Prijeđi na sadržaj

Smiljan Franjo Čekada

Izvor: Wikipedija
Inačica 6893782 od 17. ožujka 2024. u 20:47 koju je unio Croxyz (razgovor | doprinosi)
Monsinjor
Smiljan Franjo Čekada
Vrhbosanski nadbiskup
Banjolučki apostolski upravitelj

Rođen 29. studenoga 1902.
Donji Vakuf
Umro 18. siječnja 1976.
Sarajevo
Zaređen za svećenika 1925.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Smiljan Franjo Čekada (Donji Vakuf, 29. studenoga 1902. – Sarajevo, 18. siječnja 1976.) bio je vrhbosanski nadbiskup.

Životopis

Rođen je 29. studenog 1902. u Donjem Vakufu.[1][2][3] Osim njega su i njegovo dvojice braće Čedomil i Milivoj postali svećenici. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1925. nakon čega odlazi na službu u župu Jelaške kod Olova. Uskoro ga nadbiskup Ivan Šarić šalje na studij na Papinsko sveučilište Gregorijanu u Rimu. Nakon što je 1928. doktorirao, vraća se u Sarajevo i postaje vjeroučiteljem i odgojiteljem konvikta "Kralj Tomislav" Hrvatskoga kulturnog društva Napredak. Od 11. studenog 1928. do 30. srpnja 1933. bio je urednik Katoličkog tjednika.[4]

Za vrijeme službe na župi u Bosanskom Brodu 6. lipnja 1939. imenovan je za pomoćnog biskupa vrhbosanskog. Skopsko-prizrenskim biskupom imenovan je 18. kolovoza 1940. godine. Kad su ga u Skoplju postavljali za biskupa osudio je zlodjela. Još onda je propovijedao o pravdi prema svim ljudima bez obzira na to kojoj narodnosti ili rasi pripadali. U pismu policijskom načelniku protužidovske akcije nazvao je bolnom pojavom. Nastojao je pomoći makedonskim Židovima koje su nacisti skupili diljem Makedonije i odveli u Skoplje, odakle su ih namjeravali deportirati u logore u okupiranoj Poljskoj. Od vlasti je zahtijevao neka mu dopuste posjetiti zatočenike i neka prema njima čovječno postupaju te da puste na slobodu barem Židove katoličke vjere. Nakon što ni kad je prozvao policijske vlasti da će biti odgovorne za nečovječno postupanje prema Židovima, odlučio je nešto napraviti, uvidjevši da su svi ti pokušaju neučinkoviti.

Stoga je poradio na pomoć zarobljenim Židovima odnosno djeci Židova koje su odveli, a nikad se više nisu vratili. Četvoricu je dječaka dao župnicima iz njegove biskupije neka ih čuvaju, hrane i odgajaju. Bili su smješteni na Kosovu u samostanima časnih sestara. Sam Čekada je usvojio jednu djevojčicu o kojoj se očinski brinuo, a smjestio ju je kod redovnica u Janjevo.

Nakon smrti banjolučkog biskupa mons. Joze Garića, privremeno je upravljao Banjolučkom biskupijom od 1946. do 1949. godine. Vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom imenovan je 12. lipnja 1967. Rezidencijalnim je vrhbosanskim nadbiskupom postaje 13. siječnja 1970. do svoje smrti šest godina poslije. Sudjelovao je u radu Drugog vatikanskog sabora (1962. – 1965.), odakle je između ostalog poznata njegova intervencija u kojoj se zalaže za očuvanje latinskog jezika te izjašnjava protiv bitnih promjena u liturgiji.[5]

Posebno je zaslužan za ponovno otvaranje Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa 1969., a 1972. bio je primoran otkupiti od tadašnjih vlasti oduzeti dio zgrade Bogoslovije.[6] Komunistička vlast ga je proganjala i zlostavljala u vrijeme kad je podržavala tzv. svećenička udruženja, a jedno vrijeme mu je bio zabranjen dolazak u BiH.[7] Ponovno je pokrenuo službeno glasilo "Vrhbosna", otvorio Misijsku središnjicu te pokrenuo glasilo "Vrelo Života". Bio je pokopan u obiteljskoj grobnici na sarajevskom gradskom groblju Bare, a zemni ostatci su preneseni u katedralu Presvetog Srca Isusova 28. listopada 2011.

Postumno je 2010. proglašen Pravednikom među narodima. Kao kruna života i djela 8. veljače 2011. dodijeljena mu je medalja države Izrael, Yad Vashem, Jeruzalem koja je utvrdila da je za vrijeme službe kao skopskog biskupa pod cijenu vlastitog života spašavao Židove[8] iz logora u vrijeme Drugog svjetskog rata. Medalja "Pravednik među narodima" uručena je živim nasljednicima brata Vladimira prigodom otvaranja Memorijalnog centra holokausta u Skoplju 10. ožujka 2011.[9]

Izvori

  1. ↑ Biskupski ordinarijat Banja Luka. Dr. Smiljan Franjo ČEKADA, apostolski upravitelj od 1946. do 1951. Banjolučka biskupija. Pristupljeno 17. ožujka 2024.
  2. ↑ David M. Cheney. 25. veljače 2024. Archbishop Smiljan Franjo Cekada. Catholic Hierarchy. Pristupljeno 17. ožujka 2024.
  3. ↑ Karlo Karin. 1972. Kalendar Dobri Pastir za godinu 1973. Dr. Smiljan Čekada: Uz 70-u obljetnicu rođenja. Udruženje katoličkih svećenika Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Sarajevo. str. 164
  4. ↑ http://www.katolicki-tjednik.com/povijest.asp  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. lipnja 2012. (Wayback Machine) Povijest Katoličkog tjednika (pristupljeno 25. siječnja 2012.)
  5. ↑ Smiljan Čekada: prilog raspravi o shemi "de sacra liturgia"[neaktivna poveznica]
  6. ↑ http://www.kbf.ba/page.php?id=12  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. svibnja 2015. (Wayback Machine) Povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sarajevo (pristupljeno 25. siječnja 2012.)
  7. ↑ http://www.cbismo.com/files/file/Vjesnik_2008_3.pdf  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2011. (Wayback Machine) Službeni vjesnik biskupijâ Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske broj 3/2008., str. 63. (pristupljeno 25. siječnja 2012.)
  8. ↑ http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=2917  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) Politički i vjerski čelnici podržali otvaranje spomen-centra žrtvama holokausta (pristupljeno 17. veljače 2012.)
  9. ↑ Smiljan Franjo Čekada – Yad Vashem website (engl.)

Vanjske povezice

Prethodnik: Banjolučki apostolski upravitelj
(1946. – 1951.) 		Nasljednik:
Josip Stjepan Garić Dragutin Čelik
Prethodnik: Vrhbosanski nadbiskup
(1970. – 1976.) 		Nasljednik:
Marko Alaupović Marko Jozinović
v • u
Ordinariji Vrhbosanske nadbiskupije
Nadbiskupi kardinali
Nadbiskupi
Pomoćni biskupi
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Smiljan_Franjo_Čekada&oldid=6893782"