Izvorni kod stranice Samuilovo Carstvo

{{Other uses|Bugarsko Carstvo}}
{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime= Samuilovo carstvo
|hr_ime=Samuilovo carstvo
|izvorno_ime= Славинија
|zastava=
|zastava_i =
|grb_i =
|grb=
|genitiv=
|kontinent = Evropa
|regija    = Balkan
|država   =
|era       =
|status    = monarhija
|status_tekst =
|carstvo    =
|vlada_tip =
|godina_start  =  [[976]].
|godina_kraj    = [[1018]].
|događaj_start =
|datum_start  =
|datum_kraj  =
|p1          = [[Bizant]]
|flag_p1     =
|s1          = [[Bizant]]
|flag_s1     =
|mapa    = RizMap10.jpg
|
|glavni_grad     =otok sv. Ahilej [[Mala Prespa]] <br /> [[Ohrid]]
|jezik = [[Staroslavenski jezik|staroslavenski]]
|vjera        = [[kršćanstvo]]
|valuta        =
|
}}
'''Samuilovo carstvo''' (znano još i kao ''Bugarsko''<ref>[http://www.promacedonia.org/en/sr/sr_3_3.htm Runciman, Steven. A history of the First Bulgarian Empire, London 1930, str. 217-272]</ref>, ''Zapadnobugarsko''<ref>[http://www.promacedonia.org/ki/ki_11.htm Иречек, Константин. История на българите, София 1978, с. 216-233]</ref> ili ''Makedonsko carstvo''), bila je kratkotrajna državna tvorevina nastala nakon ustanka četvorice komitopula sinova komite ([[knez]]a) Nikole. To je bio prvi u nizu od tri [[Slaveni|slavenska]] ustanka protiv [[Bizant]]a u [[10. vijek|10.]] i [[11. vijek|11. stoljeću]].

Svoj vrhunac dosegla je za vladavine cara [[Samuilo|Samuila]]. Nakon poraza na [[Belasica|Bjelasici]] i Samuilove smrti ([[1014]].), njegov nećak [[Ivan Vladislav]] pobivši sve članove uže Samuilove obitelji preuzeo je vlast. Bizant je nakon toga uspio pobijediti ustanike, te nakon Vladislavove smrti kod obrane [[Drač]]a, ([[1018]].) pobjednički ući u [[Ohrid]] i srušiti Samuilovo carstvo.

Uspomene na doba Samuilovog carstva, bila je iskra koja je zapalila još dva ustanka protiv Bizanta u Makedoniji:
* Ustanak pod [[Petar Deljan|Petrom Deljanom]] [[1040]].
* Ustanak pod [[Georgije Vojteh|Georgijem Vojtehom]] odnosno [[Konstantin Bodin|Konstantinom Bodinom]] [[1072]].

== Ustanak komitopula ==

[[Bizant]]inci su nakon slamanja [[Prvo bugarsko carstvo|Prvog bugarskog carstva]], [[971]]. godine, uveli surovu upravu zbog čega je [[976]]. godine buknuo ustanak protiv Bizanta. Na čelu ustanka bila su četiri sina [[vojvoda|vojvode]] (komita od komites/povjerenik) Nikole, tzv. komitopuli: David, Aron, Mojsije i Samuilo. Tokom pobune, u borbi su poginuli David (ubili su ga [[Aromuni|makedonski Vlasi]] na planinama između [[Prespansko jezero|Prespe]] i [[Kastorija, Kostur|Kostura]]) i Mojsije (prilikom napada na [[Seres (Grčka)|Ser]]), dok su Aron i Samuilo uspjeli protjerati Bizantince iz [[Makedonija (region)|Makedonije]]. Među braćom je došlo do neslaganja oko nastavka djelovanja, jer je Aron bio sklon kompromisu s carem [[Bazilije II. Bugaroubojica|Bazilijem II]], dok je Samuilo htio potpunu nezavisnost. Sukob među braćom okončan je Aronovom smrću po Samuilovoj naredbi.<ref name="Brandt, Miroslav, str. 341">Brandt, Miroslav, str. 341.</ref>

