Prijeđi na sadržaj

Izobata

Izvor: Wikipedija
Karta Sjevernog mora s izobatama u razmaku od 200 metara.

Izobate (grč. ἴσος: jednak, βάθος: dubina) su krivulje koje na kartama spajaju mjesta jednake dubine mora, rijeke ili jezera.[1] Također se pojam izobata koristi i na geološkim kartama, na primjer u slučajevima kada se prikazuje relativna dubina stijenske ili slojne plohe.

Izolinije

[uredi | uredi kôd]

Izolinije su linije ili crte na grafičkom prikazu koje spajaju točke jednakih ili pretpostavljeno jednakih iznosa neke mjerne veličine, na primjer tlaka (izobare), dubine vode (izobate), jakosti Zemljina magnetskoga polja (izodiname), rasvjete (izofote), magnetske deklinacije (izogone), slanosti mora i oceana (izohaline), relativne vlažnosti zraka (izohigre), količine oborina (izohijete), nadmorske visine (izohipse), obujma ili volumena (izohore), magnetske inklinacije (izokline), istodobnoga nastupa pojava (izokrone), elemenata Zemaljskoga magnetizma (izomagnetične linije), količine naoblake (izonefe), gustoće (izopikne), brzine strujanja (izotahe), temperature (izoterme), brzine vjetra (izovele). Prvu kartu s izolinijama, s izogonama, iscrtao je E. Halley 1701.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. izobate, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. izolinija, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.