Vidi kôd stranice Ludwig van Beethoven

{{preusmjerava|Beethoven}}
{{Skladatelj
| ime                = Ludwig van Beethoven
| slika                 = Beethoven.jpg
| opis slike            = Beethovenov portret koji je napravio Joseph Karl Stieler 1820.
| puno_ime          = Ludwig van Beethoven
| period               = [[klasicizam]]<br>[[romantizam|rani romantizam]]
| datum_rođenja                = [[16. prosinca|16.]]/[[17. prosinca]] [[1770.]]
| mjesto_rođenja= [[Bonn]], [[Sveto Rimsko Carstvo]] 
| datum_smrti                = [[26. ožujka]] [[1827.]]
| mjesto_smrti= [[Beč]], [[Austrijsko Carstvo]]
|djela=''Simfonije'' <br> ''Sonate za klavir'' <br> Opera ''Fidelio'' <br> ''Missa solemnis'' <br> ''Gudački kvarteti'' 
|utjecaj=
|nagrade= 
|veličina=220px
|opis_slike=
|suradnici=
|poveznica=
|}}

'''Ludwig van Beethoven''' ({{audio|De-Ludwig van Beethoven.ogg|njemački izgovor}} )([[Bonn]], [[16. prosinca|16.]]/[[17. prosinca]] [[1770.]] – [[Beč]], [[26. ožujka]] [[1827.]]), [[Nijemci|njemački]] [[skladatelj]] i [[pijanist]], jedan od najvećih skladatelja u povijesti glazbe koji je premostio bečku klasiku 18. i romantizam 19. stoljeća, zbog čega se i opravdano naziva "posljednjim bečkim klasičarem i prvim romantičarom". Ostavio je neizbrisiv trag na daljnji razvoj zapadnoeuropske klasične glazbe i ostao uz [[Mozart]]a najizvođeniji i najpoznatiji skladatelj europske glazbene tradicije.<ref>Perak Lovričević i Šćerdov, str. 23</ref>

Njegova glazba i ugled nadahnjivali su, a ponekad i punili nesigurnošću iduće generacije skladatelja i glazbenika.<ref>Kerman and Tyson</ref> Osim što je postao zaštitno lice romantizma, jednako snažno utjecao je i na glazbenike 20. stoljeća ([[Bela Bartok|Bartok]], [[Dmitrij Šostakovič|Šostakovič]]) sve do razdoblja avangarde čiji su mu predstavnici Pierre Boulez i [[Karlheinz Stockhausen]] isticali svoj dug.<ref>Perak Lovričević i Šćerdov, str. 22</ref> Njegovih devet [[simfonija]] smatra se "Biblijom za skladatelje", dok se njegove 32 glasovirske [[sonata|sonate]] smatraju "Biblijom za pijaniste", pri čemu su svaka simfonija i sonata glazbeni svijet za sebe.<ref>Perak Lovričević i Šćerdov, str. 18</ref>

Iako je prvenstveno poznat kao [[skladatelj]], Beethoven je također bio slavljeni [[pijanist]]. Rođen u [[Bonn]]u u Njemačkoj, u dvadesetim godinama života preselio se u [[Beč]], učeći glazbu s [[Joseph Haydn|Josephom Haydnom]] i brzo stječući ugled pijanista virtuoza. Unatoč postupnom gubljenju sluha u mladosti, Beethoven je nastavio proizvoditi značajna [[remek-djelo|remek-djela]] kroz cijeli život, čak i kad je bio potpuno gluh. Bio je također jedan od prvih skladatelja "slobodnjaka" – organizirajući pretplatničke [[koncert]]e, prodavajući [[skladba|skladbe]] izdavačima i stječući financijsku potporu od bogatih pokrovitelja, radije nego da traži stalno zaposlenje bilo od [[Katolička Crkva|Crkve]] ili aristokratskih dvorova. Koliko je trag ostavio ne samo na [[klasična glazba|klasičnu glazbu]], već i na Beč, tadašnju europsku kulturnu prijestolnicu i simbol europske klasične kulture, svjedoči činjenica da mu je na [[sprovod]]u nazočio gotovo cijeli Beč.<ref>Perak Lovričević i Šćerdov, str. 26</ref>

== Životopis ==
[[Datoteka:Beethoven wiki.jpg|200px|left|thumb|Ludwig van Beethoven]]
Rođen je najvjerojatnije 16., a kršten 17. prosinca 1770. godine. Potječe iz glazbene obitelji čije podrijetlo vodi iz flamskog grada [[Mechelen]]a. Umetak “van” u njegovu prezimenu ne označava vlastelinski položaj, već ukazuje na mjesno podrijetlo. Beethovenov djed, koji se također zvao Ludwig, radio je kao glazbenik, odgovoran za orkestar, kod [[koeln]]skog nadbiskupa. 1740. godine se rodio njegov sin Johann koji je također bio crkveni pjevač. Johann je 17. prosinca 1770. godine krstio svog novorođenog sina po imenu svog oca, Ludwig.

