Idi na sadržaj

Švedska

Uredi veze
Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kraljevina Švedska
Konungariket Sverige (sv)
Zastava Švedske Grb Švedske
Zastava Grb
Uzrečica: För Sverige i tiden
(bs: Za Švedsku u vremenu)
Himna: Du gamla, Du fria

Položaj Švedske na karti
Položaj Švedske
Glavni grad Stockholm
59°19′30″N 18°4′15″E / 59.32500°N 18.07083°E / 59.32500; 18.07083
Najveći grad Stockholm
Službeni jezik švedski
Državno uređenje Ustavna monarhija, Jednostavna država, Parlamentarni sistem
• Kralj
 Carl XVI Gustaf
Ulf Kristersson
Zakonodavstvo
Nezavisnost
• Priznato
 prvo pouzdano spominjanje švedskog kralja (970) 
Površina
• Ukupno
 449.964 km2 (57. na svijetu)
• Vode (%)
 8,65%
Stanovništvo
• Ukupno (2019)
 ▲ 10.272.518[1] (85. na svijetu)
22,2/km2 (153. na svijetu)
BDP (PKM) procjena 2019.
• Ukupno
 $566,76 milijardi[2] 
$54.474[2] 
Gini (2017) 28,0 (4. na svijetu)
HDI (2017) ▲ 0,933[3] (visok) (7. na svijetu)
Valuta Švedska kruna (SEK)
Vremenska zona (UTC+1)
Topografija
Kebnekaise
2 104 m
Vänern
5 648 km2
Klarälven–Göta älv
750 km
Pozivni broj +46
Internetska domena .se

Švedska (švedski: Sverige), službeno Kraljevina Švedska (švedski: Konungariket Sverige /izgovorⓘ/), jest nordijska država u Skandinaviji, u sjevernoj Evropi. Graniči se sa Norveškom na zapadu, Finskom na sjeveroistoku a na jugozapadu je Öresundskim mostom (Öresundsbron) povezana s Danskom. Prolaz Skagerrak je na jugozapadu, a Baltičko more i Botnički zaliv su na istoku.

S površinom 450.295 km2 Švedska je treća zemlja po veličini u Evropskoj uniji, s ukupnim brojem stanovnika od oko 9,4 miliona.[1] Švedska ima malu gustoću naseljenosti od 21 km2 sa stanovništvom koje je uglavnom koncentrisano na južnom dijelu zemlje. Oko 85% stanovništva živi u gradskim naseljima.[4] Glavni a ujedno i najveći grad Švedske je Stockholm. Od početka 19. stoljeća Švedska živi u miru i u velikoj mjeri izbjegava rat.

Danas je Švedska ustavna monarhija s visoko razvijenom ekonomijom i ima osmi najveći prihod u svijetu po glavi stanovnika.[5] Godine 2012. Svjetski ekonomski forum rangirao je Švedsku kao četvrtu najkonkurentniju zemlju na Svijetu. Prema podacima UN-a, ima treću najnižu stopu smrtnosti beba na svijetu. Moderno ime Švedska je izvedeno iz stare engleske riječi Sweoped, što znači Šveđani. Ova riječ je izvedena iz riječi Sweon/sweonas. Švedsko ime Sverige izvedeno je iz Sweorice koju možemo naći u legendi o Beovulfu.[6]

Historija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Historija Švedske
Šljem iz Vendelove ere

Prahistorijsko doba

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Prahistorija Švedske

Prvi napisani opis Švedske dolazi od knjige Germania od Tacita. U knjizi spominje Švedane (Suiones) kao moćno pleme sa brodovima koje su imali pramce na oba kraja. Kraljevi (kuningaz) koji su vladali Šveđanima su nepoznati, ali nordijska mitologija prezentuje veliki broj legendarnih kraljeva u vrijeme prije nove ere. Runsko pismo je koristila elita u južnoj Skandinaviji od drugog vijeka nove ere, a jedini ostaci su kratki natpisi koji pokazuju da su ljudi južne Skandinavije u to vrijeme pričali pranordskim jezikom, koji je u srodstvu sa švedskim i drugim sjeverogermanski jezicima.

U 6. vijeku u svojim djelima historičar Jordan navodi dva plemena koja žive u "Scandzi", a oba su povezana sa Šveđanima, Suetidi i Suehani. Suetidi je povezana latinska riječ za Svíþjóð, staronordsko ime za Šveđane. Suehani su bili poznati rimskom svijetu kao dobavljači kože od crnih lisica i imali su, prema Jordanu, kvalitetne konje, slične onima koji su pripadali Turingima u Germaniji.

Vikinzi

[uredi | uredi izvor]
Ales kamenje

Glavni članak: Vikinzi

Putovanja Vikinga od 793. do 1000. godine označeni plavom bojom

Period Vikinga u Švedskoj trajao je od 8. do 11. vijeka. Vjerovatno je da su švedski vikinzi i Gotlanderi putovali prema istoku i jugu u putovanjima za Baltičke države, Rusiju, Bjelorusiju, Ukrajinu, Crno more i u Bagdad.[7] Njihove rute su prolazile južno kroz rijeku Dnjepar do Konstantinopolja, u kojem su vršili mnogo napada na grad. Bizantski car Teofil je prepoznao njihove borbene vještine i pozvao ih je da mu služe kao tjelohranitelji poznati kao Varangijska straža. Švedski vikinzi, nazvani Rus, su po nekim izvorima osnivači Kijevske Rusije.[8]

Postupci ovih švedskih vikniga su proslavljeni u runskom kamenju, kao Grčka runska kamenja i Varangijska runska kamenja. Tu je isto bio veliki broj putovanja prema zapadu, što je proslavljeno u Engleskim runskim kamenjima. Zadnja velika ekspedicija švedskih Vikinga je bila putovanje Ingvara u Serkland, regija jugoistočno od Kaspijskog jezera. Članovi putovanja su komemorisani u Ingvarskim runskim kamenjima, ali ne spominje se nijedan preživjeli član. Šta se desilo posadi je nepoznato, ali je vjerovatno da su umrli od bolesti.

Kraljevina Švedske

[uredi | uredi izvor]
Gamla Uppsala (Stara Uppsala), mjesto vjerske i političke važnosti u ranim danima Švedske

Nije poznato kada i kako je stvorena Kraljevina Švedske, ali spisak švedskih kraljeva se računa od prvih kraljeva koji su vladali Svealand i Götaland kao jednu državu, prvi od kojih je bio Erik Segersäll. Svealand i Götaland su bili dvije države dugo prije toga i od davnina. Nije poznato koliko dugo su postojale: poema Beowulf opisuje polu-legendarne ratove između Šveđana i Geta u 6. vijeku.

[mrtav link]Romantički nacionalistički prikaz kako Valdemar IV preuzima Gotland. Zadnja bitka van zidova Visbya 1361. završila je masakrom 1.800 branioca grada.

