Detroit Lions
Detroit Lions je momčad američkog nogometa iz Detroita u Michiganu. Osnovani su 1929. u Portsmouthu u Ohiju pod imenom Portsmouth Spartans. Dosad su osvojili 4 naslova prvaka, sva četiri u eri prije Super Bowla. Natječu se u sjevernoj diviziji NFC konferencije. Od sezone 2002. svoje domaće utakmice igraju na stadionu Ford Field.
Detroit Lions
| |
|---|---|
 | |
| Država | Michigan |
| Grad | Detroit |
| Stadion | Ford Field (65.000 mjesta) |
| Službena stranica | http://www.detroitlions.com/ |
Uprava
| |
| Vlasnik | William Clay Ford, Sr. |
| Predsjednik | Tom Lewand |
| Generalni menadžer | Martin Mayhew |
Treneri
| |
| Glavni trener | Jim Caldwell |
| Koordinator napada | Joe Lombardi |
| Koordinator obrane | Teryl Austin |
| Koordinator specijalnih timova | John Bonamego |
Uspjesi
| |
| Osvojenih prvenstava | NFL: 1935., 1952., 1953., 1957. |
| Konferencijski naslovi | NFL National: 1 NFL Zapadna: 3 |
| Divizijski naslovi | NFL Zapad: 1 NFC Central: 3 |
| Sezona u doigravanju | NFL: 17 |
Povijest kluba
urediPočeci u Portsmouthu i preseljenje u Detroit
urediPortsmouth Spartansi postali su član NFL lige 1930.[1] U toj ligi je Portsmouth bio drugi najmanji grad (manji je bio samo Green Bay). Već u svojoj drugoj sezoni, Spartansi su bili izjednačeni na prvom mjestu s Chicago Bearsima po broju pobjeda, te se između njih odigrala utakmica za odluku o prvaku. Tu je utakmicu Chicago dobio 9:0, a ona se smatrala prvom utakmicom doigravanja u povijesti lige (iako to zapravo nije bila).[2] Od iduće sezone NFL liga dijeli klubove u dvije konferencije (istočnu i zapadnu) čiji pobjednici igraju utakmicu za naslov.[3] Iako su i dvije iduće sezone bile rezultatski uspješne, klub je imao financijskih problema te ga 1934. kupuju poslovni ljudi iz mnogo većeg grada, Detroita. Klub se seli iz Portsmoutha i mijenja ime u Detroit Lions.[1]
Četiri naslova prvaka 1935. – 1957.
urediVeć 1935. Lionsi osvajaju svoj prvi naslov, pobjedom nad New York Giantsima 26:7. Do kraja desetljeća nastavljaju s dobrim igrama, ali u 1940-ima uspijevaju završiti samo dvije sezone s pobjedničkim omjerom.
50-e su bile najbolje desetljeće u povijesti za Lionse. Niz loših sezona se prekida 1952. kad osvajaju konferenciju s 9 pobjeda (koliko su imali i Los Angeles Ramsi, koje Lionsi pobjeđuju u utakmici za prvaka divizije). U finalu ih čeka druga vrhunska momčad 50-ih, Cleveland Brownsi. U prvom od ukupno 4 njihova finala između 1952. i 1957.[4] Lionsi odnose pobjedu rezultatom 17:7. Godinu kasnije, Lionsi predvođeni quarterbackom Bobbyem Layneom i drugi put pobjeđuju Brownse, ovaj put u puno neizvjesnijoj utakmici, sa 17:16. 1954. Brownsi konačno uzvraćaju Lionsima. Lionsi osvajaju konferenciju, ali u finalu gube od Brownsa čak 56:10. Posljednji njihov okršaj bio je 1957. Ovaj put Cleveland Brownsi teško stradavaju s 59:14 i Lionsi osvajaju svoj četvrti i posljednji naslov prvaka.
1958. je bila prekretnica za Lionse. Nakon sezone sa samo tri pobjede, Lionsi razmjenjuju Bobbya Laynea u Pittsburgh. Layne, ljut zbog razmjene "proklinje" Detroit Lionse izjavom da neće pobijediti u idućih 50 godina.[5] Do danas, više od 50 godina kasnije, Lionsi nisu osvojili prvenstvo, a pobijedili su u samo jednoj playoff utakmici.
1958. – 1988.
urediDo početka 80-ih, Lionsi nemaju zapažene uspjehe. Unatoč nekoliko dobrih sezona, u doigravanje ulaze samo 1970. gdje ispadaju već u prvoj rundi od Dallas Cowboysa.
Sezona 1971. u povijesti Lionsa će ostati zapamćena po tragediji koja se dogodila na domaćoj utakmici protiv Chicago Bearsa. Wide receiver Lionsa Chuck Hughes pretrpio je srčani udar i preminuo na terenu.[6] Do danas je to jedini takav slučaj u povijesti lige.