Pošto je Ludwigov otac bio oduševljen tadašnjim čudom od djeteta, mladim [[Wolfgang Amadeus Mozart|Wolfgangom Amadeusom Mozartom]], koji je već sa 6 godina komponirao skladbe, on je pokušao, po tom uzoru, malog Ludwiga vrlo rano učiti sviranju [[violina|violine]] i [[glasovir]]a, pri čemu je često i pretjerivao. Ludwig je često morao noću ustajati i vježbati sviranje glasovira, što je opet za posljedicu imalo to da je Ludwig često bio umoran za školu. Osim ispunjavanja visokih zahtjeva svoga oca, život mladog Ludwiga nije bio jednostavan. Otac je bio [[alkoholizam|alkoholičar]] a majka je bila često bolesna i od šestero njene djece preživjela su samo dva.

=== Izobrazba ===
Ubrzo je Ludwig van Beethoven postao i drugi [[orgulje|orguljaš]] na dvoru i dobiva redovitu mjesečnu plaću. Kada je imao 13 godina svira [[čembalo]] i [[viola|violu]] u [[Kurfürst|izbornom]] orkestru dvora i bavi se komponiranjem različitih komornih skladbenih djela. Kako bi unaprijedio svoje znanje, [[1787.]] godine, Ludwig odlazi u Beč, koji je u to vrijeme, zahvaljujući skladateljima kao što je [[Joseph Haydn]], bio postao europsko glazbeno središte da bi učio kod slavnog Mozarta.

Zbog velike zauzetosti Mozarta komponiranjem svojih vlastitih kompozicija i drugim brigama koje su ga opterećivale, Mozart nije bio uveliko zainteresiran za mladog Ludwiga, ali je slušajući ga kako svira rekao:»''Jednog će dana taj mladić podići veliku galamu u svijetu!''». Osim toga Beethoven je i sam poslije dva tjedna morao napustiti Beč i vratiti se za Bonn jer mu je majka bila na umoru. Kratko po njegovu dolasku u Bonn, majka mu umire.

Beethoven se [[1789.]] godine odlučuje na studij na sveučilištu u Bonnu, gdje dolazi u dodir s idejama [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], sloboda i čovječnost, koje ga oduševljavaju a koje se u njegovim kasnijim djelima mogu i primijetiti, posebno u njegovoj jedinoj [[opera|operi]] Fidelio.

Kada je imao 22 godine, Beethoven odlazi ponovno za Beč i tamo ostaje. Iako je Mozart već bio mrtav, Beethoven postaje učenikom strogog [[Joseph Haydn|Josepha Haydna]] i [[Antonio Salieri|Antonia Salieria]].

=== Skladateljstvo i bolest ===
Ubrzo Beethoven postaje poznat sa svojom ozbiljnom glazbom, koja je predstavljala nešto sasvim novo. Osim toga, postaje poznat i kao majstor improvizacije i virtuoz na glasoviru, jer je jednom prilikom, kratko uoči koncerta uvidio da je glasovir za pola tona dublje naštiman i umjesto da svira svoj koncert za glasovir u C-[[dur]]u ('''Erstes Klavierkonzert op. 15''') svira ga u Cis-Duru.

S 29 godina, Beethoven počinje raditi na svojoj [[I. simfonija (Beethoven)|Prvoj simfoniji]] i završava je sljedeće godine. Uspješno je [[praizvedba|praizvedena]] 2. travnja 1799. godine.