Tokom rane faze doba Vikinga, Ystad u danskoj pokrajini Skåne i Paviken u Götalandu su bili veliki centri trgovine. Ostaci od tržišta napravljenog između 600. i 700. godine su pronađeni u Ystadu.[9] U Pavikenu, važan centar trgovanja u Baltičkom regionu od 9. do 10. vijeka, pronađeni su ostaci od velike luke tokom doba Vikinga sa zonama za pravljenje brodova i industrije za ručne radove. Između 800. i 1000. godine, trgovanje je donijelo veliki broj srebra u Gotland, i prema nekim mišljenjima školaraca, Gotlanderi su u ovo doba imali više srebra nego ostatak Skandinavije zajedno.[10]

Svetac Ansgar je pripisan sa donošenjem kršćanstva u 829. godini ali nova vjera nije potpuno zamijenila paganizam do 12. vijeka. Tokom 11. vijeka, kršćanstvo je postalo dominantna vjera i od 1050. Švedska se računa kao kršćanska nacija. Period između 1100. i 1400. godine je okarakterisan sa unutrašnjim borbama za vlast i konkurencijom između skandinavskih regija. Između 1150–1293. prema legendi Eric den heligea i Ericove hronike švedski kraljevi su vodili prvi, drugi i treći švedski križarski rat na pagansku Finsku protiv Finca, Tavastinaca i Karelaca i započeli sukobe sa Kijevskom Rusijom koji više nisu imali veze sa Švedskom.[11] Švedska kolonizacija obalnih dijelova Finske je isto počela tokom 12. ili 13. vijeka.[12][13] U 14. vijeku, ta kolonizacija obalnih djelova je počela da bude više organizovana i do kraja vijeka više od tih obalnih područja su većinom bili naseljeni od strane Šveđana.[14]

Osim provincija Skåne, Blekinge i Halland na jugozapadu Skandinavskog poluotoka koji su u ovo vrijeme bili dijelovi Danskog carstva, feudalizam se nikada nije razvio u Švedskoj kako jeste u ostatku Evrope.[15] Kmetovi su tako većinom ostali klasa slobodnih poljoprivrednika kroz većinu Švedske historije.

Švedsko carstvo

[uredi | uredi izvor]

Sporazumom u Brömsebru iz 1645. i sporazumom u Roskildeuu iz 1658, Švedska je dobila važne danske i norveške pokrajine, te potpuno zagospodarila Baltikom kojeg od tada zovu "Švedsko jezero". Nakon Vestfalskog mira 1648, Švedska je vladala Ingrijom (u kojoj će Rusi kasnije zasnovati Sankt-Peterburg), Estonijom, Livonijom i najvažnijim obalnim gradovima u Njemačkoj.

Godine 1654. kraljica Kristina odrekla se krune u korist Karla X Gustava (1654–1660), koji je provalio u Poljsku i zauzeo Varšavu i Krakov. Godine 1658. Švedska sklapa mir s Danskom, 1660. s Poljskom, a 1661. s Rusijom. U vrijeme Karla XI (1660–1697) Švedska je kao saveznica Francuske uvučena u rat protiv koalicije Danske, Holandije i Brandenburga. Godine 1693. parlament je Karla XI proglasio apsolutnim monarhom.

Moderna historija

[uredi | uredi izvor]

Godine 1905. norveški je parlament raskinuo uniju sa Švedskom, a Oskar II Švedski (1872–1907) odrekao se norveške krune. U vrijeme vladanja Gustava V (1907–1950) sklopljen je 1908. Petrogradski sporazum između Rusije, Njemačke, Danske i Švedske o održanju postojeće ravnoteže snaga na Baltiku.

Švedska je 1834. imala 2.751.580 stanovnika. Kopnena vojska Unije Švedske i Norveške je imala 45 hiljada vojnika, a mornarica 30 galija.[16]

Prvi i drugi svjetski rat

[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, u kojoj je Švedska ostala neutralna, zemlja je prosperirala zahvaljujući svjetskoj potražnji za švedskim čelikom, kugličnim ležajevima i šibicama. Nakon rata ostvareni su uvjeti za društvenu socijalnu politiku koja je karakteristična za modernu Švedsku. Vanjska politika 1930-ih je bila zaokupljena strahom od SSSR-a i njemačkog ekspanzionizma koji su izazvali saradnju s drugim nordijskim zemljama u organizaciji zajedničke odbrane.

Švedska je uspjela ostati neutralna i za vrijeme Drugog svjetskog rata, iako su svi njeni susjedi ratovali, te je i dodatno prosperirala pomažući obje zaraćene strane. O stvarnoj neutralnosti Švedske tokom Drugog svjetskog rata ipak se raspravlja. S obzirom na to da su joj veze prema ostatku svijeta bile zatvorene zbog blokada, Švedska je bila pod njemačkim utjecajem veći dio ratnog razdoblja. Prema stajalištu tadašnje švedske vlade, država nije bila u poziciji otvoreno se suprostavljati nacističkoj Njemačkoj, te je stoga sarađivala s Nijemcima vođenim Hitlerom. Švedski volonteri u nacističkim jedinicama SS-a su bili među prvim vojnicima kod invazije na Sovjetski savez tokom Operacije Barbarossa. Švedska je snabdijevala nacističku Njemačku čelikom i mašinskim dijelovima tokom cijelog razdoblja rata. Pred sam kraj rata, kada se poraz nacista činio neizbježnim, Švedska je pojačala humanitarne aktivnosti što je dovelo do spašavanja brojnih izbjeglica iz okupiranog dijela Evrope. Uprkos aktivnostima pred kraj rata, kritičari švedske neutralnosti smatraju da je zemlja mogla učiniti više u otporu nacistima, čak i pod cijenu okupacije.

Nakon rata uspjela je i ostati nesvrstana između velikih svjetskih blokova.

Poslije ratna era

[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Švedska je iskoristila očuvanu industriju, socijalnu stabilnost i prirodne resurse za daljnje proširenje industrije i opskrbu obnove Evrope nakon rata. Nakon rata Švedska je učestovala u Marshallovom planu obnove i u Organizaciji ekonomske saradnje i razvoja (OECD) te su uspješno provedene brojne mjere za poboljšanje kvalitete života. Do 1960-ih godina se, kao i ostale skandinavske zemlje, razvila u državu potrošačkog društva i blagostanja. Nakon naftnih embarga 1973–1974. te 1978–1979. zemlja je, kao i brojne druge, prošla period ekonomske stagnacije. Tokom 1980-ih došlo je to temeljite rekonstrukcije ekonomije, prekinuta je brodogradnja, drvna industrija je transformirana u modernu industriju proizvodnje papira, čelična industrija je specijalizirana i industrijska proizvodnja je automatizirana. Švedski premijer Olof Palme ubijen je u atentatu 1986.

