Prijeđi na sadržaj

Bosna i Hercegovina

Uredi veze
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice БиХ)
Za ostala značenja, vidi Bosna i Hercegovina (razvrstavanje).
Bosna i Hercegovina
Босна и Херцеговина
Himna: "Intermeco (himna)"
Lokacija Bosne i Hercegovine
Službeni jeziciBosanski, Hrvatski, Srpski (Srpsko-Hrvatski)
Vladafederalna demokratska republika[1][2]
Površina
• Vode (%)
1,4
Stanovništvo
• Popis iz 2013
3,531.159 (120.)
• Gustoća
68,97/km2 /km2 (126.)
BDP (PPP)procjena za 2020 
• Ukupno
$52,103 milijardi (107.)
• Per capita
$14,894 (80.)
HDI0.769
visok
Valutakonvertibilna marka (BAM)
Vremenska zona+1 (CET
Pozivni broj+387
Veb-domena.ba

Bosna i Hercegovina (skraćeno BiH), država u jugoistočnom dijelu Europe, smještena na zapadu Balkanskog poluotoka. Sa sjevera, zapada i juga graniči sa Hrvatskom, a sa istoka sa Srbijom i Crnom Gorom. Glavni grad zemlje je Sarajevo. Međunarodno priznanje je dobila 6. travnja 1992. godine odvojivši se od bivše Jugoslavije.

Historija

Glavni članak: Historija Bosne i Hercegovine

U starom veku današnju teritoriju Bosne i Hercegovine su naseljavali Iliri. Bila je sastavni deo Rimskog carstva. U VII veku su je naselili Sloveni. Bosna se pod tim imenom počinje spominjati od 958. u zvaničnim dokumentima (Uprava Imperiom; Bizantijski car Konstantin Porforigenit). Za rodni list Bosne se uzima ugovor između bosanskog bana Kulin i Dubrovačke republike (1189). Najveći uspon je doživela za vreme Tvrtka I Kotromanića, koji se 1377. proglasio za kralja Bosne i Srbije. Stefan Vukčić Kosača se 1448.

Osamostaljuje u Humu i proglašava se hercegom od svetoga Save. Bosna pada pod Osmansko carstvo 1463, a Hercegovina 1482.Nastaje spajanje Bosne i Hercegovine. Ubrzo islam prihvataju slavenski stanovnici Bosne različitih vjera: pripadnici crkve bosanske, pravoslavci, rimokatolici. Osmansku vlast su, pogotovo u njenim posljednjem veku, obilježili čestio oružani sukobi, posebno između domaćih feudalaca i centralne vlasti. Poslednji takav sukob bio je Bosansko-hercegovački ustanak započet jula 1875. u Hercegovini. 1878. na Berlinskom kongresu je odlučeno da Austro-Ugarska ima pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu. 1908. Austro-Ugarska je anektirala Bosnu i Hercegovinu. Gavrilo Princip je izvršio atentat na austrougarskog prestolonaslednika nadvojvodu Franca Ferdinanda 28. juna 1914. Sarajevskim atentatom je otpočeo Prvi svetski rat. Vijeće narodnih prvaka i poslanika 28. novembra 1918. donelo je odluku o pripajanju Bosne i Hercegovine Kraljevini SHS, kasnije preimenovanu u Jugoslaviju. Za vreme Drugog svetskog rata bila je u sastavu tzv. Nezavisne države Hrvatske.

Proces disolucije SFRJ

Od 1945. do 1992. je federalna Republika Jugoslavije. Nezavisna je od 6. aprila 1992. 1992-1995. Nakon proglašenja nezavisnosti, u Bosni i Hercegovini počinje rat jer etnički Srbi ne priznaju rezultate referenduma na kojem je većinom glasova Hrvata i Bošnjaka BiH izglasana neovisnost. Rat je završen Dejtonskim mirom kojeg su potpisali predstavnici Republike Bosne i Hercegovine, SR Jugoslavije i Republike Hrvatske u Dejtonu u Parizu. Od tada je zvanični naziv države Bosna i Hercegovina. Čine je dva entiteta i jedan distrikt: Federacija Bosne i Hercegovine koja obuhvata 49% teritorije, Republika Srpska koja obuhvata 47% teritorije BiH. 2005 i distrikt Brčko (oko 4% teritorije BiH)

Politika

Glavni članak: Institucije Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je po svom državnom uređenju jedinstvena u svijetu. Njeno uređenje je republičkog karatera, iako BiH ne funkcioniše niti se definiše kao republika zbog složenosti jedinica na koje se dijeli (entiteti i kantoni). Nezavisnost je stekla 5. aprila 1992., nakon što se referendumom o nezavisnosti odvojila od SFRJ, iz koje su prethodno istupile Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Vlada se po trenutnom ustavu počela sastavljati od 14. decembra 1995. godine nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je zaustavio rat. Glavni grad zemlje je Sarajevo.

