Prijeđi na sadržaj

Rock muzika

Uredi veze
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Rok-muzika)
Rock
Stilski korijeniR&B, Swing jazz
Blues, Rock and roll
Kulturološki korijeniKasne 1940-te, Cleveland, Detroit, New York, Philadelphia
Tipični instrumentiElektrična gitara, Bas gitara, Bubnjevi, Klavijature
Derivirani pravciAlternative rock - Heavy metal - Post-rock - Punk rock
Podžanrovi
Art rock - Christian rock - Classic rock - Desert rock - Detroit rock - Emo - Experimental rock - Garage rock - Girl group - Glam rock - Group Sounds - Grunge - Hard rock - Heartland rock - Instrumental rock - Indie rock - Jam band - Jangle pop - Krautrock - Power pop - Protopunk - Psihodelični rock - Pub [chat] (Aussie) - Pub rock (VB) - Soft rock - Southern rock - Surf - Symphonic rock
Fusion žanrovi
Aboriginal rock - Afro-rock - Anatolian rock - Blues-rock - Boogaloo - Country rock - Flamenco-rock - Folk rock - Indo-rock - Punk rock - Jazz fusion - Madchester - Merseybeat - Progresivni rock - Punta rock - Raga rock - Raï rock - Rockabilly - Rockoson - Samba-rock - Space rock - Stoner rock

Rock, skraćeno od rock and roll (često zapisano kao rock 'n' roll ili R'n'R), je vrsta popularne muzike. Tipični rock sastav se sastoji od pjevača, gitare, bas gitare, i bubnjeva. Razni sastavi su također koristili niz drugih instrumenata, poput saksofona.Rock and roll se prvi put pojavljuje u Sjedinjenim Američkim Državama.[1][2] Nastao je od crnačke muzike i američke narodne muzike bijelaca. Rock muzika je imala ogroman društveni i kulturni uticaj na svijet. Kao kulturni fenomen, rock-glazba je na svijet utjecala kao nijedna druga – smatra se zaslužnom za okončavanje ratova i širenje mira i tolerancije, kao i kvarenje nevinih i širenje moralne truleži. Popularna je širom svijeta i razvila se u veliku množinu vrlo različitih stilova. Sam pojam može da označava nekoliko različitih stvari. Ponekad se upotrebljava kao naziv za niz raznih stilova zapadne popularne muzike, poput teškog metala, pop muzike, i hip hopa, a ponekad se upotrebljava kao naziv za poseban izvorni pokret pedesetih godina. Najčešće, pojam označava taj izvorni pokret i razne stilove koje su nastali direktno od njega (Znači, bez hip hopa, pop muzike, itd).

Rock ima svoje korijene u ritmovima bluesa, country glazbe iz 1940.-ih i 1950.-ih. Postoji i utjecaj etno glazbe i jazza. Zvuk rocka potječe od električne gitare, bubnjeva i klavijatura. U kasnim 1960.-im i ranim 1970.-im, rock glazba razvila se u različitim podžanrovima.[3] U kombinaciji s narodnom glazbom nastao je folk rock, u dodiru s bluesom nastao je blues rock, a spojem s jazzom nastao je jazz rock. U 1970.-im, rock dobiva utjecaje iz soula, funka i latino ritmova. Također u 1970.-im, rock razvija niz podžanrova, kao što su: glam rock, hard rock, progresivni rock, i punk rock. Rock podžanrovi koji su se razvili 1980.-ih su: novi val i hardcore punk. U 1990.-im, novi podžanrovi su: grunge, britpop, indie rock i nu metal.

