Poljska vlada u egzilu

*Rząd Rzeczypospolitej Polskiej na uchodźstwie*
Vlada Republike Poljske u egzilu
	Rząd Rzeczypospolitej Polskiej na uchodźstwie ; Vlada Republike Poljske u egzilu
	vlada u egzilu
	Zastava
Glavni grad	Nije naveden
Glavni grad u egzilu	Pariz; (1939–1940); Angers; (1940); London; (1940–1990)
Jezik/ci	poljski
Vlast	republika
	predsjednik
- 1939–1947	Władysław Raczkiewicz (prvi)
- 1989–1990	Ryszard Kaczorowski (posljednji)
	premijer
- 1939–1940	Władysław Sikorski (prvi)
- 1986–1990	Edward Szczepanik (posljednji)
Historijska era	Drugi svjetski rat / Hladni rat
- uveden Ustav	23. april 1935
- Invazija Poljske	17. septembar
- kraj komunističkog režima	22. decembar

*Rząd Rzeczypospolitej Polskiej na uchodźstwie*
Vlada Republike Poljske u egzilu
	Upozorenje: Nije specificirana vrijednost za "ime_genitiv"
	Rząd Rzeczypospolitej Polskiej na uchodźstwie ; Vlada Republike Poljske u egzilu
	vlada u egzilu
	Zastava
Glavni grad	Nije naveden
Glavni grad u egzilu	Pariz; (1939–1940); Angers; (1940); London; (1940–1990)
Jezik/ci	poljski
Vlast	republika
	predsjednik
- 1939–1947	Władysław Raczkiewicz (prvi)
- 1989–1990	Ryszard Kaczorowski (posljednji)
	premijer
- 1939–1940	Władysław Sikorski (prvi)
- 1986–1990	Edward Szczepanik (posljednji)
Historijska era	Drugi svjetski rat / Hladni rat
- uveden Ustav	23. april 1935
- Invazija Poljske	17. septembar
- kraj komunističkog režima	22. decembar

Poljska vlada u egzilu, formalno Vlada Republike Poljske u egzilu (polj. Rząd Rzeczypospolitej Polskiej na uchodźstwie) je bila vlada u egzilu koja je predstavljala poljsku državu nakon njemačke i sovjetske invazije kojim je u jesen 1939. okupirana teritorija i de facto prestala postojati Druga poljska republika.

Osnovana je u Parizu 30. septembra 1939. godine, nakon što je predratni predsjednik Poljske Ignacy Mościcki, koji se u to vrijeme nalazio na posljednjim slobodnim područjima Poljske uz rumunjsku granicu formalno podnio ostavku i prenio svoje ovlasti državnog poglavara na Władysława Raczkiewicza, maršala poljskog Senata, koji je odmah položio zakletvu u poljskoj ambasadi u Parizu. Rackiewicz je mandat za sastav vlade, odnosno kao novog premijera imenovao Władysława Sikorskog. Iako nije raspolagala sa teritorijem, poljska vlada u egzilu je, zahvaljujući tome što se preko 120.000 poljskih vojnika bilo uspjelo iz Poljske evakuirati u saveznička područja Francuske i Britanije, raspolagala sa značajnim oružanim efektivima, poznatim kao Poljske oružane snage na Zapadu koje su sve do operacije Barbarossa i ulaska SSSR u rat predstavljale po broju ljudi treće oružane snage među Saveznicima.

Poljska vlada je svoje sjedište imala prvo u Parizu, odakle je nakon pada Francuske premještena u London gdje je ostala do kraja Drugog svjetskog rata. Bila je priznata kao de iure vlada Poljske od strane zapadnih saveznika, a nakon operacije Barbarossa i od strane Sovjeta temeljem sporazuma Sikorski-Majski u julu 1941. godine. Temeljem istog sporazuma su sovjetske vlasti organizirale puštanje, odnosno masovni transfer poljskih ratnih zarobljenika na Zapad kojim je formirana tzv. Andersova armija. Odnosi između Sovjeta i poljske vlade u izbjeglištvu su, međutim, trajno pogoršani nakon što su njemačke okupacijske vlasti objavili otkrića o Katinksom masakru; poljski zahtjevi da se provede međunarodna istraga su doveli do prekida diplomatskih odnosa u aprilu 1943. godine.

Nastojanja britanskog premijera Winstona Churchilla da se spor izgladi je dodatno otežalo sovjetsko inzistiranje na tome da se poratne granice Poljske korigiraju u skladu sa Curzonovom linijom, odnosno istočna područja predratne Poljske (tzv. Kresy) pripojena 1939. sovjetskoj Bjelorusiji i Ukrajini nakon rata ostanu pod sovjetskom vlašću. Poljska vlada u izbjeglištvu, pod vodstvom Stanisława Mikołajczyka se tome uporno opirala, kao što je odbijala Staljinove sugestije da za taj gubitak bude kompenzirana tadašnjim njemačkim teritorijama zapadno od poljskih granica.

Prodor Crvene armije na teritoriju Poljske 1944. godine je, međutim, izglednim učinio stvaranje nove poljske vlade pod sovjetskim pokroviteljstvom, a sa time su se na konferenciji u Jalti početkom 1945. godine složili i zapadni saveznici. Mykolajczyk je zbog toga podnio ostavku i, smatrajući da se mora prihvatiti realnost, pridružio prokomunističkoj Privremenoj vladi od koje će kasnije nastati komunistička NR Poljska. Novi entitet su nedugo nakon završetka rata U Evropi priznale Francuska, Velika Britanija i SAD, čime je poljska vlada u izbjeglištvu prestala postojati de iure.

Vlada u izbjeglištvu je svejedno nastavila funkcionirati za vrijeme Hladnog rata, okupljajući oko sebe antikomunističku i antisovjetski raspoloženu poljsku političku emigraciju, a diplomatsko priznanje su joj zadržale Republika Irska, frankistička Španija i Vatikan (do 1979. godine). Nakon što je u Poljskoj smijenjen komunistički režim 1989. godine, vlada u izbjeglištvu je 1990. godine sve svoje ovlasti prenijela na prvog demokratski izabranog predsjednika Lecha Walesu.

Vanjske veze