Friedrich II Veliki
Fridrik II. Veliki | |
---|---|
Rođenje | Berlin | 24. 1. 1712.
Smrt | 17. 8. 1786. (dob: 74) Potsdam |
Fridrik II. Veliki (Berlin, 24. 1. 1712. — Potsdam, 17. 8. 1786.), pruski kralj (1740. - 1786.) iz vladarske kuće Hohenzollern. Sin je Fridrika Vilima I. kojeg je naslijedio 1740. godine.[1] Bio je vladar prosvijećenog apsolutizma, veliki osvajač i reformator pruske države.
U mladosti se često sukobljavao s ocem, no poslije stječe njegovo povjerenje i naklonost.[1]
Sudjelovao je u Ratu za austrijsku baštinu, za kojeg je je u dva rata Austriji oduzeo Šlesku. Zatim je ojačao vojne snage i uključio se 1756. u Sedmogodišnji rat u savezu sa Velikom Britanijom.[1] Premda je ratovao s moćnim suparnicima; Austrijom, Francuskom i Rusijom, iskazao se kao sposoban vojskovođa i ratni strateg te je zajedno sa suparnicima sudjelovao u prvoj diobi Poljske i stekao Istočno Pomorje bez Gdanjska i Toruna.
Poslije rata radio je na gospodarskom oporavku zemlje, ali je velikim porezima izazvao nezadovoljstvo u narodu. U duhu prosvijećenog apsolutizma, proveo je reforme u zakonodavstvu i sudstvu te je ukinuo mučenje.[1] Za njegove vladavine grade se kanali, ceste te otvaraju obvezne škole za mušku djecu.
Na svom je dvoru okupljao književnike, a i sam se bavio pjesništvom. Napisao je raspravu protiv Machiavellija Antimachiavell, te niz političkih, povijesnih i književnih djela.[1]
Dopisivao se s Voltaireom, ali se kasnije razilazi s njegovim filozofsko-političkim stavovima.
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. VII, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-07-4