Prijeđi na sadržaj

Flandrijski Béguinage

Koordinate: 51°1′51.5″N 4°28′25.5″E / 51.030972°N 4.473750°E / 51.030972; 4.473750
Izvor: Wikipedija
Flandrijski Béguinage
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Belgija
Godina uvrštenja1998. (22. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, iv
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:855
Koordinate

Flandrijski Béguinage je UNESCO-ova svjetska baština koja se sastoji od 13 naselja Beginki (francuski: Béguinage, nizozemski: Begijnhof), rimokatolička sestrinstva, u Flandriji, Belgija. Béguinage obično čini skupina malih građevina oko zajedničkog dvorišta u kojima skupina žena posvećuje život službi Božjoj. Obično je okružen zidinama i odvojen od grada jednima ili s dvoja vrata. Danas se mogu naći u sjevernoj i sjeveroistočnoj Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, te zapadnoj i sjeverozapadnoj Njemačkoj.


Povijest

[uredi | uredi kôd]
Ulica beguinagea u Kortrijku

Prve beginske zajednice su nastale u 12. stoljeću u Valonskom dijelu Belgije, u Liègeu. Naziv im potječe od svećenika iz Liegea, Lamberta le Bèguea, koji je 1170. godine propovijedao uspostavu ženskih vjerskih zajednica bez obaveze prisege samostanskom životu. Zahvaljujući ratovima, nasilju i velikim premještanjima stanovništva, broj žena u to vrijeme je porastao u odnosu na muškarce i veliki broj žena nije imao drugog izbora nego da se udruže kako bi osigurali sigurnost i pomogli jedne drugima.[1] Ženski samostani su pružali takvu sigurnost, ali su tadašnji cistercinski, kao i drugi, samostani nametali stroga pravila, te su žene tražile manje ograničena udruženja, poput Beguinagea. Beguinagi su ubrzo osiguravale pomoć bogatih dobročinitelja koji su financirali boravak siromašnih i starih beginki. Uskoro su morali odbijati veliki broj žena koje su željele živjeti u beguinagesima. Kasnije je čak uvjet za primanje u Beguinage bio određen stupanj materijalnog bogatstva. Zbog toga su kasnije dominikanski gradski samostani, koji nisu uvjetovali materijalnim prihodima, primali više žena.

Najslavniji i najbogatiji beguinagesi su bili u belgijskim gradovima kao što su: Antwerpen, Brugge, Dendermonde, Diest, Gent (3), Hasselt, Hoogstraten, Lier, Leuven (2), Mechelen (2), Kortrijk, Sint-Truiden, Turnhout i Tongeren. Ovi flandrijski beguinagesi su 1998. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Prema belgijskom povjesničaru, Henriju Pirenneu

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Begijnhof