Nakon zbog štrajka skraćene sezone 1982., Lionsi po prvi put u 12 godina ulaze u doigravanje gdje bivaju izbačeni od kasnijih prvaka Washington Redskinsa nakon poraza 31:7. Iduće godine osvajaju diviziju po prvi put od njihovog zadnjeg osvajanja naslova prvaka 1957. Ovaj put ih u divizijskoj rundi doigravanja pobjeđuju San Francisco 49ersi.
Ponovno u doigravanju
uredi
.png)
1990-e Detroit Lionsima donose novi uzlet, i to na krilima jednog od najboljih running backova u povijesti, Barrya Sandersa. Sanders je bio prvi izbor Lionsa na draftu 1989. (treći ukupno). U svoje prve dvije sezone odmah je bio izabran i u Pro Bowl i za najboljeg igrača lige na svojoj poziciji (All-Pro), ali to Lionsima nije bilo dovoljno za uspjeh.
Taj uspjeh dolazi 1991. godine kada Lionsi osvajaju diviziju s 12 pobjeda. U svojoj jedinoj pobjedi u doigravanju od 1957. do danas, Lionsi nadmoćnom pobjedom nad Dallas Cowboysima quarterbacka Troya Aikmana ulaze u konferencijsko finale gdje gube od Washington Redskinsa 41:10 (koji kasnije postaju prvaci). Do kraja 90-ih ulaze u doigravanje još pet puta, svaki put gubeći u prvoj utakmici (od toga dvaput od svojih divizijskih rivala, Green Bay Packersa). Sanders 1997., zajedno s quarterbackom Packersa Brettom Favreom, osvaja titulu najvrijednijeg igrača lige (MVP) nakon što je imao 2053 jarda probijanja u sezoni (drugi najbolji rezultat u povijesti).[7]
Od 2000. do danas
urediNovo tisućljeće Lionsima donosi možda i najgore rezultate u povijesti. U sezonama 2001. do 2003. ne dobivaju ni jednu utakmicu u gostima, a 2008. ostvaruju neslavni rekord lige sa svih 16 poraza u sezoni. Iduće sezone zato imaju prvi izbor ukupno na draftu kojim biraju quarterbacka Matthewa Stafforda. Stafford, zajedno s wide receiverom Calvinom Johnsonom (rekorderom lige po broju uhvaćenih jarda dodavanja[8] iz 2012. godine s 1964 jarda) i defensive tackleom Ndamukongom Suhom čini jezgru današnje momčadi Lionsa.
Učinak po sezonama od 2008.
uredi| Sezona | Liga | Konferencija | Divizija | Regularni dio sezone | Uspjeh u doigravanju | |||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Poz. | Pob. | Por. | Ner. | |||||
| 2008. | NFL | NFC | Sjever | 4. | 0 | 16 | 0 | |
| 2009. | NFL | NFC | Sjever | 4. | 2 | 14 | 0 | |
| 2010. | NFL | NFC | Sjever | 3. | 6 | 10 | 0 | |
| 2011. | NFL | NFC | Sjever | 2. | 10 | 6 | 0 | poraženi u wild-card rundi |
| 2012. | NFL | NFC | Sjever | 4. | 4 | 12 | 0 | |
| 2013. | NFL | NFC | Sjever | 3. | 7 | 9 | 0 | |
| 2014. | NFL | NFC | Sjever | 2. | 10 | 6 | 0 | poraženi u wild-card rundi |
| 2015. | NFL | NFC | Sjever | 3. | 7 | 9 | 0 | |
| 2016. | NFL | NFC | Sjever | 2. | 9 | 7 | 0 | poraženi u wild-card rundi |
| 2017. | NFL | NFC | Sjever | 2. | 9 | 7 | 0 | |
| 2018. | NFL | NFC | Sjever | 4. | 6 | 4 | 10 | |
Izvori
uredi- ↑ a b Portsmouth Spartans. football-almanac.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. prosinca 2013. Pristupljeno 9. siječnja 2014.
- ↑ The First Playoff Game. profootballhof.com. Pristupljeno 9. siječnja 2014.
- ↑ Eighty years ago, NFL made changes that would forever alter the future. sportsillustrated.cnn.com. 2. rujna 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2014. Pristupljeno 9. siječnja 2014.
- ↑ A Rivalry for the Ages. profootballhof.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2014. Pristupljeno 9. siječnja 2014.
- ↑ Bobby Layne or not, Lions cursed. detroitnews.com. 20. prosinca 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2014. Pristupljeno 9. siječnja 2014.
- ↑ 1971 Bears vs. Lions The tragic death of Chuck Hughes. chicagonow.com. 9. studenoga 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. studenoga 2013. Pristupljeno 9. siječnja 2014.
- ↑ Detroit Lions Gridiron Heroes - Barry Sanders. detroitlions.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2014. Pristupljeno 9. siječnja 2014.
- ↑ NFL Single-Season Receiving Yards Leaders. pro-football-reference.com. Pristupljeno 9. siječnja 2014.