Karakterisitke

Red Hot Chili Peppers

Zvuk kamena je tradicionalno usmjeren na električnoj gitari, koja se pojavila u svom modernom obliku 1950-ih uz popularizaciju rock and rolla.[4] Zvuk električne gitare u rock glazbi obično podržava električna bas gitara, koja je bila pionir u jazz glazbi istoga doba,[5] i udaraljke u kojima prevladavaju bubnjevi, uz koje se ponekad pojavljuju i činele.[6] Ovaj trio instrumenata često se nadopunjava uključivanjem klavira, Hammonda i sintisajzera.[7] Skupina glazbenika koja interpretira rock glazbu naziva se rock bend i sastoji se najčešće od dva do pet članova. Klasično, rock bend poprima oblik kvarteta čiji su članovi pokrivaju jednu ili više uloga, uključujući i pjevača, gitarista, ritam gitarista, bas gitarista, bubnjara i često klavijaturista ili drugog instrumentalista.[8] Rock glazba tradicionalno je izgrađen na temeljima jednostavnih četverodobnih ritmova s udarcem bubnja na drugoj i četvrtoj dobi - Backbeat.[9] Melodije su često izvedeni iz starijih glazbenih načina kao Dorian mode ili Mixolydian, uglavnom tonalitetima violinskog ključa.[9] Instrumenti sviraju višeglasno, a harmonije su popunjene kvartama, kvintama i disonantnim harmonijskim progresijama.[9] Rock pjesame iz sredine 1960-ih su često korištene u Verse-chorus strukturi, koja potječe iz blues i folk glazbe, ali došlo je do značajne razlike od ovog modela.[10] Kritičari su naglasili eklekticizam i stilsku raznovrsnost stijena.[11] Zbog svoje složene povijesti i sklonosti posuđivanja glazbenih elemenata iz drugih glazbenih i kulturnih obrazaca kritičari su tvrdili da je "nemoguće vezati rock glazbu na kruto naznačenu glazbenu definiciju".[12]

Jednostavan 4/4 rock ritam za bubnjeve O ovom zvuku Play?/i

Za razliku od mnogih ranijih stilova popularne glazbe, teme rock pjesama su vrlo širokoga spektra. Tako se u tekstovima rock pjesama nalaze društvo, neuzvraćena ljubav, seks, pobune protiv vlasti, sport, piće, droga, novac, socijalna pitanja i sl.[9] Neke od ovih tema rokeri su naslijedili iz straijeg popa, jazza i bluesa, a neke teme se prvi put pojavljuju u tekstovima pjesama.[13] Robert Christgau je rock glazbu nazvao "hladni medij" s jednostavnom dikcijom i ponavljanjem refrena. , a tvrdi da se primarna "funkcija" rocka odnosi se na glazbu, ili, općenitije šum.[14] Prevlast bijelih muškaraca i često srednje klase glazbenika u rock glazbi se često navodi i uvijek je "vruće pitanje" u medijima.[15] Ipak, i u rocku su se kasnije probili i crni glazbenici, osvajajući najčešće mladu bjelačku pubilku.[16] Najčešće pjevaju o mafiji, problemima siromaštva i neravnopravnosti.[17]

Preteča i izvori

Glavni članak: Izvori rock and rolla

Elvis Presley smatra se "Kraljem Rock'n'Rolla"

Rock and roll se prvi put pojavljuje kao zaseban stil u Americi tokom ranih 50ih godina, iako se dijelovi rock and rolla mogu čuti u RnB rekordima iz 1920ih. Rani rock and roll je uskladio dijelove bluesa, boogie woogiea, jazza i RnBa, te je također imao elemente Appalachianske narodne muzike, crkvene muzike i country muzike. Ako idemo još dublje u historiju, neki smatraju da je rock and roll utemeljen na muzici Five Points susjedstva u New York Cityu tokom sredine 19. stoljeća. Stanovnici Five Pointsa su prvi kombinirali afričku i evropsku muziku (naročito irski jig).

Izraz "Rocking" (Rockati) su prvo upotrjebili crkveni pjevači u Američkom jugu, i značilo je osjetiti vjersko ushićenje. U 1940im godinama, međutim, izraz je imao dvostruki značaj "plesati", podrazumijevajući seks. Jedan primjer ovoga je pjesma Roy Browna, "Good Rocking Tonight" ("Dobro rokanje noćas"). Ovakve pjesme su bile popularne samo na radio stanicama posvećene RnBu, pa bijelci su vrlo rijetko čuli tu muziku na velikim radio stanicama. 1951. godine, DJ Alan Freed je u Clevelandu počeo svirati tu vrstu muzike za njegovo bijelo slušateljstvo.Freed je prvi izumio izraz "rock and roll" da opiše ovaj duhoviti stil RnB muzike.