Već u starosti od 30 godina, kod Beethovena se primjećuju znaci [[otoskleroza|otoskleroze]], "mješovitog" tipa, bolesti srednjeg u unutarnjeg uha i koja vodi ka gluhoći, i on počinje sve slabije čuti, pa počinje sve više izbjegavati ljude, tražeći mir u prirodi, gdje je obično i nalazio i [[nadahnuće]] za svoje skladbe. Kako bi unaprijedio svoj sve lošiji sluh, Beethoven zateže do 4 strune na svoj glasovir. Godine 1819. Beethoven je potpuno oglušio pa više i nije u mogućnosti sam izvoditi svoje koncerte kao ni dirigirati. U međuvremenu, iako nagluh, Bethoven je i dalje radio na svojim djelima. Uslijedila je II. simfonija, koja ne postiže veći uspjeh, a onda III. simfonija koja postiže ogroman uspjeh. Simfonija je bila posvećena [[Napoleon|Napoleonu I. Bonaparteu]] i prvobitno se nazivala "'''Sinfonia grande, intitolata Bonaparte'''", ali kad je Beethoven saznao da se Napoleon 18. svibnja 1804. godine okrunio za Francuskog cara i da je odbacio svoje republikanske ideje, pobjesnio je i obrisao prvobitni naziv i nazvao simfoniju "'''Herojska simfonija, komponirana u slavu jednog velikog čovjeka'''" (poznata još kao i '''Eroica'''). Praizvedba je bila u kolovozu 1804. godine na bečkom dvoru kneza Lobkowicza pa je njemu i posvećena.

Poslije mnogo preinaka 1805. godine praizvedena je jedina Beethovenova opera, prvobitnog naziva «Leonore», Fidelio.

Prvom polovicom 19. stoljeća Beethoven uz Gioacchina Rossinia postaje najpoznatiji i najslavniji glazbeni skladatelj Europe. Njegove simfonije, protkane revolucionarnim duhom, ubrzo postaju redovit repertoar svih orkestarskih koncerata.

Njegova [[Simfonija br. 5 (Beethoven)|V. simfonija]] često se naziva i "simfonija sudbine", jer je nastala u teškom razdoblju Beethovenova života. O prva četiri tona simfonije, Beethoven je navodno izrekao riječi "''Tako je došla sudbina na vrata.''". Izvedena je 22. prosinca 1808. godine zajedno s VI. simfonijom  ('''Pastorale''') i četvrtim koncertom za glasovir. Sam Beethoven je svoju VI. simfoniju (Pastorale) označio kao "višim izrazom nadahnuća od slikarstva". 
[[Datoteka:Beethovenhome.JPG|200px|right|thumb|Ludwig van Beethoven, slika Carla Schlössera,  oko 1890. godine]] 
S ogromnim uspjehom izvedena je [[8. prosinca]] [[1813.]] godine njegova [[VII. simfonija (Beethoven)|Sedma]] simfonija.

Tijekom [[Bečki kongres|Bečkoga kongresa]], Beethoven, koji je u svojoj mladosti bio opčinjen humanizmom [[Friedrich Schiller|Friedricha Schillera]], a kasnije i [[Johann Wolfgang von Goethe|Goetheom]], uviđa da se budućnost Europe zasniva samo na podčinjavanju drugih, pa to i naglašava u scenskoj glazbi koju je skladao za Goetheovu dramu "Egmont". Kada je došlo do njegove potpune gluhoće, pri kraju života, napisao je djelo "'''Heiligstädter Testament'''". Ubrzo je našao neku novu životnu snagu i izjavio je "''Osvetit ću se sudbini, sigurno me nikada neće skroz pokoriti''."

Poslije smrti svojeg brata 1815. godine, k sebi uzima njegova sina Karla. Ubrzo se uspostavilo da Beethovenov odnos prema svom nećaku od početka nije mogao proći dobro. Sa svojim pretjeranim moralnim opredjeljenjima, Beethoven ga je toliko stavio pod pritisak, da je mladi Karlo na kraju pokušao počiniti samoubojstvo. Ovaj pokušaj samoubojstva (u to vrijeme pokušaj samoubojstva je bilo kazneno djelo) toliko je opteretilo i utjecalo na Beethovena. Upravo zbog toga, opterećen privatnim problemima, 1822. godine Beethoven piše djelo "[[Missa Solemnis]]".

Godinu dana kasnije Beethoven završava svoju [[IX. simfonija (Beethoven)|Devetu]] simfoniju, u čijem posljednjem stavku uvodi i riječi, stihove Friedricha Schillera iz «[[Oda radosti|Ode radosti]]», dok su prva tri dijela, sa svojom glazbenom arhitekturom, glazbom i temama, obilježili pravac simfonista romantizma sve do [[Gustav Mahler|Gustava Mahlera]]. [[Simfonija]] je zajedno s dijelovima djela «Missa Solemnis» izvedena [[7. svibnja]] [[1824.]] godine.