Buni protiv Bizanta bio cilj - stvaranje slavenske države, - ustanici su se pozivali na uspomene Prvog bugarskog carstva, tako da su uspjeli privući [[979]]. godine nekadašnje bugarske prinčeve Borisa i Romana koji su živjeli u [[Istanbul|Konstatinopolisu]]. Za vrijeme svog puta prema pobunjenicima, Boris je ubijen, jer su ga ustanici zbog grčke odjeće zamijenili za [[bizant|romejca]], Roman se uspio probiti do [[Vidin]]a, ali nije uspio zadobiti podršku naroda za ustaničke ciljeve. Zbog toga mu Samuilo nije htiio dati tron, iako je on na to polagao pravo, tako da se Roman morao zadovoljiti položajem Samuilovog namjesnika u [[Skoplje|Skopju]].

== Samuilova osvajanja ==

Samuilo je krenuo u proširivanje svoje zemlje koristeći se unutarnjim sukobima u Bizantu i njegovom zauzetošću pobunama u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] (pobuna Varde Sklira) i na drugim stranama. Već [[979]]. godine, Samuilo prodire u [[Tesalija|Tesaliju]] i [[983]]. godine uspijeva zauzeti [[Larisa|Larisu]].

Širenje slavenskog ustanka prisililo je [[986]]. godine mladog cara [[Bazilije II. Bugaroubojica|Bazilija II]] da krene u pohod na tadašnju Sardicu (današnja [[Sofija]]), koja je tada bila najistočniji Samuilov posjed. Međutim, bizantinska opsada Sardice nije uspjela, jer se vojska nakon tri tjedna morali povući zbog nedostatka hrane. Za vrijeme povlačenja Samuilova slavenska vojska, dočekala ih je [[17. august]]a [[986]]. godine u klancima [[Bitka kod Trojanovih vrata|Trojanovih vrata]] i u potpunosti porazila.<ref name="Brandt, Miroslav, str. 341"/> Posljedica ovog poraza bilo je izbijanje građanskog rata u Bizantu koji je paralizirao 
svaki pokušaj da se ustanak uguši.

Bazilije II. je nakon tri godine sukoba, uspio, uz pomoć [[Rusi|Rusa]], vratiti kontrolu nad Carstvom, ali je za to vrijeme Samuilo napravio pohod na zapad zauzevši skoro sve [[Srbija|srpske]], [[Duklja|crnogorske]] i neke [[Hrvatska|hrvatske]] zemlje, ali je [[989]]. 
godine zauzeo utvrde [[Verija (Ber)|Ber]] i Serbia (Tesalija) na jugu.<ref name="rastko">[http://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/2_6_l.html Vladimir Ćorović: Država maćedonskih Slovena, Portal Rastko (pistupljeno 5. novembar 2011.)]</ref>

Prilikom zauzimanja Duklje zarobio je tamošnjeg vladara [[Jovan Vladimir|Jovana Vladimira]], ali ga je kasnije oženio svojom kćerkom Kosarom i vratio na dukljansko prijestolje. Već naredne godine Samuilo je osvojio [[Epir]] i [[drač]]ku temu, pripojivši svojoj državi i grad [[Drač]], koji mu je najvjerojatnije predao njegov tast i namjesnik grada Jovan Krisilije.

U tom trenutku u sastavu njegove države od osvojenih krajeva nalazili su se: [[Epir]], [[Tesalija]], [[Duklja]], [[Raška]], [[Bosna]], [[Zahumlje]], [[Travunija]], [[Srijem]] i Podunavska Bugarska ([[Mezija]]).