Ne zna se za sigurno koja je prva rock and roll ploča. Neki kandidati su Jackie Brenston & His Delta Catsova "Rocket 88" (1951), Chuck Berryova "Maybellene" i "Johnny B. Goode", te Bo Diddleyov "Bo Diddley" ili Bill Haley & His Cometsov "Rock Around the Clock". Neki historičari smatraju da su prve ploče rock and rolla snimljeni u 1940im godinama od strane muzičara poput Fats Dominoa, koji su svirali stil RnB muzike koji se malo razlikovao od rock and rolla. Neki primjeri su Louis Jordanov "Is You Is or Is You Ain't My Baby?", Jack Guthrieov "The Oakie Bookie" (1947), te Benny Carter i Pual Vandervoortov "Rock Me to Sleep" (1950).

Zlatno doba

Britanska invazija

Glavni članak: Britanska invazija
Vidi takođe: Beat music, Britanski ritam i bluz, i Britanski rok
Black and white picture of The Beatles waving in front of a crowd with an set of aeroplane steps in the background
The Beatles stižu u Njujork januara 1964. na početku Britanske invazije

Do kraja 1962, ono što će postati britanska rok scena je započelo sa beat grupama kao što su The Beatles, Gerry & the Pacemakers i The Searchers iz Liverpula i Freddie and the Dreamers, Herman's Hermits i The Hollies iz Mančestera. Oni su bili pod sveobuhvatnim opsegom američkih uticaja uključujući soul, ritam i bluz i surf muziku,[18] inicijalno reinterpretirajući standardne američke melodije i svirajući za plesače. Grupe poput The Animals iz Njukasla i Them iz Belfasta,[19] i posebno one iz Londona poput The Rolling Stones i The Yardbirds, su bile mnogo više pod uticajem ritma i bluza i kasnije bluz muzike.[20] Uskoro su te grupe počele sa komponovanjem sopstvenog materijala, kombinujući američke forme muzike i unoseći u nju visoko energijski takt. Beat bendovi su težili ka „živahnim, neodoljivim melodijama“, dok je rana Britanska ritam i bluz umetnost težila ka manje seksualno nevinim, i agresivnijim pesmama, često poprimajući buntovničku poziciju. Bilo je, međutim, posebno u ranim stadijumima, značajne muzičke razmene između te dve tendencije.[21] Godine 1963, predvođene grupom The Beatles, beat grupe su počele da ostvaruju nacionalne uspehe u Britaniji, čemu su uskoro sledile grupe sa fokusom na ritmu i bluzu.[22]

„I Want to Hold Your Hand“ je bila prvoplasirana pesma od The Beatles na Billboard Hot 100,[23] provodeći 7 nedelja na vrhu i totalno 15 nedelja na listi.[24][25] Njihova pojava na The Ed Sullivan Show 9. februara 1964, je privukla po proceni 73 miliona gledalaca (u to vreme rekord za američke televizijske programe) i često se smatra prekretnicom u američkoj pop kulturi. The Beatles su postali najprodavanija rok grupa svih vremena i njima su sledile na američkim listama brojne druge Britanske grupe.[21] Tokom sledeće dve godine Britanski umetnici su dominirali domaće i američke liste sa grupama Peter and Gordon, The Animals,[26] Manfred Mann, Petula Clark,[26] Freddie and the Dreamers, Wayne Fontana and the Mindbenders, Herman's Hermits, the Rolling Stones,[27] The Troggs, i Donovan[28], svi od kojih su imali jedan ili više prvoplasiranih singlova.[24] Drugi značajni umetnici koji su bili deo invazije su The Kinks i The Dave Clark Five.[29][30]

Britanska invazija je pomogla u internacionalizaciji produkcije rok end rola, otvarajući vrata za buduće Britanske (i Irske) izvođače da ostvare međunarodni uspeh.[31] U Americi to je nedvojbeno označilo kraj instrumentalne surf muzike, vokalnih grupa devojaka i (privremeno) tenejdžerkih idola, koji su domirali američke liste tokom kasnih 1950-tih i 60-tih.[32] To je obeležilo karijere i uspostavilo R&B umetnike poput Fats Domino i Chubby Checker, pa čak i privremeno izbacilo iz koloseka uspešne preživele rock and roll umetnike, uključujući Elvisa.[33] Britanska invazije je takođe odigrala značajnu ulogu u usponu distinktnog žanra rok muzike, i cementirala primat rok grupa, baziranih na gitarama i bubnjevima koje produkuju sopstveni materijal kao kantautori.[34]