Nedavna historija

[uredi | uredi izvor]

Nedovoljna kontrola finansijskih zajmova, međunarodna recesija te promjena politike zapošljavanja rezultirala je finansijskom krizom u Švedskoj u ranim 1990-ima. Tokom tog razdoblja Švedski BDP pretrpio je pad od 5%. Tokom krize zabilježen je pad ukupne zaposlenosti od gotovo 10%. Kao odgovor na krizu vlada je uvela mjere rezanja troškova te provela niz reformi s ciljem povećanja švedske konkurentnosti. Neke od mjera bile su smanjenje socijalnih davanja te privatizacija javnih usluga i dobara. Veći dio političke scene u zemlji promovirao je članstvo u Evropskoj uniji te je na referendumu 14. augusta 1994. prevagnuo broj glasova za ulazak u Uniju s 52% za i 48% protiv. Švedska je postala službena članica Evropske unije 1. januara 1995. Nije članica NATO-a te je ostala vojno nepristrana iako učestvuje u nekim međunarodnim vojnim vježbama te brojnim mirovnim operacijama na Kosovu, Bosni i Hercegovini, Kipru i Afganistanu. Švedska ima razvijenu vojnu industriju te je značajan izvoznik oružja koje među ostalim koriste i američke snage u Iraku.

Vlada

[uredi | uredi izvor]
Carl XVI Gustaf, kralj Švedske i ceremonijalni šef države.

Švedska je ustavna monarhija, u kojoj je Carl XVI Gustaf, kralj Švedske šef države, ali kraljevska vlast je dugo bila ograničena na ceremonijalnu i predstavničku funkciju. U kraljevini vlada demokratski sistem, a monarh danas ima de facto simboličnu ulogu. Opći izbori se održavaju svake četvrte godine, a pravo glasa imaju svi stanovnici stariji od 18 godina, pa čak i doseljenici koji su najmanje tri godine živjeli u Švedskoj. Prema časopisu Economist iz 2010. godine, Švedska se nalazila na četvrtom mjestu u razvoju demokratije po primjerku uzetom iz 167 zemalja. Švedski parlament (Riksdag) je zakonodavno tijelo nacije sa 349 članova, koje bira premijera. Parlamentarni izbori se održavaju svake četiri godine u trećoj nedjelji u septembru.[17]

Politički sistem

[uredi | uredi izvor]

Prema Ustavu Švedske iz 1974. godine, kraljeve dužnosti su isključivo predstavničkog i ceremonijalnog karaktera. On više formalno ne imenuje premijera Švedske, nego to sad isključivo vrši glavni govornik parlamenta u ime tog tijela. Zakone koje donosi parlament ne trebaju njegov potpis da bi postao zakon. Kralj i dalje otvara godišnje sjednice parlamenta, predsjedava posebnim vijećem koji se održava tokom promjene vlade, održava redovne informacije vijeća sa premijerom i kabinetom, predsjedava sastancima vijeća za vanjske poslove, i prima akreditivna pisma stranih ambasadora u Švedskoj i potpisuje one švedske stranim narodima. U skladu sa svojom ulogom javne ličnosti, on se dobrovoljno uzdržava od glasanja na švedskim izborima.[18]

Osim toga, kralj učestvuje u državnim posjetama inostranstvu i prima posjete državnika u Švedsku. On drži najviše činove u tri roda švedskih oružanih snaga, iako više nema čak ni formalni položaj glavnog komandanta (za razliku od mnogih drugih evropskih monarha).

349 članova parlamenta ima vrhovni autoritet u modernoj Švedskoj, u skladu sa svojim ustavom. Oni su odgovorni za izbor premijera, koji potom imenuje vladine šefove odjela (ministre). Zakonodavnu vlast vrši samo parlament. Izvršnu vlast vrši premijer i njegovi članovi kabineta, dok je pravosuđe nezavisno. Švedskoj nedostaje obavezno sudsko preispitivanje, iako neobavezno, pregled obavlja zakonsko vijeće (lagrådet). Ovo zakonsko tijelo se uglavnom poštuje u tehničkim pitanjima, ali manje u kontroverznim političkim pitanjima. Zakonski akti parlamenta i uredbe vlade ne mogu se primijeniti ni na jedom nivou, ako su očigledno protiv ustavnog zakona. Međutim, zbog ograničenja u ovom obliku sudske revizije i slabog pravosuđa, to je imalo malo praktičnih posljedica. Zakonodavstvo može pokrenuti kabinet ili pripadnici parlamenta. Članovi se biraju na temelju proporcionalne zastupljenosti na mandat od četiri godine. Ustav Švedske može se mijenjati od strane parlamenta, što zahtijeva jednostavnu, ali apsolutnu većinu sa dva odvojena glasanja, odvojenih opštim izborima između ta dva glasanja. Švedska ima četiri ustavna zakona: instrument vlade, švedski zakon o kraljevskom nasljeđivanju, zakon o slobodi štampe i temeljni zakon o slobodi izražavanja.

Zgrada švedskog parlamenta u Stockholmu.

Švedska socijaldemokratska partija je igrala vodeću političku ulogu od 1917. godine, nakon što su reformisti potvrdili svoju snagu unatoč napuštanju stranke od strane tzv. lijevo orijentisanih stranaka (revolucionara). Nakon 1932. godine, politički kabineti su uglavnom bili popunjeni članovima iz socijaldemokratske partije. Samo pet opštih izbora (1976., 1979., 1991., 2006. i 2010.) dali su desnom centru bloka dovoljno mjesta u parlamentu da osnuje vladu. Međutim, zbog loših ekonomskih rezultata od početka 1970-ih godina, a posebno nakon fiskalne krize početkom 1990-ih, politički sistem Švedske postao je manje jednostran, i sad je višepartijski kao i u mnogim drugim evropskim zemljama.[19]

Oružane snage

[uredi | uredi izvor]
JAS 39 Gripen je napredni višenamjenski borbeni avion švedske avijacije.

Švedske oružane snage (Försvarsmakten) su vladina agencija odgovorna Švedskom ministarstvu odbrane i odgovorne su za mirnodopske operacije oružanih snaga Švedske. Njihov glavni zadatak je da vježbaju i obezbjeđuju podršku mirovnim snagama u inostranstvu, i održavaju dugoročnu sposobnost da se preusmjere na odbranu Švedske u slučaju rata. Oružane snage su podijeljene na: vojsku, zrakoplovstvo i mornaricu. Šef oružanih snaga je vrhovni komandant (Överbefälhavaren , OB), koji je najviši oficir u zemlji. Do 1974. šef države (kralj) je bio samo formalno glavnokomandujući, ali u stvarnosti nije imao aktivnu ulogu vojskovođe.

Kada je kralj Gustav V tvrdio da je njegovo pravo da odluči o zaobilaženju vlade po vojnim pitanjima uoči Prvog svjetskog rata (" borggårdskrisen", dvorska kriza) je viđena kao namjerna provokacija protiv uspostavljenih pravila kako bi se trebalo vladali u zemlji. Imenovan je ured vrhovnog komandanta koji je bio uspostavljen 1939. godine. Prije tog datuma, od kraja 19. vijeka pa nadalje, vodeći ljudi iz vojske i mornarice su direktno podnosili raport kabinetu (i kralju), a nepotpuni lanac komande postojao je i u samoj profesionalnoj vojsci.[20]

Biće naglašena potreba da se regrutuju samo vojnici koji će kasnije biti spremni da budu dobrovoljci za međunarodne mirovne snage. Ukupne vojne snage bi se sastojale od oko 60.000 ljudi. To bi moglo uporediti sa 1980-im prije pada Sovjetskog Saveza, kada je Švedska mogla okupiti i do 1.000.000 ljudi.