Na vrhuncu svoje moći, Samuilo se proglasio carem, pozivajući se na titulu bugarskog cara [[Simeon I|Simeona I]], uzdigao [[Ohridska arhiepiskopija|Ohridsku arhiepiskopiju]] na razinu [[Patrijarh (kršćanstvo)|patrijarhije]], istovremeno je svoju prijestolnicu iz [[Mala Prespa|Male Prespe]] premjestio u [[Ohrid]].

== Početak kraja ==

Samuilo je [[996]]. godine krenuo u novi pohod porazivši bizantsku vojsku kod [[Solun]]a, nakon čega se osmjeljuje i prodire do [[Korint]]a i [[Peloponez]]a [[997]]. Međutim na povratku, kod rijeke Sperhej ([[Lamia (grad)|Lamija]]), Bizantinci su, predvođeni [[general]]om Nikeforom Uranom, u noćnom napadu nanijeli strahovit poraz negovoj vojsci. U borbama je sam Samuilo teško ranjen i jedva se uspio spasiti sa sinom, dok je u borbi zarobljeno oko 12.000 njegovih vojnika.<ref>Brandt, Miroslav, str. 342.</ref> Iste godine Nikefor Uran pokreće prvu uspješnu ofenzivu na Samuilovu državu koju nesmetano pljačka i plijeni gotovo tri mjeseca. Samuilo je [[1001]]. poduzeo ofenzivu prema [[Jedrene|Drinopolju]] i [[Istanbul|Konstatinopolisu]], ali taj sukob završava [[1004]]. godine njegovim porazom, premda su njegove trupe preko [[Plovdiv|Filipopolisa]] stigle do Drinopolja. Nakon tog poraza bizantske trupe zauzele su skoro polovine njegove zemlje. Dok je Samuilo nadirao prema Drinopolju, Bazilije II. je [[1002]]. godine zauzeo južne dijelove [[Makedonija (Grčka)|Samuilove države (Egejska Makedonija)]]. Samuilova pasivnost i učestali bizantski napadi, doveli su do toga da su i njegovi najbliži namjesnici - izgubili vjeru u njega, tako da je njegov zet Dobromir pristao uz Bizant i predao 
im utvrđeni grad [[Verija (Ber)|Ber]] bez borbe, dobivši zauzvrat titulu antipatosa ([[prokonzul]]). Njegov vojskovođa Dimitrije Tihonas predao je utvrdu Kolindron (kod današnjeg sela Kolindros u Tesaliji), pod uvjetom da on i njegove trupe dobiju slobodan prolaz do Samuila. Jedino je njegov vojvoda Nikolica ustrajno branio utvrdu Serbiu, ali je na kraju ipak podlegao i pao u zarobljeništvo.<ref name="rastko"/> Bazilije II. je tako povratio cijelu Tesaliju, pri povratku u Solun zauzeo je i [[Edesa, Voden|Voden]] i tako ovladao cjelokupnom [[Makedonija (Grčka)|Egejskom Makedonijom]].

Bizantska se vojska potom usmjerila na sjever Samuilove države i to u trenutku kad je Samuilo [[1003]]. godine upao i pljačkao Drinopolje, te mu preotala [[Vidin]] i krenula na [[Skoplje]]. Samuilo se nakon toga povukao s vojskom u Makedoniju i pokušao na [[Vardar]]u zaustaviti Bazilijev prodor, ponovno je bizantski car odnio još jednu veliku pobjedu. Nakon toga Bazilije II. je ušao u Skopje koje mu je predao bez borbe njegov namjesnik bugarski princ Roman. Car je na povratku pokušao osvojiti i [[Pernik]] na [[Struma|Strumi]], ali bez uspjeha jer ga je olučno branio vojvoda Kakra.