Garažni rok

Glavni članak: Garažni rok

Garažni rok je bila sirova forma rok muzike, posebno prevalentna u Severnoj Americi sredinom 1960-tih. Tako je nazvana zbog percepcije da je bila uvježbana u prigradskoj porodičnoj garaži.[35][36] Pesme garažnog roka su bavile traumama srednjoškolskog života, pri čemu su pesme o „devojkama koje lažu“ bile posebno česte.[37] Lirika i obrada su bile agresivnije od onog što je bilo uobičajeno u to vreme, često sa režećim ili derućim vokalom koji je utopljen u inkoherentno vrištanje.[35] Oni su se kretali od grube jednoakordne muzike (poput The Seeds) do muzičara skoro studijskog kvaliteta (uključujući The Knickerbockers, The Remains, i The Fifth Estate). Takođe su postojale regionalne varijacije u mnogim delovima zemlje sa prosperitetnim scenama posebno u Kaliforniji i Teksasu.[37] The Pacific Northwest states of Washington and Oregon had perhaps the most defined regional sound.[38]

Stil je evoluirao polazeći od regional scena još od 1958. "Tall Cool One" (1959) grupe The Wailers i "Louie Louie" grupe The Kingsmen (1963) su dobri primeri žanra u svojim formativnim fazama.[39] Do 1963, singlovi garažnih grupa su počeli da dosežu nacionalne liste u većem broju, uključujući Paul Revere and the Raiders (Boise),[40] The Trashmen (Minneapolis)[41] i The Rivieras (South Bend, Indiana).[42] Druge uticajne garažne grupe, poput The Sonics (Tacoma, Washington), nisu dostigle Billboard Hot 100.[43] U tom ranom periodu mnoge grupe su bile pod jakim uticajem surf roka i dolazilo je do razmena između garažnog roka i frat roka, na šta se ponekad gleda kao na samo podžanr garažnog roka.[44]

Britanska invazija 1964–66 je imala jak uticaj na garažne grupe, pružajući im nacionalnu publiku, stimulišući mnoge (često surf ili hot rod grupe) da adaptiraju britanski uticaj, i ohrabrujući formiranje mnogih grupa.[37] Hiljade garažnih grupa je postojalo u SAD i Kanadi tokom te ere i stotine su proizvele regionalne hitove.[37] Primer su: "The Witch" takomskog The Sonics (1965), "Where You Gonna Go" detroitske grupe Unrelated Segments (1967), "Girl I Got News for You" majamske grupe Birdwatchers (1966) i "1–2–5" grupe iz Montreala The Haunted. Uprkos toga što je veliki broj grupa potpisao ugovore sa velikim ili regionalnim produkcijkim kompanijama, većina njih nije doživela komercijalni uspeh. Generalno se smatra da je garažni rok doživeo svoj komercijalni i umetnički vrhunac oko 1966.[37] Do 1968. ovaj stil je uglavnom nestao sa nacionalnih listi i lokalnog nivoa, dok su se amaterski muzičari suočavali sa fakultetskim obrazovanjem, poslom i regrutacijom.[37] Novi stilovi su evoluirali i zamenili garažni rok (uključujući bluz rok, progresivni rok i kantri rok).[37] U Detroitu je tradicija garažnog roka preživela do ranih 1970-tih, sa grupama poput MC5 i The Stooges, koje su koristile znatno agresivniji pristup formi. Te grupe su počele da se nazivaju punk rock i danas se na njih često gleda kao proto-punk ili proto-hard rock.[45]

Pop rok

Glavni članak: Pop rock
A color photograph of Don and Phil Everly on stage with guitars
The Everly Brothers 2006. godine