Švedske jedinice su učestvovale u mirovnim operacijama u Demokratskoj Republici Kongo, Kipru, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Liberiji, Libanu, Afganistan i Čadu.

Trenutno, jedan od najvažnijih zadataka Oružanih snaga Švedske je da osnuje švedskom predvođene borbene snage Evropske unije u kojoj će Norveška, Finska, Irska i Estonija također doprinijeti.[21]

Administrativna podjela

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Okruzi u Švedskoj

Kraljevina Švedska je administrativno podijeljena na dvadeset i jedan okrug (šve. län). Okruzi predstavljaju najviši nivo administrativne podjele, a u svakom od njih nalazi se i okružna uprava postavljena od strane Švedske vlade. Svaki okrug ima svoju skupštinu. Okruzi su podijeljene na općine (290 općina 2004. godine). Postoji historijska i tradicionalna podjela na pokrajine i područja.

Okruzi

[uredi | uredi izvor]
Švedski kotari

Podjela na područja

[uredi | uredi izvor]

Podjela na pokrajine

[uredi | uredi izvor]
Švedske pokrajine

Regionalne podjele

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: NUTS:SE

Švedska je regionalno po NUTS normama Evropske unije podijeljena na 3 regije nivoa NUTS-1: Istočnu, Južnu i Sjevernu Švedsku, zatim na 8 regija drugog nivoa NUTS-2, 21 okrug, kao regiju trećeg nivoa NUTS-3, te na 290 općina, koje se grupišu kao LAU-2.

Geografija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Geografija Švedske

Švedska je najnaseljenija zemlja Sjeverne Evrope i treća po veličini u Evropi. Ona se nalazi u istočnom dijelu Skandinavskog poluotoka. Graniči na zapadu sa Norveškom, na sjeveroistoku sa Finskom, dok na istoku izlazi dugim i dobro razuđenim obalama na Baltičko more i Botnički zaliv. Švedska ima površinu od 449.964 km2 i oko 9,26 miliona stanovnika. Gustoća naseljenosti je 20,6 stanovnika po kvadratnom kilometru. Švedska je etnički homogena, jer Šveđani čine 91% ukupnog stanovništva. Glavni grad je Stockholm sa oko 1,5 miliona stanovnika. Vrste vegetacije su: tundre-oblasti lišajeva, mahovina, zakržljalog grmlja. Klima u Švedskoj je planinska, ali i okeanska.

Klima

[uredi | uredi izvor]

Veliki dio Švedske ima umjerenu klimu, uprkos sjevernoj geografskoj širini, s četiri različita godišnja doba i blagim temperaturama tokom cijele godine. Zemlja se može podijeliti na tri klimatska područja: u najjužnijem dijelu je okeanska klima, središnji dio ima vlažnu kontinentalnu klimu i najsjeverniji dio ima subarktičku klimu. Ipak, Švedska je mnogo toplija u odnosu na ostala mjesta koja se nalaze na sličnoj geografskoj širini, pa čak i od onih koji su nešto južnije, uglavnom zbog Golfske struje.[22]

Zbog svoje visoke geografske širine, dužina dnevnog svjetla značajno varira. Sjeverno od arktičkog kruga, sunce nikada ne zalazi jednim dijelom svakog ljeta, a nikada ne izlazi tokom jednog dijela svake zime. U glavnom gradu Stockholmu, dnevno svjetlo traje više od 18 sati krajem juna, ali samo oko 6 sati krajem decembra. Švedska prima između 1.100 do 1.900 sunčanih sati godišnje.[23]

Temperature uveliko variraju idući od sjevera do juga. Južni i središnji dijelovi zemlje imaju topla ljeta i hladne zime, sa prosječno visokim temperaturama od 20-25 °C ljeti, i prosječnim temperaturama od -4-2 °C zimi. Dok sjeverni dio zemlje ima kraća, hladnija ljeta i duže, hladnije i zime s više snijega, s temperaturama koje često padnu ispod tačke smrzavanja od septembra do maja. Najviša temperatura ikad zabilježena u Švedskoj je bila 38 °C u Målilla 1947. godine, dok je najhladnija temperatura ikada zabilježena bila -52,6 °C u Vuoggatjålmeu 1966. godine. U prosjeku najveći dio Švedske prima između 500–800 mm padavina svake godine, što je čini znatno suhljom od globalnog prosjeka. Jugozapadni dio zemlje prima više padavina, između 1000–1200 mm, a u nekim planinskim područjima na sjeveru procjenjuje se da primaju do 2000 mm . Uprkos sjevernoj lokaciji, u južnoj i središnjoj Švedskoj može se desiti da tokom pojedine zime gotovo i ne padne snijeg.

Reljef i vode

[uredi | uredi izvor]

Više od 15% ukupnog teritorija Švedske je pokriveno vodom, s oko 30 glavnih rijeka i oko 90.000 jezera (8% Švedske je pokriveno jezerima), uključujući i jezero Vänern, najveće jezero sjeverne Evrope (površina oko 5.546 km2). Rijeke su pretežno planinske, s vodopadima i brzacima. Većina izvire u skandinavskom planinskom lancu, teče koritima nastalim fluvio-glacijalnom erozijom (koritima glečera iz ledenog doba) i ulijeva se u Botnički zaliv i Baltičko more. Neke od najvećih rijeka (älvar) su Klarälven, Muonioälven, Dalälven, Jeta, Umeå, Luleå, a od jezera Vänern, Vättern, Hjälmaren, Storsjön, Siljan, Torne Träsk i Hornavan. Zbog brojnih vodopada i brzaka, rijeke su neplovne, dok je splavarenje redovno prisutno u ljetnoj polovini godine.

Švedska je smještena na geološki veoma stabilnom evroazijskom dijelu kopna. Četvrta po veličini evropska država, prostire se na gotovo 500.000 km2. Granica sa Norveškom koja je utvrđena 1751. godine, duga je 1.619 km. Kako je dio skandinavskog poluostrva, obalna strana je duga 2.500 km.

Švedska se prostire pravcem jug-sjever u dužini od 1600 km i mogu se izdvojiti tri glavne regije:

  • Norrland (švedski: sjeverna zemlja), prostire se na oko tri petine cjelokupne teritorije, planinski je kraj i ima ogromna šumska prostranstva sa velikim naslagama rude.
  • Svealand ima valovite glacijalne grebene i sadrži većinu od 90.000 jezera u zemlji.
  • Götaland se sastoji od kamenite Småland visoravni i bogate Skåne ravnice.[24]

Dvije južne regije dobile su ime po plemenima koja su ranije tamo živjela, Švedi i Goti. Najjužniji dio zemlje, Skåne, nastavak je najplodnijih polja Danske i sjeverne Njemačke. Sjevernije su šumoviti, viši predjeli sa manje plodnom zemljom, Småland. Ostatak južne Švedske sastoji se od naizmjeničnih stjenovitih poljskih predjela i jezera koja su najtipičnija u području izmedju Štokholma i Göteborga. Sjevernije od ovog pojasa je granično područje koje odvaja južnije regije od Norrlanda, regije koja obuhvata 3/5 sjevernog dijela Švedske, brežuljkasto-planinsko područje, šumovito i ispresijecano velikim riječnim dolinama. Dalje na sjeveru su bazeni ruda olova i cinka regije Västerbotten, i velika nalazišta željezne rude Kiruna i Gällivare-Malmberget. Na tom području su najznačajnije zalihe švedskog granita i kristalastog škriljca.

