Makalu – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
| Red 40: | Red 40: | ||
[[Kategorija:Planine u Kini]] |
[[Kategorija:Planine u Kini]] |
||
[[Kategorija:Planine u Nepalu]] |
[[Kategorija:Planine u Nepalu]] |
||
[[Kategorija:Vrhovi preko 8.000 m.]] |
|||
Verzija od 27. februara 2021. u 10:28
Makalu
| |
|---|---|
 Makalu s jugozapada | |
| Visina | 8462 m |
| Planinski masiv | Himalaja |
Lokacija
| |
| Država |  Nepal Kina
|
Planinarenje
| |
| Prvi uspon | 15. svibnja 1955. Lionel Terray Jean Couzy
|
| Najlakša staza | snježno-ledeni uspon |
Makalu (U Nepalu službeno मकालु; u Kini Makaru; Pinyin: Mǎkǎlǔ Shān) je planina na granici Nepala i Kine. S 8462 m, peta najviša planina na svijetu iza Mount Everesta, K2, Kangchenjunge i Lhotsea.
Opis
Makalu je dio lanca Himalaje. Nalazi se oko 22 km istočno od Everesta. Ime Makalu nejasnog je značenja, te se najčešće tumači kao izvedenica sanskrtskog termina Maha – kala (veliko vrijeme) jedan od naziva za hindusko božantvo Šiva. Makalu je izolirani vrh pravilnog piramidalnog oblika s četiri oštra ruba. Oko 3 km sjeveroistočno od glavnog vrhunca, nalazi se niži vrhunac Kangchungtse, (također nazvan Makalu II), visok 7678 m. Makalu se nalazi u zaštićenom području nacionalnog parka Makalu Barun.
Usponi
Makalu se smatra među najtežim planinama za alpinističke uspone radi potpune izloženosti vjetrovima. Usponi su rijetki, te je to bila posljednja planina iznad 8000 metara visine osvojena po zimi. Prvi pokušaj osvajanja zbio se 1954., kada je američka ekspedicija dostigla visinu od 7100 m. Istog proljeća novozelandska ekspedicija u kojoj je sudjelovao i Edmund Hillary također nastoji osvojiti vrhunac ali ne uspjeva radi vremenskih prilika. U jesen 1954., francuska istraživačka ekspedicija osvaja niži vrh Kangchungtse. 15. svibnja iduće godine vrhunac osvajaju Lionel Terray i Jean Couzy, članovi francuske ekspedicije predvođene Jeanom Francom, koji se zajedno s G. Magnoneom i Sirdar Gyaltsen Norbuom popeo na vrh idućeg dana. Prvi uspon s jugoistočne strane obavili su Japanci Y. Ozaki i A. Tanaka 23. svibnja 1970. Uspon na vrh preko vrlo tehničkog sjevernog puta ostvarili su 1971, Francuzi B. Mellet i Y. Seigneur. Drugi uspon s zapadne strane uspješno su postigli 1980. John Roskelley, Chris Kopczynski, James States i Kim Momb, bez pomoći Sherpa nosača i kisika. 9. veljače 2009., Simone Moro i Denis Urubko, prvi su osvojili Makalu za vrijeme zime.[1][2]
Uspon jugoslavenskih alpinista
Šesta jugoslavenska alpinistična ekspedicija u Himalaje, od 4. avgusta do 15. novembra 1975, uspješno je okončana usponom na Makalu. Marjan Manfreda (bez dodatnog kiseonika, što je tada bio svjetski visinski rekord) i Stane Belak su 6. oktobra 1975, po južnoj stijeni i prvenstvenom smjeru, izveli uspon u prvom pokušaju i time ostvarili cilj ekspedicije. Uspon su ponovili 8. oktobra Janko Ažman i Nejc Zaplotnik, a 10. oktobra Viktor Grošelj i Ivan Kotnik. Janez Dovžan je ostvario solo uspon 11. oktobra. Bio je to prvi uspon jugoslavenskih alpinista na vrh preko 8.000 metara.[3]
Izvori
- ↑ „Simone Moro and Denis Urubko: Makalu first winter ascent”. PlanetMountain.com. Pristupljeno 10. 02. 2009.
- ↑ „Simone Moro and Denis Urubko make winter history on Makalu”. MountEverest.net. Pristupljeno 01. 03. 2009.