Termin pop je bio u upotrebi od ranog 20. veka za uopšteno označavanje popularne muzike, ali je od sredine 1950-tih on počeo da se koristi za označavanje distinktnog žanra, usmerenog na tržište mladih, koji se često karakteriše kao mekša alternativa rok end rolu.[46][47] U periodu nakon Britanske invazije, od oko 1967, termin pop se sve više koristi kao opozicija termina rok muzika, za opisivanje forme koja je u većoj meri komercijalna, efemerna i pristupačna.[48] U kontrastu sa tim, za rok muziku se smatra da ima fokus na proširenim radovima, posebno albumima, da je često asocirana sa specifičnim potkulturama (kao što je kontrakultura iz 1960-tih), da naglašava umetničke vrednosti i „autentičnost“, da prioritizuje izvođenje uživo i instrumentalnu ili vokalnu virtuoznost, i često se smatra trendom koji inkapsulira progresivne promene, umesto pukog podražavanja postojećih trendova.[46][47][48][49]

Ipak, znatan deo pop i rok muzike ima veoma sličan zvuk, instrumentaciju, pa čak i lirski sadržaj. Termini „pop-rok“ i „močni pop“ su u upotrebi za opisivanje komercijalno uspešne muzike koja koristi elemente ili formu rok muzike.[50] Pop-rok je definisan kao „optimistični varijetet rok muzike predstavljene umetnicima kao što su Elton John, Paul McCartney, The Everly Brothers, Rod Stewart, Chicago, i Peter Frampton.“[51] Termin moćni pop je formirao Pete Townshend iz grupe The Who 1966. godine, ali termin nije našao širu primenu od kad je primenjen na grupe kao što je Badfinger tokom 1970-tih, koje su se pokazale kao neke od komercijalno najuspešnijih grupa tog perioda.[52]

Istaknuti Rok izvođači i grupe

Rock 'n' Roll kuća slavnih

Glavni članak: Rock and Roll Hall of Fame

Osnovana je 1986. godine i nalazi se u Clevelandu u SAD-u. Posvećena je uspomeni na najpoznatije i najutjecajnije rock glazbenike, bendove, producente i dr., koji su utjecali na razvoj rock glazbe, a time i glazbene industrije. Među laureatima kuće slavnih nalaze se: Chuck Berry, Ray Charles, Fats Domino, The Beatles, Buddy Holly, Elvis Presley, Little Richard, Aretha Franklin, B.B. King, Roy Orbison, Bob Dylan, The Beach Boys, The Supremes, The Rolling Stones, The Doors, Tina Turner, Johnny Cash, Bob Marley, Led Zeppelin, Janis Joplin, David Bowie, Pink Floyd, Queen, Ramones, Bruce Springsteen, U2 , AC/DC , Metallica , Red Hot Chili Peppers , Kurt Cobain i dr.[53]