Zapadna granica između Švedske i Norveške uglavnom prati skandinavski planinski lanac, nastao u tercijaru (prosječna nadmorska visina 1000-2000m, sa najvišim vrhom Kebnekaise 2111m), iz koga izviru sve veće rijeke Švedske. Iz perioda kambrija i silura, datiraju krečnjačke naslage na zaravnima ostrva Öland i Gotland u Baltiku, i na još nekim drugim mjestima centralne i južne Švedske. Tokom nekoliko era, Skandinavija je bila pokrivena ledom. Posljednje ledeno doba je završeno prije 10.000 godina, pa su težina i pokretanje ledenih masa formirali reljef.

Švedska pažljivo održava netaknute ljepote svog prirodnog okruženja. Ova zemlja drži jedino preostalo veliko područje netaknute prirode u Evropi, a voda u Stockholmu je ostala dovoljno čista i bistra za ribolov pa čak i za plivanje u centru grada.[25]

Privreda

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Privreda Švedske

Švedska je zemlja mira i blagostanja kao i jedna od vodećih ekonomija svijeta. Nekada snažna evropska vojna sila ova nordijska država nije učestovala u ratovima posljednih 200 godina. Umjesto toga, kroz uživanje ​​plodova mira i neutralnosti, ostvarila je impresivne ekonomske i socijalne rezultate pod jedinstvenim mješovitim sistemom visoke tehnologije kapitalizma i opsežnog socijalnog blagostanja.[26] Zemlja pruža odlične uslove za naučne inovacije, i veličina ulaganja u istraživanje i razvoj iznosi oko 4% bruto domaćeg proizvoda (BDP-a), ili više nego dvostruko iznad prosjeka u zapadnoj Evropi. Zbog toga je predvodnik u svijetu po broju patenata koje drži.[27] Stanovnici Švedske imaju veoma visok životni standard, koji se zasniva ne samo na prirodnim bogatstvima zemlje, nego i njihovoj velikoj radinosti i kulturi. Švedska ima izvozno orijentisanu mješovitu privredu koju obilježava moderan distribucioni sistem, izvanredne unutrašnje i vanjske komunikacije i vješta radna snaga. Drvo, hidroenergija i željezna ruda sačinjavaju resursnu bazu koja je upućena na vanjsku trgovinu. Švedski inženjerijski sektor čini 50% proizvodnje i izvoza.

Telekomunikacije, automobilska industrija i farmaceutska industrija imaju veoma veliki značaj. Poljoprivreda ima udio u privredi od 2 procenta. Isti procenat zauzima i u broju zaposlenih.[28] Dugo vremena nakon Drugog svjetskog rata, zemlja je smatrana za savršen primjer ekonomski prosperitetnog demokratskog društva sa pravednom raspodjelom bogatstva, velikodušnim socijalnim davanjima, i zavidnim životnim standardom za većinu stanovništva. Iako je zemlja imala ekonomskih poteškoća u ranim 1990-im, od 1995. je još uvijek bila druga odmah iza Švicarske po bruto društvenom proizvodu po glavi stanovnika, a do kraja te decenije se razvijala brže od većine zapadnoevropskih zemalja.

Stvarni rast BDP-a u Švedskoj u periodu od 1996–2006.

Švedska je jedna od najatraktivnijih svjetskih zemalja za strane investitore. Osim što nudi povoljnu poslovnu klimu, jako domaće tržište, napredni visokotehnološki sektor, kvalifikovanu radnu snagu, optimalnu vještinu upravljanja, i velikodušnu "državu socijalnih davanja", ona također nudi drugu najnižu stopu poreza na dobit u Evropi. Strane direktne investicije u 1990-im povećale su se više nego drugdje u Evropi. Između 1990. i 1997, broj stranih kompanija aktivnih u Švedskoj je porastao za gotovo polovinu. Godine 1997. u stranom vlasništvu firme (uglavnom iz Finske i SAD-a) zaposleno je više od 14% radne snage. Iako je Švedska ekonomija relativno mala, 1998. godine je imala 29 od 500 najvećih kompanija u Evropi što je daleko najveći broj po glavi stanovnika na kontinentu. Švedski menadžeri također spadaju među svjetske predvodnike u smislu njihovog međunarodnog iskustva i znanja stranih jezika.[27]

Najveće kompanije u Švedskoj (po prometu, 2007.) su: Volvo, Ericsson, Vattenfall, Skanska, Sony Ericsson Mobile Communications AB, Svenska Cellulosa Aktiebolaget, Electrolux, Volvo Personvagnar, TeliaSonera, Sandvik, Scania, ICA, Hennes & Mauritz, Nordea, Preem, Atlas Copco, Securitas, Nordstjernan, SKF i SAAB. Godine 2012. prema Svjetskom ekonomskom forumu Švedska se nalazi na četvrtom mjestu po ekonomskoj konkurentnosti u svijetu.

Saobraćaj

[uredi | uredi izvor]

U 2002. godini, ukupna dužina magistralnih puteva je bila 210.760 km, od kojih je oko 162.707 km popločano, uključujući i 1428 km brzih cesta. U 2000. godini, bilo je 3.999.268 putničkih vozila i 388.763 teretnih vozila. Od 1967. godine Švedska je promijenila smjer saobraćaja sa lijeve na desnu traku. Švedskim željezničkim sistemom koji ima 12.821 km pruga i u državnom je vlasništvu upravlja Statens Järnvagar. 7918 km pruge je elektrificirano.

Od 1960-ih, broj brodova u trgovačkoj mornarici je smanjen zbog konkurencije od drugih naroda koji prevoze robu jeftinije, a u novije vrijeme i zbog pada svjetske trgovine. Švedska ima sve veći broj plovila posebne namjene za prevoz voća, rude i nafte (tankeri). Većina većih brodova, koji predstavljaju većinu švedske komercijalne tonaže, obavljaju saobraćaj koji nikad ne dopire do domaćih lukama, a manje od polovine švedske vanjske trgovine odvija se u švedskim brodovima. Göteborg, Stockholm i Malmö, su tri najveće luke, kao i niz manjih luka koje su dobro opremljene za rukovanje velikim morskim plovilima. Godine 2002. švedska trgovačka flota se sastojala od 174 brodova sa kombinovanim kapacitetima od 2.255.344 registarskih tona. Kanali u srednjoj Švedskoj su otvorili jezera za moreplovstvo, a unutrašnjim vodenim kanalima možemo dodati do 2.052 km kanala plovnih sa malim parobrodima i baržama.

