.[14] Nitko nije odgovarao niti bio procesuiran za te zločine nad Hrvatima.[5][15]

Postrojbe Armije BiH srušili su i devastirali brojne katoličke vjerske objekte u četirima župama kakanjske općine. Opljačkane su i uništene i crkve u Banjevcu, Bjelavićima, Brnju, Crnaču, Grmačama, Jukama, Mandovini, Opama, Pavlovićima, Poljanima, Seocu, Vardi, Zgošči i Žitelju. U Haljinićima su opljačkali i devastirali župno središte Velike Gospe. U Vukanovićima su crkvu oštetili te polomili kipove i križeve.[16]

Za vrijeme rata djelovala su tri zatvora/logora za Hrvate.[12] Oko 15.000 kakanjskih Hrvata izbjeglo je najprije u Vareš, a zatim dalje po svijetu.[17] Opljačkano je ili uništeno oko 80 % zgrada u vlasništvu Hrvata.[12] Masovno se useljavalo u domove protjeranih Hrvata i Srba.[18]

Bosna i Hercegovina

[uredi | uredi kôd]

Blizu župnog ureda rujna 1996. ubijena je časna sestra Danka Jurčević. Osim toga nakon rata ubijeno je još dvoje Hrvata.[19] Nakon rata u župi Kakanj ostalo je u četiri kakanjske župe, Vukanovići, Haljinići, Kraljeva Sutjeska i Kakanj, oko 3.000 Hrvata uglavnom starije životne dobi.[5] Godine 2001. bilo je oko 2.300 župljana, a manje od 900 2017. godine.[5]

Dana 29. srpnja 1998. minirana je kakanjska župna crkva sv. Petra i Pavla oko 1 sat poslije ponoći. Eksplozija je uništila sva stakla u crkvi, teško je oštećen i jedan od nosača crkve pod koji je najvjerojatnije eksploziv bio i postavljen.[20] Dana 17. veljače 1997. minirana je filijana crkva u Gornjem Banjevcu.[19]

Dana 10. rujna 1996. godine u pokusni je rad pušten EKG bager za eksploataciju čvrste jalove mase i ugljena na Površinskom kopu „Vrtlište”.[11]

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Popisi 1971. – 1991.

[uredi | uredi kôd]
Stanovništvo općine Kakanj
popisna godina 1991.[21] 1981. 1971.
Muslimani 30.528 (54,56%) 27.393 (52,55%) 25.142 (52,84%)
Hrvati 16.556 (29,59%) 16.016 (30,72%) 15.479 (32,53%)
Srbi 4.929 (8,80%) 5.182 (9,94%) 6.233 (13,10%)
Jugoslaveni 2.554 (4,56%) 2.298 (4,40%) 301 (0,63%)
ostali i nepoznato 1.383 (2,47%) 1.238 (2,37%) 425 (0,89%)
ukupno 55.950 52.127 47.580

Kakanj (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

[uredi | uredi kôd]
Kakanj
popisna godina 1991.[21] 1981. 1971.
Muslimani 4.977 (41,44%) 3.224 (38,56%) 2.053 (36,36%)
Hrvati 2.387 (19,87%) 1.984 (23,73%) 2.109 (37,35%)
Srbi 2.053 (17,09%) 1.337 (15,99%) 1.026 (18,17%)
Jugoslaveni 1.841 (15,33%) 1.266 (15,14%) 230 (4,07%)
ostali i nepoznato 750 (6,24%) 549 (6,56%) 228 (4,03%)
ukupno 12.008 8.360 5.646

Popis 2013.

[uredi | uredi kôd]
Stanovništvo općine Kakanj
godina popisa 2013.[22]
Bošnjaci 32.341 (86,38%)
Hrvati 2.973 (7,94%)
Srbi 281 (0,75%)
ostali i nepoznato 1.846 (4,93%)
ukupno 37.441
Kakanj - naseljeno mjesto
godina popisa 2013.[22]
Bošnjaci 9.408 (79,76%)
Hrvati 959 (8,13%)
Srbi 205 (1,74%)
ostali i nepoznato 1.224 (10,38%)
ukupno 11.796

Naseljena mjesta

[uredi | uredi kôd]

Općinu Kakanj sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:[22]