Izvori

  1. ↑ W. E. Studwell and D. F. Lonergan, The Classic Rock and Roll Reader: Rock Music from its Beginnings to the mid-1970s (Abingdon: Routledge, 1999), ISBN 0-7890-0151-9
  2. ↑ Pop/Rock na sajtu AllMusic (en)
  3. ↑ Turner, Luke. How "The Baby Boomers Stole Music With Myths Of A Golden Age". The Quietus.com. October 3rd, 2013. Retrieved 21-1-14
  4. ↑ J. M. Curtis, Rock Eras: Interpretations of Music and Society, 1954–1984 (Madison, WI: Popular Press, 1987.), ISBN 0-87972-369-6, str. 68.–73.
  5. ↑ R. C. Brewer, Bass Guitar, Shepherd, 2003. str. 56.
  6. ↑ R. Mattingly, Drum Set , Shepherd, 2003. str. 361.
  7. ↑ P. Théberge, Any Sound you can Imagine: Making Music/Consuming Technology (Middletown, CT: Wesleyan University Press, 1997.), ISBN 0-8195-6309-9, pp. 69–70.
  8. ↑ D. Laing, Quartet, Shepherd, 2003. str. 56.
  9. ↑ 9,0 9,1 9,2 9,3 C. Ammer, The Facts on File Dictionary of Music (New York, NY: Infobase, 4th edn., 2004.), ISBN 0-8160-5266-2, str. 251–2.
  10. ↑ J. Covach, From craft to art: formal structure in the music of the Beatles, in K. Womack and Todd F. Davis, eds, Reading the Beatles: Cultural Studies, Literary Criticism, and the Fab Four (New York, NY: SUNY Press, 2006.), ISBN 0-7914-6715-5, str. 40.
  11. ↑ T. Gracyk, Rhythm and Noise: an Aesthetics of Rock, (London: I. B. Tauris, 1996.), ISBN 1-86064-090-7,
  12. ↑ P. Wicke, Rock Music: Culture, Aesthetics and Sociology (Cambridge: Cambridge University Press, 1990.), ISBN 0-521-39914-9,
  13. ↑ B. A. Farber, Rock 'n' roll Wisdom: What Psychologically Astute Lyrics Teach About Life and Love (Westport, CT: Greenwood, 2007.), ISBN 0-275-99164-4
  14. ↑ [http: //books.google.com/books id = pJaU7NnALYYC & pg = PA562 # v = onepage & q & f = false Robert Christgau:Rock & Roll Is Here to stay, An Anthology]
  15. ↑ C. McDonald, Rush, Rock Music and the Middle Class: Dreaming in Middletown (Bloomington, IN: Indiana University Press, 2009.), ISBN 0-253-35408-0, str.108–9.
  16. ↑ S. Waksman, Instruments of Desire: the Electric Guitar and the Shaping of Musical Experience (Cambridge, MA: Harvard University Press, 2001.), ISBN 0-674-00547-3, str. 176.
  17. ↑ S. Frith, Taking Popular Music Seriously: Selected Essays (Aldershot: Ashgate, 2007.), ISBN 0-7546-2679-2,str.43–4.
  18. ↑ R. Stakes, "Those boys: the rise of Mersey beat", in S. Wade, ed., Gladsongs and Gatherings: Poetry and its Social Context in Liverpool Since the 1960s (Liverpool: Liverpool University Press, 2001), ISBN 0-85323-727-1, pp. 157–66.
  19. ↑ I. Chambers, Urban Rhythms: Pop Music and Popular Culture (Basingstoke: Macmillan, 1985), ISBN 0-333-34011-6, p. 75.
  20. ↑ J. R. Covach and G. MacDonald Boone, Understanding Rock: Essays in Musical Analysis (Oxford: Oxford University Press, 1997), ISBN 0-19-510005-0, p. 60.
  21. ↑ 21,0 21,1 R. Unterberger, "British Invasion", in Bogdanov et.al., 2002, pp. 1316–17.
  22. ↑ R. Unterberger, "British R&B", in Bogdanov et.al., 2002, pp. 1315–6.
  23. ↑ Gilliland 1969, show 28
  24. ↑ 24,0 24,1 I. A. Robbins, „British Invasion”, Encyclopædia Britannica, arhivirano iz originala na datum 2011-02-17, pristupljeno 2015-04-27 
  25. ↑ H. Bill, The Book Of Beatle Lists (Poole, Dorset: Javelin, 1985), ISBN 0-7137-1521-9, p. 66.
  26. ↑ 26,0 26,1 Gilliland 1969, show 29
  27. ↑ Gilliland 1969, show 30
  28. ↑ Gilliland 1969, show 48
  29. ↑ T. Leopold (5 February 2004), „When the Beatles hit America CNN February 10, 2004”, CNN.com, arhivirano iz originala na datum 2011-02-11, pristupljeno 2015-04-27 