Godine 2001. bilo je 255 aerodroma od kojih je 145 sa asfaltiranim pistama. Arlanda međunarodni aerodrom u Stockholmu je dobio svoj prvi mlazni avion 1960. godine. Drugi glavni aerodromi su su Sturup u Malmö i Landvetter u Göteborgu. Skandinavski avioprevoznički sistem (SAS) upravljan je zajednički u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj, od kojih svaka posjeduje 50% udjela kompanije koja posluje u svom području, a druga polovina u Švedskoj je u vlasništvu privatnih investitora. Podružnica SAS-a (Linjeflyg), vrši domaću uslugu u većini većih gradova i naselja. U 2001. godini, 13.354.300 putnika letjelo je po rasporedu domaćih i međunarodnih letova.[29]

Sistem socijalne zaštite

[uredi | uredi izvor]

U Švedskoj se posebna briga vodi o djeci. Sva djeca imaju mjesto, nastava i knjige u školi su besplatne, za svako dijete je osiguran dječiji dodatak. Svi stanovnici Švedske imaju zdravstvenu pomoć za nezaposlene, u penziju se odlazi sa 65 godina života (nezavisno od spola).

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Šveđani su skandinavski narod koji vodi porijeklo od germanskih plemena koja su se naselila u Skandinaviji u neolitskom periodu. Za Šveđane se kaže da su potomci Vikinga. Švedska prema posljednjoj procjeni od 2019. godine ima ukupno 10.272.518 stanovnika.[1][30] Broj stanovnika je prvi put prešao brojku od 9 miliona u augustu 2004. godine dok je u proljeće 2012. godine u ovoj skandinavskoj državi živjelo 9,5 miliona stanovnika. Gustoća naseljenosti je relativno niska i iznosi oko 22,2 stanovnika po km2, a većina stanovnika Švedske živi na jugu zemlje gdje je tlo najplodnije. Oko 85% stanovništva živi u urbanim područjima.[4] Glavni grad Stockholm ima populaciju od oko 975,904 stanovnika (oko 1,3 miliona u gradskom području i oko 2.000.000 u metropolitanskom području). Sljedeći najmnogoljudniji gradovi u Švedskoj su Göteborg i Malmö. U periodu između 1820. i 1930. godine, oko 1,3 miliona Šveđana, tadašnja trećina stanovništva zemlje, je emigriralo u Sjevernu Ameriku, a većina njih u SAD. Prema procjeni američkog zavoda za statistiku iz 2006. godine, oko 4,4 miliona amerikanaca ima švedsko porijeklo.[31] I u Kanadi, zajednici stanovništva koje ima švedsko porijeklo je značajna i broji oko 330.000 stanovnika.[32]

Ne postoje službene statistike o etničkoj pripadnosti, ali prema švedskoj statistici oko 1.921.000 (20,1%) stanovnika Švedske u 2012. godini je bilo stranog porijekla tj. rođeni su izvan Švedske ili su im pak oba roditelja rođeni u nekoj drugoj državi. Prema istom izvoru, najveći broj ovog stanovništva su porijeklom iz Finske (2,38%), neke od država bivše Jugoslavije (2,06%), Iraka (1,74%), Poljske (0,91%) i Irana (0,84%).[33]

Jezik

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Švedski jezik

Službeni jezik je švedski jezik i pripada porodici sjevernogermanskih jezika. Vrlo je sličan danskom i norveškom jeziku, ali se razlikuje po izgovoru i pravopisu. Švedski je postao službeni jezik u Švedskoj 1. jula 2009. godine kad je proveden novi zakon o jeziku. Pet drugih jezika su službeno priznati kao manjinski jezici: finski, meänkieli, romani, sami i jidiš. Švedski znakovni jezik također ima poseban status. Većina Šveđana, a posebno oni koji su rođeni nakon Drugog svjetskog rata, razumiju i govore engleski. Engleski je potreban u srednjoj školi za studente prirodnih nauka već 1849. a za sve švedske studente od kasnih 1940-ih. Većina učenika uče jedan, a ponekad i dva dodatna strana jezika.[24]

Obrazovanje

[uredi | uredi izvor]

Kao dio svog sistema socijalne zaštite, Švedska pruža veliku brigu o djeci kroz sistem koji garantuje mjesto u vrtiću za svu djecu starosne dobi od 1-5 godina. Između uzrasta 6-16 godina, djeca pohađaju obavezne sveobuhvatne škole, podijeljene u tri faze. Nakon devetog razreda, većina (90%) nastavlja daljnje školovanje s tri godine srednje škole, koje vodi ponekad do stručne diplome, a skoro uvijek vodi do kvalifikacija za nastavak studija na univerzitetu ili koledžu. Obje srednje škole i studiji se finansiraju iz poreza.[24]

Kultura

[uredi | uredi izvor]
Nacionalni muzej u Stockholmu

Svoj ​​najveći uticaj na svijet Švedska je bez sumnje imala kroz izvoz svoje kulture. Od jakog čistog dizajnerskog senzibiliteta svog funkcionalističkog pokreta do besprijekornih filmskih remek djela Ingmara Bergmana, jedinstveni kulturni izgled Švedske je stekao međunarodnu vrijednost koja daleko nadmašuje ono što bi se moglo očekivati ​​od ove nacije skromne veličine.

Švedska koja je bila odvojena od razvoja glavnih kulturnih pravaca kontinentalne Evrope, razvila je svoj bogati i prepoznatljivi karakter u kulturi. Ono što je razvijeno je bila vitalnost i jednostavnost uzeta iz narodne kulture kao i ljepota krajolika. Švedski dizajn i arhitektura su najpoznatiji kroz njihov doprinos funkcionalističkom pokretu koji je 1930-ih uveo u svijet čiste, profinjene dizajne koji se sada istovremeno poistovjećuju s modernizmom kao i sa Skandinavijom i posebno sa Švedskom. Među značajne predstavnike u ovom pokretu su arhitekta Erik Gunnar Asplund. U literaturi, Švedska je najpoznatija po revolucionarnom djelu Augusta Strindberga, jednog od izvornih "loših momaka" modernizma.

Među mnogim drugim međunarodno poznatim piscima su Selma Lagerlef, Vilhelm Moberg, Pär Lagerkvist i Astrid Lindgren, od kojih je posljednja poznatija kroz ime svog najpoznatijeg karaktera, Pipi Duga Čarapa.

Ingmar Bergman i Victor Sjöström na snimanju filma Divlje jagode iz 1957. godine

Bez sumnje , najcjenjeniji oblik švedske kulture je film. Ingmar Bergman, Greta Garbo, Max von Sydow, Liv Ulman, Anita Ekberg, i Ingrid Bergman, svi Šveđani, su među najvećim imenima u historiji filma. Bergmanovi vizuelno-senzualni i psihološko-intimni filmovi bili su senzacija širom svijeta 1950-ih i 1960-ih. On se danas svrstava među najomiljenije i najuticajnije filmaše svih vremena.[34]

Šveđani su ostvarili neka od poznatih izuma i otkrića, kako historijskih tako i današnjih modernih. Neke od značajnih ličnosti su: Alfred Nobel, Anders Celsius, Baltzar von Platen, Carl Wilhelm Scheele, Jacob Berzelius, John Ericsson, Anders Jonas Ångstrom, Lars Magnus Ericsson,PewDiePie, Svante Arrhenius, Arvid Carlsson, Håkan Lans. Švedska je svoj ​​prvi doprinos zapadnoj kulturi i nauci ostvarila sredinom 18. vijeka.[24]

Godine 1861, Edvard Grieg održava svoj prvi nastup kao koncertni pijanist u Karlshamnu, Švedska.