Evropski parlament bira visokog predstavnika. Trenutni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini je Miroslav Lajčak iz Slovačke. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana, iz svakog konstituivnog naroda po jedan, koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svake 8 mjeseci. Njih izravno bira narod: Federacija bira predstavnika Bošnjaka i predstavnika Hrvata, a Republika Srpska bira predstavnika Srbina. Član predsjedništva sa najviše glasova obično postaje prvi predsjednik. Mandat traje 4 godine. Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna skupština. Predsjedavajući zatim imenuje ministre.

Parlamentarna skupština je zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ona se sastoji od dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima i broji devet članova: četiri se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konzultacija sa Predsjedništvom zemlje. Državni sud Bosne i Hercegovine ima 9 članova, a sastoji se od administrativnog djela, kriminalističkog djela i suda za obraćanje javnosti.

Bosna i Hercegovina ima nekoliko nivoa političkih struktura nakon državne vlade. Najvažnija od ovih podjela je organizacija države po entitetima (Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine. Federacija Bosne i Hercegovine raspolaže sa 51% površine Bosne i Hercegovine, a Republika Srpska sa 49%. Entiteti su nastali u Dejtonskom sporazumu 1995. godine, zbog ogromnih promjena u etničkoj slici zemlje. U Republici Srpskoj ovo je većinom bilo zbog nasilnog etničkog čišćenja lokalnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, a u dijelovima Federacije političkim izborom lokalnog srpskog stanovništva.

Od 1996 godine ovlasti vlada oba entiteta se u odnosu prema federalnoj vladi značajno smanjio. Ipak, iako je zemlja na putu ka svom državnom ujedinjena, entiteti još uvijek imaju brojna, individualna prava. Model Brčko distrikta i decentralizacija na lokalne organe vlasti put su budućnosti za Bosnu i Hercegovinu. Treći nivo političke podjele, nakon entiteta i federalne vlade, su kantoni. Federacija Bosne i Hercegovine se sastoji od deset kantona. Svi oni imaju svoju kantonalnu vladu, koja se nalazi pod zakonom Federacije. Neki kantoni su etnički mješoviti i imaju specijalne sisteme, kako bi se očuvala prava svih naroda.

Zadnji nivo političke podjele Bosne i Hercegovine su općine. Zemlja se sastoji od 137 općina, od kojih su 74 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 63 u Republici Srpskoj. I općine također imaju svoju vladu i službe, i uglavnom su obrazovane oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko općina. Općine se dijele na mjesne zajednice.

Osim entiteta, kantona, i općina, Bosna i Hercegovina također ima i svojih sedam tzv. službenih gradova. To su: Banja Luka, Bihać, Jajce, Mostar, Zenica, Sarajevo i Istočno Sarajevo. Grad Banja Luka i grad Mostar se nalaze u općinama istog imena, dok se Sarajevo i Istočno Sarajevo sastoje od nekoliko općina. Gradovi također imaju svoju vladu, čija moć je između vlade općina i vlade kantona (Ili vlade entiteta u Republici Srpskoj). U procesu je i prerastanje grada Tuzla u osmi sluzbeni grad Bosne i Hercegovine.

Entiteti BiH i Brčko Distrikt
Kantoni Federacije BiH

Administrativna podjela

Kantoni

Federacija Bosne i Hercegovine je podijeljena na 10 kantona:

  1. Unsko-sanski kanton
  2. Posavski kanton
  3. Tuzlanski kanton
  4. Zeničko-dobojski kanton
  5. Bosansko-podrinjski kanton
  6. Srednjobosanski kanton
  7. Hercegovačko-neretvanski kanton
  8. Zapadnohercegovački kanton
  9. Sarajevo kanton
  10. Kanton 10

Katolička administrativna podjela Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je podijeljena na 4 crkvene jedinice:

Na prostoru Bosne i Hercegovine također se nalaze dvije franjevačke provincije:

Geografija

Bosna i Hercegovina je smještena na zapadnom Balkanu, a graniči s Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu, te sa Srbijom i Crnom Gorom na istoku.