  30. ↑ „British Invasion”, Allmusic, arhivirano iz originala na datum 11 February 2011 .
  31. ↑ „Britpop”, Allmusic, arhivirano iz originala na datum 11 February 2011 .
  32. ↑ K. Keightley, "Reconsidering rock" in, S. Frith, W. Straw and J. Street, eds, The Cambridge Companion to Pop and Rock (Cambridge: Cambridge University Press, 2001), ISBN 0-521-55660-0, p. 117.
  33. ↑ F. W. Hoffmann, "British Invasion" in F. W. Hoffmann and H. Ferstler, eds, Encyclopedia of Recorded Sound, Volume 1 (New York, NY: CRC Press, 2nd edn., 2004), ISBN 0-415-93835-X, p. 132.
  34. ↑ R. Shuker, Popular Music: the Key Concepts (Abingdon: Routledge, 2nd edn., 2005), ISBN 0-415-34770-X, p. 35.
  35. ↑ 35,0 35,1 R. Shuker, Popular Music: the Key Concepts (Abingdon: Routledge, 2nd edn., 2005), ISBN 0-415-34770-X, p. 140.
  36. ↑ E. J. Abbey, Garage Rock and its Roots: Musical Rebels and the Drive for Individuality (Jefferson, NC: McFarland, 2006), ISBN 0-7864-2564-4, pp. 74–6.
  37. ↑ 37,0 37,1 37,2 37,3 37,4 37,5 37,6 R. Unterberger, "Garage Rock", in Bogdanov et.al., 2002, pp. 1320–1.
  38. ↑ N. Campbell, American Youth Cultures (Edinburgh: Edinburgh University Press, 2nd edn., 2004), ISBN 0-7486-1933-X, p. 213.
  39. ↑ Otfinoski, Steven. "The Golden Age of Rock Instrumentals". Billboard Books, (September 1997), page 36, ISBN 0-8230-7639-3
  40. ↑ W. E. Studwell and D. F. Lonergan, The Classic Rock and Roll Reader: Rock Music from its Beginnings to the mid-1970s (Abingdon: Routledge, 1999), ISBN 0-7890-0151-9, p. 213.
  41. ↑ J. Austen, TV-a-Go-Go: Rock on TV from American Bandstand to American Idol (Chicago IL: Chicago Review Press, 2005), ISBN 1-55652-572-9, p. 19.
  42. ↑ S. Waksman, This Ain't the Summer of Love: Conflict and Crossover in Heavy Metal and Punk (Berkeley CA: University of California Press, 2009), ISBN 0-520-25310-8, p. 116.
  43. ↑ F. W. Hoffmann "Garage Rock/Punk", in F. W. Hoffman and H. Ferstler, Encyclopedia of Recorded Sound, Volume 1 (New York, NY: CRC Press, 2nd edn., 2004), ISBN 0-415-93835-X, p. 873.
  44. ↑ W. Osgerby, "Chewing out a rhythm on my bubble gum': the teenage aesthetic and genealogies of American punk", in R. Sabin, ed., Punk Rock: So What?: the Cultural Legacy of Punk (Abingdon: Routledge, 1999), ISBN 0-415-17029-X, p. 159.
  45. ↑ G. Thompson, American Culture in the 1980s (Edinburgh: Edinburgh University Press, 2007), ISBN 0-7486-1910-0, p. 134.
  46. ↑ 46,0 46,1 S. Frith, "Pop music" in S. Frith, W. Stray and J. Street, eds, The Cambridge Companion to Pop and Rock (Cambridge: Cambridge University Press, 2001), ISBN 0-521-55660-0, pp. 93–108.
  47. ↑ 47,0 47,1 „Early Pop/Rock”, Allmusic, arhivirano iz originala na datum 11 February 2011 .
  48. ↑ 48,0 48,1 T. Warner, Pop Music: Technology and Creativity: Trevor Horn and the Digital Revolution (Aldershot: Ashgate, 2003), ISBN 0-7546-3132-X, p. 3.
  49. ↑ R. Shuker, Understanding Popular Music (Abingdon: Routledge, 2nd edn., 2001), ISBN 0-415-23509-X, pp. 8–10.
  50. ↑ R. Shuker, Popular Music: the Key Concepts (Abingdon: Routledge, 2nd edn., 2005), ISBN 0-415-34770-X, p. 207.
  51. ↑ L. Starr and C. Waterman, Arhivirano 2008-05-03 na Wayback Machine-u(Oxford: Oxford University Press, 2nd edn, 2007), ISBN 0-19-530053-X, archived from the original on 17 February 2011.
  52. ↑ J. M. Borack, Shake Some Action: the Ultimate Power Pop Guide (Shake Some Action – PowerPop, 2007), ISBN 0-9797714-0-4, p. 18.
  53. ↑ Rockhall.com