Nobelova nagrada

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Nobelova nagrada

Švedska je domaćin u svijetu najviše cijenjene nagrade, tzv. Nobelove nagrade, koja je osnovana od strane Alfreda Nobela kroz njegovu oporuku iz 1895. godine. Prvi put je dodijeljena 1901. godine. Nagrada se dodjeljuje svake godine u pet različitih kategorija: hemiji, fizici, medicini ili fiziologiji, književnosti i doprinosu za mir u svijetu. Sa izuzetkom nagrade za mir, koja se dodjeljuje u Oslu, nagrade se dodjeljuju u Stockholmu na godišnjoj ceremoniji 10. decembra.

Godine 1968. švedski državni trezor uspostavio je nagradu za ekonomske nauke, posvećenu uspomeni na Alfreda Nobela i dodjeljuje se svake godine s drugim nagradama . Svih šest nagrada se od strane mnogih smatraju vrhovnom pohvalom u oblastima djelovanja samih dobitnika ovih nagrada.[24]

Muzika

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Švedska muzika

Švedska narodna muzika

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Švedska narodna muzika

Švedska narodna muzika je mješavina velikog broja heterogenih stilova i žanrova prikupljenih tokom prethodnih vijekova. U Švedskoj pojam narodna muzika ("folkmusik") obično se odnosi na usmeno prenošenu muziku seoskog stanovništva. Popularna muzika ("Populärmusik") se obično odnosi na "modernu" muziku stvaranu uglavnom za gradsku publiku. Kao rezultat razmjene između ove dvije vrste pojavljuje se ono što se može označiti kao "gradski folklor", koji je oko 1920. godine nazvan "plesna muzika iz starih vremena" ("gammeldans"). Tokom posljednjih nekoliko decenija 20. vijeka izraz "narodnjačka muzika" ("folklig musik") se koristi kao sveobuhvatni pojam za narodnu muziku (gammeldans) i nekih drugih oblika popularne muzike.[35] Švedska dijeli tradiciju nordijske narodne plesne muzike sa susjednim zemljama, kao što su: polka, schottische, valcer, polska i mazurka. Međutim, najznačajnija muzička i plesna forma švedske narodne muzike je polska, a najčešći švedski narodni muzički instrumenti su: harmonika, klarinet, violina i nyckelharpa.

Švedski tradicionalni muzički instrument nyckelharpa.

Ovi instrumentalni oblici su najzastupljeniji u švedskoj tradicionalnoj muzici. 1960-ih, švedska omladina je izazvala oživljavanje korijena u švedskoj narodnoj kulturi. Mnogi su se pridružili klubovima narodnih muzičara (švedski; Spelmanslag) i izvode muziku na glavnim radio i TV stanicama. Oni su se usredsredili na instrumentalnu "polska" muziku, s pjevanjem i uticajima iz drugih tradicionalnih vrsta muzike koje postaje izraženije od 1990. godine.

Švedska muzika

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Švedska savremena muzika
ABBA na holandskoj TV u Aprilu 1974. godine. S lijeva u smjeru kazaljke na satu: Benny Andersson, Björn Ulvaeus, Agnetha Fältskog i Anni-Frid Lyngstad

Sa grupom ABBA Švedska je ušla u novu eru, u kojoj je švedska pop muzika stekla međunarodni značaj nakon osvajanja Eurovision Song Contest (Evrovizije) 1974. godine sa pjesmom "Waterloo". Prodali su ukupno 380 miliona ploča širom svijeta, što ih čini drugom najuspješnijom grupom svih vremena poslije The Beatles.

1980-ih godina nastaju grupe Cardigans i Roxette koje postižu međunarodno priznanje uz stvaranje svog prepoznatljivog muzičkog stila.[36] Od 1997. godine švedska vlada je osnivanjem Nagrade za muzički izvoz (engleski: Music Export Prize) priznala dostignuća u muzičkoj industriji kojima je Švedska privukla međunarodnu pažnju u toku prethodne godine, i na taj način doprinijeli švedskom izvozu.[37]

Tradicija

[uredi | uredi izvor]

Švedska kultura kakvu poznajemo, vuče korijene još iz vikinškog doba, a ona je itekako živa i danas. Koncept "lagom" na primjer, čini šveđane skromnima i umjerenima. Jednom riječju, lagom kao da opisuje temelj švedske nacionalne psihe, konsenzusa i jednakosti. Unatoč pomaku prema individualizmu i spremnosti preuzimanja rizika u posljednjih nekoliko godina, još uvijek se široko smatra prihvatljivim da se bude skroman i izbjegavaju krajnosti. Nema tolerancije za velika ega i zvjezdani život.

Elitizam nije politički korektan u Švedskoj gdje čak i zvijezde i poznate osobe znaju reći:

Ja sam samo obična osoba i idem sam u kupovinu u supermarket. Volim sjediti kod kuće i gledati TV

Jante zakon (Jantelagen) potiče ih na kolektivizam i timski rad.

"Fika" u prirodi tokom švedskog proljeća

Koncept "Fika" je u Švedskoj svojevrsna društvena institucija, a označava pauzu za kahvu sa kolegama, prijateljima ili porodicom. Ali fika je puno više od šoljice kahve. To je spoj šoljice kahve (uopšte se ne mora raditi o kahvi, u pitanju može biti bilo koje drugo piće), peciva, kolača ili sendviča uz nezaobilazno dobro društvo. Tradicija fike njeguje se kao važan dio švedske kulture, pa je ona tako dobila središnje mjesto u društvenom životu Šveđana. U Švedskoj je poznata i tzv. Valpurgina noć koja se uz paljenje vatri u cijeloj zemlji slavi na prelazu s 30. aprila na 1. maj u spomen na kršćansku sveticu iz 8. vijeka Valpurgu. Kao i većina kršćanskih svetkovina i Valpurgina noć u sebi sadrži odjeke predkršćanskih, animističkih vremena čija se tradicija gubi daleko u prošlosti. To je svetkovina kojom se oprašta od zime i kojom se ulazi u proljeće. Slavlja za Valpurgu nisu porodična tradicija nego više javni događaj, te nakon što se vatra ugasi većina se preseli u gostionice, restorane ili na zabave kod prijatelja. Činjenica da nakon Valpurgine noći slijedi 1. maj koji je državni praznik u Švedskoj od 1939, znači da se može slaviti do kasno u noć.