Najveći dio teritorija čine planine i visoki krš, pokriveni šumama i pašnjacima. Najviši vrh je Maglić (2,386 m). Nizine se nalaze na sjeveru i na jugozapadu. U bosanskohergevoačka jezera ubrajaju se Kukavičko jezero, Boračko jezero, Modračko jezero itd. Buško jezero je najveće (umjetno) jezero u BiH, a najdulja rijeka je Bosna (koja se nalazi isključivo u BiH).

Na sjeveru BiH zastupljeni su npr. lipa, javor, grab, bagrem, klen, u središnjem bukva, grab, javor, smreka, jasen itd., a u južnom dijelu postoji makija.

Grad Neum u Hercegovačko-neretvanskoj županiji je jedini izlaz na more.

Klima u BiH se razlikuje: u sjevernom dijelu BiH klima je umjereno-kontinentalna, u središnjem planinska, dok je u južnom dijelu klima mediteranska. Najslabije je naseljen brdsko-planinski prostor. Sela na tom prostoru "razbacana" su po strmim padinama, a gradovi su smješteni u dolinama i zavalama. U nizinskom prostoru naseljenost je slaba zbog povremenih poplava. U Hercegovini naselja su smještena pokraj krških polja. Najveći gradovi BiH su Banja Luka, Zenica, Mostar, Sarajevo i Tuzla.

Najveći gradovi su Sarajevo (ujedno i glavni grad, grad: 304.614 st., područje utjecaja: 421.289, 2008.), Banja Luka (grad: 195.692, 1991. popis), Zenica (grad: 145.517, 1991. popis), Tuzla (grad: 131.861, 1991. popis) i Mostar (grad: 126.628, popis 1991., grad: 105.448, procjena 2003., ili oko 128.000 st., 2008. procjena).

Vode

Postoji sedam važnijih rijeka u Bosni i Hercegovini:

  • Drina je najduža rijeka Bosne i Hercegovine koja teče kroz istočni dio zemlje i na mnogim mjestima čini granicu između Bosne i Srbije. Drina protiče kroz gradove Foča, Goražde i Višegrad.
  • Sava je najduža rijeka koja protiče kroz Bosnu i Hercegovinu i čini prirodnu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a na njenim obalama se nalaze mjesta Brčko, Bosanski Šamac i Bosanska Gradiška.
  • Bosna je najduža domaća rijeka u Bosni, a uliva se u Savu na sjeveru. Po njoj je zemlja dobila ime.
  • Una protiče sjeverozapadnim dijelom Bosne duž zapadne granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Protiče kroz grad Bihać.
  • Sana protiče kroz Sanski Most i Prijedor i na sjeveru se uliva u Unu.
  • Vrbas teče na sjever kroz centralni dio Bosne i protiče kroz gradove Gornji Vakuf-Uskoplje, Bugojno, Jajce, Banja Luka, Srbac i na sjeveru se uliva u Savu
  • Neretva je velika rijeka u centralnoj Bosni i Hercegovini, koja teče na jug od Jablanice do ušća u Jadransko more. Na rijeci se nalazi grad Mostar.
  • Ukrina je najveća rijeka u sjevernoj Bosni koja cijelim tokom i slivom protiče kroz Republiku Srpsku. Protiče kroz Derventu i uliva se u Savu zapadno od Broda.
  • Usora je najveća leva pritoka Bosne kod Doboja i protiče kroz Blatnicu i Teslić. Izvire ispod planine Očauš.
  • Spreča desna pritoka Bosne kod Doboja. Izvire kod Šekovića, kod manastira Papraća i protiče pored Tuzle, Gračanice i Petrova.
  • Krivaja je desna pritoka Bosne. Izvire u Pjenovcu kod Han Pijeska, a uliva se kod Zavidovića.

Najveće jezero u državi je Buško jezero kod Tomislavgrada.

