Alan MacDiarmid
 Alan MacDiarmid
| |
 | |
| Rođenje | 14. travnja 1927. Masterton, Novi Zeland
|
|---|---|
| Smrt | 7. veljače 2007. Drexel Hill, PA, Sjedinjene Države
|
| Državljanstvo | novozelandsko američko
|
| Polje | kemija (anorganska kemija) |
| Institucija | Univerzitet St Andrews Univerzitet u Pennsylvaniji Teksaški univerzitet u Dallasu |
| Poznat po | vodljivi polimeri |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za kemiju (2000)
|
Alan Graham MacDiarmid (Masterton, 14. travnja 1927. – Drexel Hill, PA, 7. veljače 2007.) je bio novozelandsko-američki kemičar i jedan od trojice dobitnika Nobelove nagrade za kemiju 2000. godine.
Rođen je u Mastertonu 1927. godine kao jedno od petero djece, trojice braće i dvaju sestara, u relativnoj siromašnoj obitelji. Interes za kemiju razviju je u desetoj godini života, nakon čega je intenzivno čitao o njoj u raznim knjigama. Godine 1943. položio je prijemni ispit i upisao se na Univerzitet Novog Zelanda, gdje je uspješno završio studije, radeći istovremeno kao demonstrator i kasnije kao asistent. Godine 1949., u časopisu Nature objavljuje svoj prvi znanstveni rad. Nakon što je diplomirao kao najbolji u generaciji, MacDiarmid je dobio Fulbrightovu stipendiju i otišao na Univerzitet u Madisonu, Wisconsin, gdje je 1952. godine stekao magisterij iz anorganske kemije; sljedeće godine je stekao doktorat na Cambridgeu, također iz anorganske kemije, a 1955. godine je stekao drugi doktorat.
MacDiarmid je jednu godinu radio kao profesor na Univerzitetu St Andrews, nakon čega je otišao na Univerzitet u Pennsylvaniji, gdje je 1964. godine postao redoviti profesor. Na Pennu će raditi punih 45, a u prvoj fazi rada će intenzivno proučavati silicij. Godine 2002. postao je i nastavnik na Teksaškom univerzitetu u Dallasu.
Njegov najznačajniji rad tiče se otkrića i razvoja vodljivih polimera, plastičnih materijala koji provode elektricitet. MacDiarmid je surađivao s japanskim naučnikom Hidekijem Shirakawom i američki naučnikom Alanom Heegerom na otkriću da plastika, nakon određenih modifikacija, ipak može provoditi struju. Otkriće je naišlo na brojne praktične primjene, a njih su trojica 2000. godine podijelili Nobelovu nagradu za kemiju.
MacDiarmid je za života objavio preko 600 znanstvenih radova i registrirao preko 20 patenata. Bio je nudist i smatrao je sebe obožavateljem Sunca. Ženio se dva puta; prvi put 1954. godine s Marian Mathieu (umrla 1990.), s kojom je imao četvero djece, a drugi put 2005. godine s Gayl Gentile (umrla 2014. godine). Pred kraj života je obolio od sindroma mijelodisplazije. Početkom veljače 2007., MacDiarmid je planirao povratak na Novi Zeland, međutim je pao niz stepenice u svom domu u Pennsylvaniji i umro 7. veljače 2007. godine. Pokopan je na lokalnom groblju u Drexel Hillu.
- Biography on Nobel Prize website
- MacDiarmid Nobel Prize lecture
- McDiarmid Institute Web Site
- Alan Graham MacDiarmid biography from the Dictionary of New Zealand Biography
- Photograph, Biography and Bibliographic Resources, from the Office of Scientific and Technical Information, United States Department of Energy
- MacDiarmid's Page at The University of Texas at Dallas Arhivirano 2016-03-03 na Wayback Machine-u
- MacDiarmid's page at the University of Pennsylvania
- New Zealand Edge biography Arhivirano 2007-07-01 na Wayback Machine-u
- List of MacDiarmid's publications Arhivirano 2007-05-23 na Wayback Machine-u
- Interview with Alan MacDiarmid Freeview video provided by the Vega Science Trust.
- Kiwi Nobel winner MacDiarmid dies Arhivirano 2007-09-30 na Wayback Machine-u
- Alan MacDiarmid Image Collection Finding Aid[mrtav link] at the Othmer Library, Chemical Heritage Foundation