U Švedskoj, priroda je nešto što se dijeli sa svima. A nema boljeg dokaza za to nego koncept pod nazivom "allemansrätten". Allemansrätten, ili pravo javnog pristupa, jedna je od jedinstvenih radosti života u Švedskoj. Njime se omogućuje svima da šetaju slobodno u prirodi, plivaju i putuju brodom u tuđe vode i beru gljive i bobičasto voće u šumi. Sve dok se zemlja ne obrađuje, i dokle god se ne uzrokuju oštećenja, znači da je većina švedske prirode vaša za istražiti. Osim za područje najbliže privatnim kućama, imate pravo i na besplatno kampovanje ili parkiranje motorne kućice na tuđem zemljištu do 24 sata. Nakon toga, mora se od zemljoposjednika tražiti dozvola za boravak.

Allemansrätten je osnova za rekreaciju u Švedskoj prirodi. Ono zavisi o međusobnom poštovanju između zemljoposjednika i posjetilaca, i shvaćanju da su posjetioci samo u prolazu. Upravo zbog toga, Šveđani ne razmišljaju o zemlji u strogom smislu javne u odnosu na privatnu imovinu. Oni vide prirodu kao nešto u čemu se uživa, a ne posjeduje.

Budući da postoji generacijama, allemansrätten je puno dublje od zakona. To je dio nacionalnog identiteta Švedske.[38]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c "Nu är vi 10 miljoner invånare i Sverige". Statistiska centralbyrån. Pristupljeno 20. 1. 2017.
  2. ^ a b "Sweden". International Monetary Fund. Nepoznati parametar |https://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2018/02/weodata/weorept.aspx?pr.x= zanemaren (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć); Parametar |url= nedostaje ili je prazan (pomoć); |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)
  3. ^ "Human Development Report 2012". United Nations. 2012. Pristupljeno 20. 1. 2013.
  4. ^ a b Yearbook of Housing and Building Statistics 2007
  5. ^ "Democracy Index 2013: Global Democracy At A Standstill, The Economist Intelligence Unit's Annual Report Shows". The Huffington Post. Pristupljeno 11. 11. 2015.
  6. ^ Hellquist, Elof (1922). Svensk etymologisk ordbok. Stockholm: Gleerups förlag. str. 917.
  7. ^ "When the Arabs met the Vikings: New discovery suggests ancient links". The National (jezik: engleski). 6. 5. 2015. Pristupljeno 14. 4. 2018.
  8. ^ "Kievan Rus | historical state". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 4. 2018.
  9. ^ Sawyer, Birgit; Sawyer, Peter (1993). Medieval Scandinavia: from Conversion to Reformation, Circa 800–1500. University of Minnesota Press. str. 150–153. ISBN 0-8166-1739-2.
  10. ^ Sawyer, Birgit; Sawyer, Peter (1993). Medieval Scandinavia: from Conversion to Reformation, Circa 800–1500. University of Minnesota Press. str. 150–153. ISBN 0-8166-1739-2.
  11. ^ Bagge, Sverre (2005). "The Scandinavian Kingdoms". u McKitterick, Rosamond (ured.). The New Cambridge Medieval History. Cambridge University Press. str. 724. ISBN 0-521-36289-X.
  12. ^ Ivars, Ann-Marie; Hulden, Lena, ured. (2002). När kom svenskarna till Finland?. Helsinki: Studier utg. av Svenska Litteratursällskapet i Finland 646.
  13. ^ Meinander, Carl Fredrik (1983). Om svenskarnes inflyttningar till Finland. Historisk Tidskrift för Finland 3/1983.
  14. ^ Tarkiainen, Kari (2008). Sveriges Österland: Från forntiden till Gustav Vasa. Finlands svenska historia 1. Skrifter utgivna av Svenska litteratursällskapet i Finland 702:1. Helsinki: Svenska litteratursällskapet i Finland; Stockholm: Atlantis.
  15. ^ Scott, Franklin D. (1977). Sweden: The Nation's History. Minneapolis: University of Minnesota Press. str. 58.
  16. ^ Novine srbske, br. 4, subota 27.1.1834., strana 4.
  17. ^ "The Swedish monarchy". sweden.se. Arhivirano s originala, 25. 4. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2015.
  18. ^ "Monarkens uppgifter - Sveriges Kungahus". www.royalcourt.se (jezik: švedski). Arhivirano s originala, 13. 5. 2006. Pristupljeno 3. 3. 2018.
  19. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 23. 10. 2013. Pristupljeno 3. 1. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  20. ^ http://www.forsvarsmakten.se/sv/Rekrytering/Varnplik[mrtav link]
  21. ^ Swedish Ministry of Defence (8. 1. 2008). "The EU Battlegroup Concept and the Nordic Battlegroup". Government Offices of Sweden. Pristupljeno 19. 1. 2008.
  22. ^ "BBC Climate and the Gulf Stream". Pristupljeno 29. 10. 2008.
  23. ^ "Normal solskenstid för ett år | SMHI" (jezik: švedski). Smhi.se. Arhivirano s originala, 26. 8. 2010. Pristupljeno 27. 1. 2010.
  24. ^ a b c d e "Sweden". newworldencyclopedia.org. Pristupljeno 11. 11. 2015.
  25. ^ "Heritage and History of Sweden". geographia.com. Pristupljeno 11. 11. 2015.
  26. ^ Mit o uspjesima skandinavskog socijalizma: Zašto je Švedska jedna od najbogatijih zemalja na svijetuindex.hr,objavljeno; 4.10.2014;pristupljeno: 18.10.2014 (hr)
  27. ^ a b "Sweden Overview of economy, Information about Overview of economy in Sweden". nationsencyclopedia.com. Pristupljeno 11. 11. 2015.
  28. ^ "The Economist - World News, Politics, Economics, Business & Finance". The Economist. Pristupljeno 11. 11. 2015.
  29. ^ "Transportation - Sweden - system". nationsencyclopedia.com. Pristupljeno 11. 11. 2015.
  30. ^ "Preliminary Population Statistics, by month, 2006–2013". Statistics Sweden. Pristupljeno 14. 8. 2013.
  31. ^ "United States – Selected Social Characteristics: 2006". U.S. Census Bureau. Arhivirano s originala, 11. 2. 2020. Pristupljeno 15. 1. 2011.
  32. ^ "Ethnocultural Portrait of Canada Highlight Tables, 2006 Census". Arhivirano s originala, 6. 1. 2019. Pristupljeno 30. 6. 2008.
  33. ^ Befolkning efter födelseland och ursprungsland 31. 12. 2012 (na švedskom)
  34. ^ "Sweden's Culture". www.geographia.com. Pristupljeno 3. 3. 2018.
  35. ^ http://owe.ompom.se/data/pdf/075%20Swedish%20folk%20music.pdf[mrtav link]
  36. ^ "History of pop music in Sweden - Europopmusic". europopmusic.eu. Arhivirano s originala, 9. 1. 2016. Pristupljeno 11. 11. 2015.
  37. ^ "Swedish music". swedenabroad.com. Arhivirano s originala, 8. 9. 2015. Pristupljeno 11. 11. 2015.
  38. ^ "NordicPoint - Kultura i običaji u Švedskoj". nordicpoint.net. Arhivirano s originala, 27. 7. 2016. Pristupljeno 11. 11. 2015.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Sverige na Wikimedia Commonsu.
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Švedska
WikiAtlas ima mape na temu: Švedska

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Švedska&oldid=3624604"