Nacionalni Parkovi

U BiH postoji četiri nacionalnih parkova:

Nacionalni Parkovi BiH[3]
Ime Osnovan Veličina (ha) Regija Slika
Nacionalni park Drina 2018. 6,315[4] Podrinje
Nacionalni park Kozara 1967. 3.907 Bosanska Krajina
Nacionalni park Sutjeska 1962. 16.052 Podrinje
Nacionalni park Una 2008. 19.800 Bosanska Krajina

Povijesno-zemljopisne regije

Po povijesnom i zemljopisnom kriteriju, u Bosni i Hercegovini se nalaze ove pokrajine (neke se i preklapaju međusobno):

Dubrovačko područje)

Priroda

Bosna i Hercegovina je izuzetno bogata raznovrsnim biljnim i životinjskim svetom. Biosfera BiH ima tu pogodnost da je zemlja relativno retko naseljena i da postoje nenaseljene oblasti. Polovina površine BiH je pod šumom, a posebno njene planine. Zbog ograničene pristupačnosti svet prirode je malo ugrožen, a staništa retkih biljaka i životinja su očuvana. U BiH žive mnoge životinje koje su izumrle u drugim dijelovima Evrope.

Flora

U Bosni i Hercegovini mnoge retke biljke rastu na visokim nadmorskim visinama. U Nacionalnom parku Sutjeska nalazi se prašuma Perućica, jedna od najvećih od onih koje su se do danas održale. U području Dinarskih planina niskom zonom se smatraju predeli nadmorske visine od 500 do 1000 metara. Za ovu zonu tipične su šume hrastova i bukvi. Na visinama od oko 1500 metara rastu šume bukvi, smrča, jela i borova. Borovi su prisutni na skoro svim planimama ove zemlje. Mešavina svih ovih vrsta drveća se javlja još na nižim visinama i nastavlja u višim. U ovom slučaju govorimo o takozvanom području ilirske flore.

Na svim područjima na visokoj nadmorskoj visini nalazimo planinske biljne vrste poput anemona, timijana i valerijane. Pored ovih vrsta tu je i klasično alpsko rastinje. Posebnost BiH su doline nastale rušenjem pećina, u kojima su prisutne biljke karakteristične za hladnija planinska područja, dok na njihovim rubovima rastu mediteranske biljke. Dobar primer flore BiH je planina Bjelašnica kod Sarajeva. U podnožju planine javljaju se raznovrsni lišćari poput hrastova, hrastova kitnjaka, glogova i crnih bukvi. U višim predelima preovlađuju mešovite šume bukvi i jela.

Orasi su rasprostranjeni u nižim zonama jugoistočne Evrope. Na visokim planinama rastu čempresi koji su neobično otporni na niske temperature. U proleće na livadama se javlja veliki broj cvetova. Tipični predstavnici vrsta su: ljubičica, lincura, narcis, kamilica, sremuš, jagorčevina itd. Mnoge retke vrste su prisutne u Bosni i Hercegovini. Neki tipovi tla bogati krečnjakom nude idealne uslove za rast orhideja, primjerice vrste crvena naglavica (Cephalanthera rubra) ili vimenjak (Platanthera chlorantha). Usled tople klime u ovom regionu rastu ljiljani. Tu su i retke vrste iz porodice tulipana, kao što su Tulipa biflora, rasprostranjena od Hrvatske do Albanije, ili Tulipa orphanidea, koja je retkost i koja opstaje zahvaljujući izolaciji.

U Bosni i Hercegovini postoji značajan broj endemskih vrsta. Bosanski ljiljan je endemska vrsta iz centralne Bosne koja raste na krečnjačkom tlu. Dugo se smatralo da je ova vrsta varijetet pirinejskog ljiljana ili halkedonskog ljiljana. Molekularno-genetskom analizom utvrđeno je da je ova vrsta srodna kranjskim ljiljanima. U predelima Bosne raste vrsta Lilium jankae koja je dugo bila neklasifikovana.

Fauna

Pojedine životinje koje su istrebljene širom Evrope održale su se u Bosni i Hercegovini bez ljudskog ometanja. Neke vrste životinja razvile su se autohtono (nezavisno od životinja u drugim regijama).

Na kratkoj morskoj obali nailazimo na uobičajene riblje vrste Jadranskog mora. Ribe planinskih rijeka i potoka su naročito interesantne; u čistim planinskim jezerima očuvane su ugrožene riblje vrste. U rezervatu Hutovo blato žive jegulje. Hutovo blato je park prirode kome pripadaju mnoge bare i močvare. Tu se mogu posmatrati i brojne druge životinjske vrste, poput rakova.

