Antun Mahnić
Dr. Antun Mahnić (Kobdilj, Slovenija, 14. rujna 1850. - Zagreb, 14. prosinca 1920.) bio je biskup Krčke biskupije. Bio je Slovenac hrvatskog podrijetla, koji se, stigavši u Krk, potpuno opredijelio za hrvatsku nacionalnost. Bio je pokretač Hrvatskoga katoličkog pokreta, a njegov rad je davao glavni ton tom pokretu.[1].
Životopis
Rođen je u Kobdilju, pokraj Štanjela, u Habsburškoj Monarhiji. Završio je teološki studij u Beču i zaređen za prezbitera 1874., a doktorirao 1881. Potom predaje na teologiji i vrši razne službe u Gorici. U tom razdoblju aktivno se uključuje u slovenski društveni i politički život, kritizirajući liberalizam i liberalni katolicizam.
Godine 1896. postaje krčki biskup. Odmah započinje s osnivanjem vjerskih društava te s aktivnostima vezanim uz katoličko izdavaštvo, uključujući osnivanje tiskare u Krku, a najvažnije je pokretanje časopisa za kršćansku filozofiju Hrvatska straža za kršćansku prosvjetu 1903. godine. Istodobno inicira pokretanje hrvatskih katoličkih studentskih listova i udruženja diljem Monarhije. Tako 1905. počinje izlaziti studentsko glasilo Luč. Mahnićev najvažniji angažman je uvijek bilo okupljanje i odgajanje mladeži. U tu je svrhu u Zagrebu 1906. osnovano Hrvatsko katoličko akademsko društvo "Domagoj", a 1909. nastaje Hrvatski katolički đački savez (HKĐS), kao krovna organizacija mladeških društava. Kasnije osniva Pijevo društvo, u Zagrebu 1908., čiji je list bilo Jutro. S vremenom su se različite grupe katoličkih intelektualaca okupile oko toga tjednika i ujedinile u jedinstven pokret – Hrvatski katolički pokret (HKP), čije je temeljno udruženje bio Hrvatski katolički narodni savez (HKNS), osnovan u Zagrebu 1910. Prema zamisli Antuna Mahnića, vodstvo HKP-a trebali su preuzeti tzv. seniori a ne studenti te se zato 1913. formira Hrvatski katolički seniorat (HKS), sa sjedištem u Zagrebu, kao upravljačko tijelo.
Poslije 1. svjetskog rata Mahnić je bio prognan iz Krka od talijanskih vlasti te odlazi u Zagreb, gdje i umire. Prvotno je bio sahranjen na Mirogoju, potom su mu ostaci preneseni u crkvu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu, a 2002. u krčku katedralu.
Javno djelovanje
Mahnićev prvi životni cilj je širenje i obrana katoličke vjere i njezinih moralnih načela i hrvatskoj javnosti i društvu, koje je bilo prožeto rastućim liberalizmom i sekularizacijom.
Autor je brojnih radova iz teološkog, filozofskog, estetskog i politološkog područja. Ustrajao je na jasnim kriterijima u procjeni umjetničkog djela, odnosno "da umjetničko stvaranje lijepih ili ružnih oblika bez suvislih i jasnih sadržaja nije ništa drugo do pobožanstvenje svakog pojedinačnog djela, bez zajedničkog središta u nekom ljudskom smislu ili samom Bogu".[1]
Također pogledajte
Literatura
1. BOZANIĆ, Antun: Biskup Mahnić. Pastir i javni djelatnik u Hrvata, Zagreb – Krk, 1991.
2. KRIŠTO, Jure: Hrvatski katolički pokret (1903. – 1945.), Zagreb, 2004., ISBN 953-6258-64-1.
3. KRIŠTO, Jure: Prešućena povijest. Katolička Crkva u Hrvatskoj politici 1850.-1918., Zagreb, 1994., ISBN: 9531690464 9789531690461.
4. SINJERI, Josip: "Biskup Antun Mahnić i Hrvatski katolički pokret", Riječki teološki časopis, Rijeka, 15 (2007), 2 (30), 551 - 587.
Bilješke
Vanjska poveznica
| ||||||||||||||||||||