Erdutski sporazum
Temeljni sporazum o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, poznatiji pod nazivom Erdutski sporazum, potpisan je u Žutoj kući u Erdutu (srpska strana) i u Zagrebu (hrvatska strana) 12. studenog 1995. godine.[1] U ime hrvatske vlade sporazum je potpisao Hrvoje Šarinić, a srpsku stranu zastupao je Milan Milanović. Sporazum su pripremili i u njemu posredovali američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith i dopredsjednik Međunarodne konferencije u bivšoj Jugoslaviji Thorvald Stoltenberg. Potpisivanju sporazuma o mirnoj reintegraciji prethodio je dogovor hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i srpskog predsjednika Slobodana Miloševića u Daytonu, gdje se pod okriljem SAD odvijala mirovna konferencija o Bosni i Hercegovini.[2] Potpisivanjem Erdutskog sporazuma pokrenut je proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Sporazumom je predviđeno prijelazno razdoblje u trajanju od jedne do dvije godine u okviru koga bi područje hrvatskog Podunavlja bilo pod administrativnim nadzorom UN-a. Tijekom toga perioda UN je trebao ustrojiti višenacionalnu policiju, provesti demilitarizaciju i organizirati lokalne izbore. Čak sedam (od četrnaest) odredaba Erdutskoga sporazuma odnosilo se na različite aspekte zaštite ljudskih prava.[3]
Za implementaciju Erdutskog sporazuma bila je zadužena misija Ujedinjenih naroda UNTAES (United Nations Administration in Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium) - Prijelazna uprava za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, koja je inaugurirana Rezolucijom 1037. Vijeća sigurnosti UN-a od 15. siječnja 1996. godine.[2]
- ↑ Temeljni sporazum o istočnoj Slavoniji, Zajednica povratnika Hrvatske
- ↑ 2,0 2,1 Albert Bing, Sjedinjene Američke Države i reintegracija hrvatskog Podunavlja, Scrinia Slavonica, sv.8 br.1 listopad 2008.
- ↑ Albert Bing, Put do Erduta. Položaj Hrvatske u međunarodnoj zajednici 1994.-1995. i reintegracija hrvatskog Podunavlja, Scrinia Slavonica, sv.7 br.1 rujan 2007.