Zmije koje žive u BiH su velikim delom otrovnice.

Izuzetno bogat svet ptica očuvan je u bosanskim planinama. Zelena žunja živi u listopadnim šumama, a crna žunja u četinarskim. Lešinari su prisutni na mnogim planinama. Od ptica grabljivica tu su suri orlovi (karakteristični za planine i krajeve blizu mora), i sokolovi vetruške (rasprostranjeni u cijeloj zemlji). Planinski sokolovi žive u području Hercegovine. Broj vrsta insekata je gotovo neprebrojiv.

Najveća životinja BiH je ugrožena vrsta mrkih medveda.

Gospodarstvo

Izvoz Bosne i Hercegovine po industrijskim granama

Poslije Makedonije, Bosna i Hercegovina je bila najsiromašnija republika u socijalističkoj Jugoslaviji.

Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, a hrana se uvozila.

I danas se vide posljedice centralnog planiranja gospodarstva, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji.

Za vrijeme socijalizma, u BiH je forsirana vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja.

Tri godine ratovanja uništile su bosansko gospodarstvo i infrastrukturu, pa je proizvodnja pala za 80%.

Nakon mira, proizvodnja se malo oporavila 1996.-'98., ali rast se znatno usporio 1999. godine. BDP je i dalje duboko ispod razine 1990. godine.

Nezaposlenost je 2002. godine iznosila 41%.

U Posavini se uzgajaju žitarice i industrijske biljke, a od domaćih životinja uglavnom svinje i patke

. Na poljima koja su smještena kod Neretvinog donjeg toka, uzgaja se vinova loza te rano povrće i voće. U brežuljkastom dijelu uzgajaju se šljive, jabuke i slično voće, te povrće. U gorsko-planinskom zavičaju često se uzgaja tek malobrojno povrće i voće, no stočarstvo je veoma razvijeno.

Demogafija

Glavni članak: Demografija Bosne i Hercegovine

U BiH, prema podacima popisa iz 2013. godine, živi 3,531.159 stanovnika, od toga 62,85 % u Federaciji BiH, 34,79 % u Republici Srpskoj i 2,95 % u Distriktu Brčko. Najveću etničku zajednicu čine Bošnjaci (50,10 %) i najveće manjine su Srbi (30.80%) i Hrvati (15.40%). 3.70% stanovnika su pripadnici ostalih etniciteta.[5]

Podaci iz prošlih popisa

Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 4.377.033 stanovnika sa ovim sastavom: 1.902.956 (43.47%) Muslimani (kasnije pod imenom Bošnjaci), 1.366.104 (31.21%) Srba i 760.852 (17.38%) Hrvata, 242.682 (5.54%) ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, a 104.439 (2,38%) ostali i nepoznato. Religijska podjela uglavnom slijedi etničku: 88% Hrvata su katolici, 90% Bošnjaka su muslimani, a 99% Srba su pravoslavci. U Bosni i Hercegovini živjeli su i pripadnici nacionalnih manjina. Nijihov broj na popisu iz 1991. godine, bio je sljedeći: Albanci - 4.922, Crnogorci - 10.048, Česi - 590, Talijani - 732, Židovi - 426, Mađari - 893, Makedonci - 1.596, Nijemci - 470, Poljaci - 526, Romi - 8.864, Rumunji - 162, Rusi - 297, Rusini - 133, Slovaci - 297, Slovenci - 2.190, Turci - 267 i Ukrajinci - 3.929.

Podaci su se od tada znatno promijenili jer je u ratu poginulo oko 100 tisuća ljudi po najnovijim procjenama, a pola stanovništva se preselilo.

Prema procjeni CIA World Factbook, prosječan životni vijek u BiH iznosi 78.5 godina - za muškarce 74.92, za žene 82.34 godine. Prosječna starost iznosi 39 godina. Gustoća je 78 stanovnika po km2.

Glavne vjere su islam (45-50%) i kršćanstvo (ukupno 45% - pravoslavci 30%, katolici 15%). Ireligioznost iznosi 29%.

Prirodni priraštaj iznosi oko 5% te stanovništvo raste otprilike 0.45% godišnje. 18.9% stanovništva je mlađe od 14 godina starosti, 70.6% je između 15 i 64 godina starosti, te 10.5% je starije od 65 godina starosti.