Alagići, Bastašići, Bašići, Bičer, Bijele Vode, Bijelo Polje, Bilješevo, Bistrik-Crkvenjak, Bištrani, Bjelavići, Bosna, Brežani, Brnj, Brnjic, Bukovlje, Crnač, Čatići, Danci, Desetnik, Doboj, Donja Papratnica, Donji Banjevac, Donji Kakanj, Donji Lučani, Dračići, Drijen, Dubovo Brdo, Dumanac, Gora, Gornja Papratnica, Gornji Banjevac, Gornji Lučani, Govedovići, Gradac, Groce, Halinovići, Haljinići, Hausovići, Hodžići, Hrasno, Hrastovac, Ivnica, Javor, Jehovina, Jerevice, Jezero, Kakanj, Karaula, Karaulsko Polje, Klanac, Kondžilo, Koprivnica, Kraljeva Sutjeska, Krševac, Kučići, Kujavče, Lipnica, Lučići, Lukovo Brdo, Marijina Voda, Miljačići, Mioči, Modrinje, Mramor, Nažbilj, Obre, Papratno, Pavlovići, Pedići, Podbjelavići, Podborje, Poljani, Poljice, Pope, Popržena Gora, Ratanj, Ribnica, Ričica, Rojin Potok, Saranovići, Sebinje, Semetiš, Seoce, Slagoščići, Slapnica, Slivanj, Slivnice, Sopotnica, Starposle, Subotinje, Termoelektrana, Teševo, Tičići, Tršće, Turalići, Turbići, Varalići, Veliki Trnovci, Viduša, Vrtlište, Vukanovići, Zagrađe, Zgošća, Zlokuće, Željeznička Stanica Kakanj i Živalji.

Na popisima 1971. i 1981. godine, postojala su i naseljena mjesta: Gora Janjićka, Osredak, Pezeri, Plandište i Zajezda. Ova naselja su na popisu 1991. godine ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]
Termoelektrana

Kakanj je jedan od najznačajnijih bosansko-hercegovačkih industrijskih i turističkih gradova.

U Kaknju se nalazi termoelektrana Kakanj (jedna od četiri u BiH), tvornica cementa Kakanj (jedna od dvije u BiH), rudnik mrkog ugljena Kakanj.

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Športaši

[uredi | uredi kôd]

Političari

[uredi | uredi kôd]

Vjerski službenici

[uredi | uredi kôd]

Glumci

[uredi | uredi kôd]

Ostalo

[uredi | uredi kôd]

Spomenici i znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Na popisu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Kakanj nalaze se sljedeći spomenici:

U Kaknju je Samostan Majke Franciske Lechner Družbe Kćeri Božje Ljubavi[28]

Katolička crkva sv. Petra i Pavla.

Kultura

[uredi | uredi kôd]

U Njemačkoj djeluje Hrvatsko zavičajno društvo Kakanj - Kraljeva Sutjeska te KUD „Kraljica Katarina” u Gelsenkirchenu.[30]

Šport

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. kakanj.gov.ba2.
  2. a b Mlivončić 2001, str. 245.
  3. LZMK1.
  4. kakanj.com.ba1.
  5. a b c d e f g h Milović 2021.
  6. a b c kakanjinfo.com.
  7. kakanj.gov.ba1.
  8. Pilić i Matković 2011.
  9. Bućin 2001, str. 219.
  10. visoko.ba.
  11. a b c kakanj.com.ba2.
  12. a b c Mlivončić 2001, str. 254.
  13. Aždajić 2024.
  14. Mlivončić 2001, str. 248-251.
  15. Popović 2017.
  16. Mlivončić 2001, str. 255.
  17. Mlivončić 2001, str. 246.
  18. Mlivončić 2001, str. 251.
  19. a b Mlivončić 2001, str. 256.
  20. IKA1.
  21. a b Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  22. a b c 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 17. siječnja 2021.
  23. (boš.) Radio Sarajevo Hadžić: Lijepo je biti dio najvećeg bh. kluba, 6. kolovoza 2012.
  24. a b Kakanj-XArhivirana inačica izvorne stranice od 15. prosinca 2018. (Wayback Machine) Nije da se hvalim, ali iz Kaknja sam !, 19. kolovoza 2015. (preuzeto 14. prosinca 2018.)
  25. Net.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 21. studenoga 2017. (Wayback Machine)Fako zaboravio i na hrvatski jezik 19. studenoga 2010.
  26. a b Općina Kakanj Objavljena knjiga "Zavičajna nostalgija" Raifa Čehajića (preuzeto 14. prosinca 2018.)
  27. DHKHB.
  28. Družba Kćeri Božje ljubavi Naše zajednice (pristupljeno 6. lipnja 2017.)
  29. a b c d ksckakanj1.
  30. vecernji1.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Knjige

[uredi | uredi kôd]
  • Mlivončić, Ivica. 2001. Zločin s pečatom: genocid i ratni zločini bošnjačko-muslimanskih snaga nad Hrvatima BiH 1992.-1994. godine. vlastita naklada. Mostar.

Članci

[uredi | uredi kôd]

Novinski članci

[uredi | uredi kôd]

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kakanj
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Kakanj
Mrežna sjedišta