Zbog napredovanja bolesti, prihvatio je [[1826.]] godine poziv drugog brata, Johanna Nikolausa, da s njegovom obitelji provedu nekoliko tjedana na imanju u okolici Kremsa. Dana [[1. prosinca]] Beethoven je putovao natrag u Beč u otvorenoj kočiji, unatoč prilično hladnom vremenu. Dobio je upalu pluća koju je nekako prebolio, ali je ona pogoršala ostale zdravstvene probleme, [[3. siječnja]] [[1827.]] napisao je oporuku, a [[26. ožujka]] je umro u svom domu.

Na groblju Währing pokopan je 29. ožujka, a više od 30.000 ljudi bilo je na pogrebu, Godine 1827. Beethovenovi posmrtni ostatci preneseni su na bečko središnje groblje. Pretpostavlja se da je umro od bolesti jetre, na što upućuje DNK analiza vlasi njegove kose.
[[Datoteka:Beethoven sym 6 script.PNG|300px|right|thumb|Stranica iz partiture "Pastoralne simfonije"]]

== Djela==
: ''Potpun popis: '''[[Dodatak:Popis skladbi Ludwiga van Beethovena]]'''.
'''Simfonije'''

* [[Simfonija br. 1 (Beethoven)|I. simfonija u C-duru]] op. 21 (1799./1800.) Praizvedba: 2. travnja 1800. 
* [[Simfonija br. 2 (Beethoven)|II. simfonija u D-duru]] op. 36 (1802.) Praizvedba: 5. travnja 1803. 
* [[Simfonija br. 3 (Beethoven)|III. simfonija u Es-duru "Eroica"]] op. 55 (1803./1804.) Praizvedba: 7. travnja 1805. 
* [[Simfonija br. 4 (Beethoven)|IV. simfonija u B-duru]] op. 60 (1806.) Praizvedba: 15. studenog 1807. 
* [[Simfonija br. 5 (Beethoven)|V. simfonija u c-molu op. 67]] (1800. – 1808.) Praizvedba: 22. prosinca 1808. 
* [[Simfonija br. 6 (Beethoven)|VI. simfonija u F-duru]] "Pastoralna" op. 68 (1807./1808.) Praizvedba: 22. prosinca 1808. 
* [[Simfonija br. 7 (Beethoven)|VII. simfonija u A-duru]] op. 92 (1811./1812.) Praizvedba: 8. prosinca 1813. 
* [[Simfonija br. 8 (Beethoven)|VIII. simfonija u F-duru]] op. 93 (1811./1812.) Praizvedba: 27. veljače 1814. 
* [[Simfonija br. 9 (Beethoven)|IX. simfonija u d-molu]] op. 125 (1815./1824.) Praizvedba: 7. svibnja 1824.
'''Koncerti''' <br>
''Klavirski koncerti'' 
* Koncert za klavir i orkestar br. 1 u C-duru op. 15 
* Koncert za klavir i orkestar br. 2 u B-duru op. 19 
* Koncert za klavir i orkestar br. 3 u c-molu op. 37 
* Koncert za klavir i orkestar br. 4 u G-duru op. 58 
* Koncert za klavir i orkestar br. 5 u Es-duru "Carski koncert" op. 73
<br>
''Ostala koncertna djela'' 
* Romanza za violinu i orkestar u G-duru op. 40 
* Romanza za violinu i orkestar u F-duru op. 50 
* Koncert za klavir, violinu, violončelo i orkestar u C-duru op. 56 
* Koncert za violinu i orkestar u D-duru op. 61

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* Perak Lovričević, Nataša; Šćedrov,  Ljiljana. ''Glazbeni susreti treće vrste''. Profil: Zagreb, 2013. (6. izdanje)

== Vidi još ==
* [[Dodatak:Popis skladbi Ludwiga van Beethovena]]

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Ludwig van Beethoven}}
{{Wikisource|Ludwig van Beethoven}}
{{klasicizam i prosvjetiteljstvo}}
{{Romantizam}}

{{GLAVNIRASPORED:Beethoven, Ludwig van}}
[[Kategorija:Ludwig van Beethoven| ]]
[[Kategorija:Njemački skladatelji]]
[[Kategorija:Njemački pijanisti]]
[[Kategorija:Skladatelji glazbe klasicizma]]
[[Kategorija:Skladatelji glazbe romantizma]]
[[Kategorija:Operni skladatelji]]
[[Kategorija:Njemački masoni]]