Najveći gradovi

Najveći gradovi u BiH
http://www.statistika.ba
Poredak Pop.
Sarajevo
Sarajevo
Banja Luka
Banja Luka 		1 Sarajevo Kanton Sarajevo 271.194 Tuzla
Tuzla
Zenica
Zenica
2 Banja Luka Republika Srpska 138.963
3 Tuzla Tuzlanski kanton 74.457
4 Zenica Zeničko-dobojski kanton 70.553
5 Ilidža Kanton Sarajevo 63.528
6 Mostar Hercegovačko-neretvanski kanton 60.195
7 Bijeljina Republika Srpska 42.278
8 Brčko Brčko distrikt 39.893
9 Bihać Unsko-sanski kanton 39.690
10 Prijedor Republika Srpska 29.555

Kultura

Iako relativno mala zemlja, Bosna i Hercegovina ima bogatu kulturu koja je imala veliki uticaj na ostale zemlje Balkana, a kadkad i na cijeli svijet. Ona se ispoljavala na raznim područjima ljudske djelatnosti, a uključivala je muziku, književnost, film, likovnu i primijenjenu umjetnost, te design i savremene medije. Bosna i Hercegovina je uz Mađarsku, jedina zemlja u regiji, koja je dala više od jednog dobitnika prestižne Nobelove nagrade: Vladimir Prelog dobio ju je za hemiju, a i Ivo Andrić za književnost. Glavni grad Sarajevo je bio domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, koje su bile ne samo druženje mladih sportista iz cijeloga svijeta, nego i igre kulture, mira i prijateljstva.

Muzika

Glavni članak: Bosanskohercegovačka muzika

Muzika Bosne i Hercegovine ima dugu i slavnu historiju. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina raznih balkanskih uticaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Najčuvenija je ipak sevdalinka, ljubavna pjesma karakterističnog izraza, koja u Bosni ima veoma dugu tradiciju, a odlikuje je sentimentalna muzikalnost i poetski, romantični tekst melankoličnog ugođaja. To ni ne čudi, jer je u osnovi arapske riječi "sevdah" - ljubav.

Književnost

Glavni članak: Bosanskohercegovačka književnost

Bosansko-hercegovačku književnost čine mnoga poznata djela, pisana perima napoznatijih književnika kod nas. Ivo Andrić je najznačajniji predstavnik domaće književnosti i dobitnik Nobelove nagrade za književnosti 1961 godine za "kompletan književni opus o historiji jednog naroda". Vrhunac tog rada je bio roman "Na Drini ćuprija". Tokom osmanskog doba, mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su bili poznati u orijentalnom svijetu, a u samoj Bosni razvija se Alhamijado književnost.

Film

Glavni članak: Bosanskohercegovački film

Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na bosansko-hercegovački film. Filmovi iz Bosne i Hercegovine su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne Revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate i slavne bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika (Filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo"). Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih 1970-ih i 1980-ih godina, kad je stvoren i poseban bosanski filmski izraz. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom bili pretplaćeni autori iz drugih centara.

Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i otprve donosi fantastične rezultate. Filmski režiser Danis Tanović je 2002. godine dobio popularnog Oskara, prestižnu nagradu Američke filmske akademije za film "Ničija zemlja" u kategoriji najbolji strani film. Ogromnu popularnost je stekao i film Remake u režiji Dine Mustafića rađen po scenariju Zlatka Topčića iz 2003. godine, koji na međunarodnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada. Veliku pažnju je imao i film Pjera Žalice "Gori vatra", kao i njegov sljedeći projekt, film "Kod amidže Idriza". Slično je i sa filmom "Ljeto u Zlatnoj Dolini" Srđana Vuletića, koji na međunarodnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada. U kategoriji kratkog filma valja izdvojiti film "10 minuta" režisera Ahmeda Imamovića, koji je dobitnik nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. godine. Posebnu pažnju je dobio film Grbavica režiserke Jasmile Žbanić koji je nagrađen Zlatnim medvjedom na festivalu Berlinale 2006. godine. Film Ostavljeni iz 2010. godine, režisera Adisa Bakrača i scenariste Zlatka Topčića također ostvaruje veliki uspjeh, sjajno je primljen kod publike i kritičara te osvaja nekoliko nagrada na međunarodnim filmskim festivalima, između ostalog i Zlatnu arenu za najbolju glavnu mušku ulogu.

