Sandžak
Sandžak (osmanski: سنجاق Sancak, „zastava, barjak“) je kulturno-historijska regija koja se nalazi u Srbiji i Crnoj Gori, a graniči sa Bosnom i Hercegovinom, Kosovom i Albanijom. Površina općina na ovom području iznosi 8.686 km2[1][2] sa 390.737 stanovnika koji su većinom Bošnjaci.[3][4]
Geografija
[uredi | uredi izvor]Sandžak se dijeli na srbijanski i crnogorski dio. U sjevernom dijelu Sandžaka prema popisu iz 2011. godine živjelo je 238.787 stanovnika (61,1% od ukupnog broja stanovnika Sandžaka), na površini od 4.504 km2 (51,8% od ukupne površine) dok je u južnom dijelu živjelo 151.950 stanovnika (38,9 %), na površini od 4.188 km2 (48,2 %). Sjevernom dijelu Sandžaka pripadaju grad Novi Pazar i općine Tutin (Raški okrug), Nova Varoš, Priboj, Prijepolje i Sjenica (Zlatiborski okrug). Kulturno-historijski, Sandžaku pripada i dio teritorije općine Kosovska Mitrovica, koja se danas nalazi na Kosovu.
| Općine i Gradovi u Srbiji i Crnoj Gori na području Sandžaka prema popisu iz 2011. godine | ||
|---|---|---|
| općina ili grad | površina[1][2] | stanovnika[3][4] |
| grad Novi Pazar | 742 km2 | 100.410 |
| općina Bijelo Polje | 924 km2 | 46.051 |
| općina Prijepolje | 827 km2 | 37.059 |
| općina Berane | 717 km2 | 33.970 |
| općina Tutin | 742 km2 | 31.155 |
| općina Pljevlja | 1.346 km2 | 30.786 |
| općina Priboj | 553 km2 | 27.133 |
| općina Sjenica | 1.059 km2 | 26.392 |
| općina Rožaje | 432 km2 | 22.964 |
| općina Nova Varoš | 581 km2 | 16.638 |
| općina Plav | 486 km2 | 13.108 |
| općina Andrijevica | 283 km2 | 5.071 |
| Ukupno | 8.691 km2 | 390.737 |
Historija
[uredi | uredi izvor]Sandžak je bio dio Bosanskog ejaleta sve do austrougarske okupacije. Onda do [1912. je ostao dio Osmanskog Carstva dok ga nisu osvojili Srbija i Crna Gora tokom balkanskih ratova. Historijski centar Sandžaka je grad Novi Pazar, koji je osnovao Isa-beg Ishaković koji je i osnivač Sarajeva.
Drugi svjetski rat
[uredi | uredi izvor]Sandžački region bio je za vrijeme Drugog svjetskog rata pod upravom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka, koje je osnovano u Pljevljima 20. novembra 1943. Na zasjedanju u Novom Pazaru 29. marta 1945. ZAVNO Sandžaka zaključilo je da se područje Sandžaka priključi jednim dijelom Crnoj Gori, a dijelom Srbiji, i time raspusti taj organ uprave. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka poslužilo je svrsi rasplamsavanja narodnooslobodilačke borbe i širenja narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da se afirmiše u federalnu jedinicu Nove Jugoslavije. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta od Predsjedništva AVNOJ-a bez konsultovanja naroda,[5] suprotno volji dijela političkog rukovodstva ove oblasti,[5] utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni.[5] Za dio manjine radilo se o »političkoj grešci«.[5] Sreten Vukosavljević,[5] predsjednik i Mirko Ćuković, treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju poslijednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka.[5] Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945., već su to uradili prvi potpredsjednik Murat Ševarović i drugi potpredsjednik Dušan Ivković.[5]
Autonomija
[uredi | uredi izvor]Na referendumu koji je organizovan od strane bošnjačkih predstavnika 1991, a na kojem je učestvovalo 69% glasača, 98% su glasali za autonomiju. Ažuriranje biračkih spiskova je bilo neadekvatno i protuzakonito.[nedostaje referenca]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Bošnjaci čine apsolutnu većinu u općinama Tutin, Sjenica, Rožaje, Petnjica, Gusinje, Plav i u gradu Novom Pazaru, a relativnu u općini Bijelo Polje. U općinama Prijepolje, Priboj, Nova Varoš, Berane, Plevlja i Andrijevica su Srbi apsolutna većina. Općine Bijelo Polje, Berane i Pljevlja imaju crnogorsku većinu u kojima žive ukupno 25.140 Crnogoraca, 88,76 % svih sandžačkih Crnogoraca. U općinama Rožaje, Plav i Gusinje postoje dvije znatne albanske manjine sa ukupno 3.633 stanovnika (89,44 % svih sandžačkih Albanaca).
| Sastav stanovništva – regija Sandžak | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2011.[3][4] | 1991.[6] | 1981.[7] | |||||
| Osoba | 390 737 (100,0%) | 440 640 (100,0%) | 435 483 (100,0%) | ||||
| Bošnjaci | 213 086 (54,53%) | 228 463 (51,85%)1 | 202 678 (46,54%)1 | ||||
| Srbi | 132 335 (33,87%) | 113 511 (25,76%) | 106 005 (24,34%) | ||||
| Crnogorci | 28 323 (7,249%) | 84 800 (19,24%) | 108 486 (24,91%) | ||||
| Ostali | 12 931 (3,309%) | 8 445 (1,917%) | 12 645 (2,904%) | ||||
| Albanci | 4 062 (1,040%) | 5 421 (1,230%) | 5 669 (1,302%) | ||||
Etničke mape
[uredi | uredi izvor]-
Etnička mapa Sandžaka (2002-2003.) -
Etnička mapa Sandžaka (2002-2003.) -
Etnička mapa Sandžaka (2011.)
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]- Novopazarski sandžak
- Historija Bošnjaka
- Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka
- Sporazum Karadžić – Filipović
- Referendum o autonomiji Sandžaka 1991.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b РЕПУБЛИКАСРБИЈА - Републички завод за статистику. ОПШТИНЕ У СРБИЈИ 2008. Beograd, 2008.
- ^ a b Crna Gora - Zavod za statistiku. Predlog statističkih regiona Crne Gore u skladu sa nuts klasifikacijom. Podgorica, 2010.
- ^ a b c "Zvanični rezultati popisa na službenoj stranici Republičkog zavoda za statistiku Srbije". Arhivirano s originala, 4. 3. 2022. Pristupljeno 25. 3. 2016.
- ^ a b c Zvanični rezultati popisa na web stranici Zavoda za statistiku Crne Gore
- ^ a b c d e f g Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, ISBN 86-07-00187-6
- ^ Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1991.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 11. 3. 2016.