Literatura

  • Bogdanov, V.; Woodstra, C.; Erlewine, S. T., ur. (2002). All Music Guide to Rock: the Definitive Guide to Rock, Pop, and Soul (3rd izd.). Milwaukee, WI: Backbeat Books. ISBN 0-87930-653-X. 
  • Gilliland, John (1969). „Crammer: A lively cram course on the history of rock and some other things” (audio). Pop Chronicles. Digital.library.unt.edu. 
  • Kent, Jeff,The Rise and Fall of Rock, Witan Books, 1983, ISBN 0-9508981-0-4.
  • Robinson, Richard. Pop, Rock, and Soul. New York: Pyramid Books, 1972. Without ISBN
  • Rockwood, Perry F. Rock Music or Rock of Ages? Halifax, N.S.: People's Gospel Hour, [198-?]. Without ISBN
  • Shepherd, J., ur. (2003). Continuum Encyclopedia of Popular Music of the World: Volume II: Performance and Production. New York, NY: Continuum. ISBN 0-8264-6322-3. 
  • Szatmary, David P. Rockin' in Time: a Social History of Rock-and-Roll. Third ed. Upper Saddle River N.J.: Prentice-Hall, 1996. xvi, 320 p., ill., mostly with b&w photos. ISBN 0-13-440678-8
  • Diedrich Diederichsen, Über Pop-Musik. Köln: Kiepenheuer & Witsch, 2014. 474 S. ISBN 978-3-462-04532-1
  • Matthias S. Fifka: Rockmusik in den 50er und 60er Jahren. Von der jugendlichen Rebellion zum Protest einer Generation. Nomos, Baden-Baden 2007, ISBN 978-3-8329-2522-2.
  • Christian Graf, Burghard Rausch: Rockmusiklexikon Europa, Bd. 1., Fischer Tb., Frankfurt Juli 2005, ISBN 3-596-16428-1.
  • Christian Graf, Burghard Rausch: Rockmusiklexikon Europa, Bd. 2., Fischer Tb., Frankfurt Juli 2005, ISBN 3-596-16429-X.
  • Christian Graf, Burghard Rausch: Rockmusiklexikon Amerika, Afrika, Asien, Australien, Fischer Tb, Frankfurt Oktober 2003, ISBN 3-596-15869-9.
  • Tibor Kneif: Sachlexikon Rockmusik. Instrumente, Stile, Techniken, Industrie und Geschichte, Reinbek b. Hamburg: Rowohlt, überarbeitete und erweiterte Ausgabe 1980, ISBN 3-499-16223-7 (Lexikon und Beispielsammlung aus Rock ’n’ Roll, Rhythm and Blues, Jazzrock, Funk Metal, Country-Rock, Folk-Rock, Bluesrock, Hard Rock, Punk, New Wave sowie ein Register).
  • Tibor Kneif: Rockmusik. Ein Handbuch zum kritischen Verständnis. Mit einem Beitrag von Carl-Ludwig Reichert, Reinbek bei Hamburg: Rowohlt, 1982, ISBN 3-499-16279-2 (mit einem Kapitel über die Grundlagen der Rockmusik, z. B. Elemente, Instrumente und stilistische Wurzeln sowie Materialien zu einer Theorie der Rockmusik, ihrer Soziologie, Ästhetik und Geschichte).
  • Frank Laufenberg, Ingrid Laufenberg: Frank Laufenbergs Hit-Lexikon des Rock und Pop., Ullstein Tb., Oktober 2002, ISBN 3-548-36362-8.
  • Steffen Siegel: Ein Rockstar kommt selten allein. Das fotografische Bandportrait. In: Ute Eskildsen, Christiane Kuhlmann (Hrsg.): A Star Is Born. Fotografie und Rock seit Elvis Presley, Göttingen 2010, S. 251–256, ISBN 978-3-86930-192-1.
  • Klaus Staib (2009). Rockmusik und die 68er-Bewegung. Eine historisch-musikwissenschaftliche Analyse. Verlag Dr. Kovac. ISBN 978-3-8300-4588-5. 
  • Artemy Troitsky: Rock in Russland: Rock und Subkultur in der UdSSR, Hannibal-Verlag, Wien 1989, ISBN 3-85445-046-X.
  • Christa Zöller: Rockmusik als jugendliche Weltanschauung und Mythologie. Religion und Biographie. Bd. 2. Lit, Münster 2000, ISBN 978-3-8258-4517-9.

Vanjske veze

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Rock_muzika&oldid=41866270