Religija

Careva džamija

Važno je spomenuti da je prisutnost triju vjera u Bosni i Hercegovini imala ogroman uticaj na kulturni razvoj zemlje. Sarajevo je jedini grad pored Jerusalima, koji ima pravoslavnu crkvu, džamiju i katoličku crkvu kao i sinagogu udaljene 100 metara jedne od drugih. Najznačajniji eksponat Zemaljskog muzeja u Sarajevu je sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svome izgonu iz Španije. Orijentalno nasljeđe Bosne i Hercegovine vidi se također i u brojnim impresivnim primjerima orjentalne, sakralne i svjetovne arhitekture, iako je dio objekata srušen ili uništen tokom vremena, posljednji put tokom rata u BiH (1992–1995). Među najznačajnije objekte iz osmanskog perioda valja izdvojiti Begovu džamiju i Carevu džamiju u Sarajevu, Aladža džamiju u Foči, Ferhadija džamiju u Banja Luci, džamije u Mostaru, Travniku i Livnu, te brojne druge sakarlne objekte islamske kulture po cijeloj zemlji. Bosna i Hercegovina posebno je poznata i prema svojim mostovima iz osmanskog perioda, gdje posebno treba izdvojiti: Stari most u Mostaru, Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, Arslanagić most u Trebinju, te repliku Starog mosta u Mostaru u umanjenoj verziji na rijeci Bistrici u Livnu.

Franjevački samostan Fojnica
Most Mehmed-paše Sokolovića

Crkvena arhitektura Bosne i Hercegovine sastoji se od nekoliko stilova, ovisno od vremena u kojem je građena, odnosno kojem crkvenom krugu pripada. Tako bosanske katoličke crkve u gotovo cijeloj zemlji njeguju neki posebni "bosanski" stil vitkih zvonika sa visokim, kosim krovovima i tako se harmonično uklapaju u gradski ili seoski krajolik. Najpoznatije rimokatoličke crkve u Bosni stoje u Sarajevu, Travniku, Bugojnu, Livnu, Jajcu i Bihaću, dok su najznačajniji samostani franjevačke provincije Bosna srebrena u Fojnici, Visokom, Kreševu, Kaknju i Livnu. Sakralni objekti rimokatoličke crkve u Hercegovini imaju uglavnom primorsko-mediteranski karakter (baš kao i pravoslavne crkve i objekti), građeni su od bijelog kamena, a odlikuje ih gotovo minimalistički stil, koji se u novijoj arhitekturi dijelom naslanja i na kubizam i savremene tokove crkvene arhitekture u svijetu. Ovdje su poznate Duvanjska bazilika u Tomislavgradu, te crkve i samostani u Širokom Brijegu, Čapljini i Mostaru.

Pravoslavne crkve, manastiri i objekti u sjevernijim dijelovima zemlje, pogotovo uz rijeku Drinu ne razlikuju se previše od sličnih crkvenih objekata u Srbiji, što upućuje na činjenicu da su ih gradili isti majstori. Ovi su se pak u dijelu srpske-crkvene arhitekture vodili principima crkvene gradnje na zapadnom Mediteranu, tako da pravoslavne crkve u Bosni imaju uvijek iznova slične motive, koji podsjećaju na gradnju u Italiji, Francuskoj i Dalmaciji. Najpoznatije pravoslavne crkve stoje u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Tuzli, Trebinju, Livnu i Bosanskoj Krupi. Novovjeki pravoslavni crkveni objekti po mnogim bh gradovima, pogotovo u RS-u, danas nalikuju kopijama Sopoćana, Mileševa ili Gračanice ili su u skladu sa bizantskim stilom, tako da bosanskoj urbanoj arhitekturi daju novi pečat. Primjer je Crkva Svetoga Vasilija Ostroškog u Istočnom Sarajevu.

Mediji

U Bosni i Hercegovini izlaze tri dnevna lista: dva u Sarajevu i jedan u Banja Luci. Dnevni Avaz je najtiražniji list u zemlji i mješavina dnevnika i tabloida, Oslobođenje baštini bogatu tradiciju političkog novinarstva kod nas, dok su banajlučke Nezavisne novine jedinstven glas angažiranog i objektivnog novinarstva. Uz ova tri dnevna lista u Bosni i Hercegovini izlaze i sedmični politički magazini, među kojima su BH Dani, Slobodna Bosna, Ljiljan, Start i drugi.

Bosna i Hercegovina ima javni radiotelevizijski sistem, koji se sastoji od tri jedinice: glavne nacionalne radijske i televizijske kuće Radiotelevizije Bosne i Hercegovine (BHTV 1 i BH Radio 1), te po jednog entitetskog emitera: Federalne televizije FTV u Federaciji i Televizije Republike Srpske RTRS u manjem entitetu. Medijsku sliku u zemlji upotpunjuje i nekoliko privatnih televizija, od kojih valja izdvojiti OBN, NTV Hayat, ATV, BN TV i Pink BH, a ne treba zaboraviti ni regionalne televizijske programe u većim gradovima Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Bihać, Travnik, Mostar).

Radio u Bosni i Hercegovini i dalje ima veliki broj poklonika, jer je BiH jedna od zemalja sa najgušćom mrežom državnih, entitetskih, kantonalnih, regionalnih i gradskih radio-stanica, koje zadovoljavaju najširi sloj slušateljstva u zemlji. Ipak specijalizirani radijski programi sa posebnim sadržajima u potpunosti nedostaju zemlji, zbog čega se radijski program u BiH još uvijek može nazvati konvencionalnim i tradicionalnim, a to se odnosi i na njegove sadržaje, sastavljene po principu: red domaće muzike, red vijesti i priče iz studija.

Filatelija

Glavni članak: Filatelija u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini postoje tri neovisne pošte sa samostalnim poštanskim izdanjima:

  • Bh. pošta sa sjedištem u Sarajevu,
  • Hrvatska pošta Mostar, sa sjedištem u Mostaru i
  • Pošta Republike Srpske sa sjedištem u Banjoj Luci.

Ove pošte izdaju povremeno zajednička izdanja, kao i izdanja međunarodne filatelističke organizacije pod nazivom EUROPA.

Sport

Banjalučki rukometni klub Borac je 1976. godine postao evropski šampion u rukometu. Sarajevski košarkaški klub Bosna je 1979. godine osvojila Evropsko klupsko košarkaško prvenstvo, a tuzlansko Jedinstvo-Aida je 1989. postalo evropski šampion. Fudbalski klub Sarajevo, Fudbalski klub Željezničar i Fudbalski klub Velež su među najpoznatijim iz ovog dijela Evrope. Neki čuveni bosanskohercegovački sportaši su Abas Arslanagić, Asim Ferhatović, Ivan "Ivica" Osim, Safet Sušić, Miroslav "Ćiro" Blažević, Dušan "Duško" Bajević, Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić, Boro Primorac, Edin Džeko, Mirsad Hibić, Enver Marić, Vedad Ibišević, Miralem Pjanić, Emir Spahić, Muhamed Mujić, Ljupko Petrović, Vlatko Marković, Irfan Smajlagić, Mario Stanić,Nebojša Popović, Marjan Beneš, Anton Josipović, Damir Mulaomerović, Sanda Dubravčić-Šimunjak, Boris Živković, Haris Brkić, Zlatan Bajramović, Nikola Nikić, Vladimir Petković, Danijel Šarić, Hasan Salihamidžić, Mladen Bojinović, Bojan Bogdanović, Ivan Ljubičić, Zoran Planinić, Josip Bukal, Predrag Danilović, Rade Bogdanović, Ivan Sokolov, Marin Čilić, Almir Turković, Željko Petrović, Ivana Ninković i Mirza Mešić.

Promet

Postoje cestovni, željeznički, riječni (riječna luka Bosanski Brod) te zračni promet. U BiH cestovni promet je loše razvijen zbog nepristupačnog reljefa u njezinom središnjem dijelu. Aerodromi se nalaze u Mostaru, Tuzli, Sarajevu te Banjoj Luci.

Povezano

Reference

  1. ↑ https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/bk.html
  2. ↑ Lična karta BiH
  3. ↑ https://parksdinarides.org/bosna-i-hercegovina/
  4. ↑ https://www.protectedplanet.net/555698327
  5. ↑ http://www.statistika.ba

Vanjske veze

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Bosna_i_Hercegovina&oldid=42038755