Pritješnjen bizantskim vojnim udarima, te gubitkom gotovo čitave Bugarske, Samuilo je [[1004]]. godine pokrenuo svoju posljednju ofanzivu koja je završila njegovim porazom kod Soluna. Veliki Bazilijevi uspjesi uvjerili su mnoge da je on sigurni pobjednik, tako da su mu [[1005]]. godine [[Drač]] predali Samuilov zet Ašot i tast Jovan Krizilije. U isto vrijeme od Samuila se odmetnuo i cijeli Epir.

Posljednji neuspjesi u borbama doveli su do promjene u Samuilovoj taktici. Umjesto dotadašnjih ofenziva, on je počeo utvrđivati središte svoje države, [[Pelagonija|Pelagonijsku ravnicu]] i prilaze k njoj, spremajući se za odsudnu obranu. U klisuri rijeke [[Strumica (rijeka)|Strumice]] stiješnjene između planina [[Belasica]] i [[Ogražden]], izgradio je jaku utvrdu da tako spriječi prilaz Pelagoniji. U to se početkom 1014. godine uvjerio i sam Bazilije II. koji se tuda pokušao probiti. Iskusni Bazilije je tada naredio strategu makedonske teme Nikiforu Ksifijasu, da preko Belasice zaobiđe Samuilove položaje, a on će navaliti sa juga na njega. Tako su se Samuilove 
snage našle između čekića i nakovnja. Bizantska vojska je [[29. maj]]a [[1014]]. godine, pod zapovjedništvom cara Bazilija II. do nogu potukla Samuilovu vojsku u [[Bitka na Belasici|Belasičkoj bitci]].

Samuilo se uspio spasiti i skloniti u [[Prilep]], dok je Bazilije II neuspješno pokušao zauzeti [[Strumica|Strumicu]] koja je odoljela njegovoj opsadi. Zarobljeni Samuilovi vojnici na Belasici, njih oko 15.000, su po carevoj naredbi oslijepljeni, svakom stotom ostavljeno po jedno oko kako bi mogao voditi ostale.<ref>Brandt, Miroslav, str. 342.-343.</ref> Zbog ove surovosti car Bazilije II. dobio je nadimak ''Bugaroubojica''. Kada je Samuilo vidio svoje slijepe vojnike u lancima umro je na mjestu od srčane kapi [[6. oktobar]] [[1014]]. godine.

== Propast Samuilove države ==

Poslije Samuilove smrti naslijedio ga je sin [[Gabrijel Radomir]], ali država koju je preuzeo već je bila sasvim uzdrmana i slaba. U nastavku ofanzive bizantska vojska zauzela je [[Štip]] i Prilep, [[Melnik]] mu se sam predao, dok je [[Bitola]], u kojoj se nalazio Radomirov dvorac, spaljena, nakon čega se bizantska vojska povukla da bi prezimila u Solunu.

U aprilu [[1015]]. godine Bazilije II ponovno osvaja [[Edesa, Voden|Voden]], koji se u međuvremenu ponovno odmetnuo od njegove vlasti. Nakon toga Radomir šalje poslanika caru preko kojega nudi mir i svoju lojalnost, ali Bazilije II odbija njegovu ponudu i pokreće novu ofanzivu udarivši na meglenski kraj (Almopija). Žestok otpor koji je u Meglenu Konstantinu Diogenu i Nikeforu Sfijakisu pružio vojvoda Ivac, primorao je samog Bazilija II da dođe pod grad i tek je tada nakon teških borbi grad zauzet, a ubrzo nakon toga zauzeta je i utvrda Notia. O žestini borbi najbolje govore činjenice da je tvrđava nakon toga spaljena i razrušena, a mjesno stanovništvo preseljeno čak na drugi kraj carstva u [[Armenija|Armeniju]], u okolinu Vaspurakana.

Poslije ovih poraza dolazi do promjene vlasti u nekadašnjoj Samuilovoj državi, vjerojatno u oktobru 1015. godine. Samuilov nećak Ivan Vladislav (sin Arona koji je po Samuilovoj naredbi ubijen) ubio je u lovu nedaleko od jezera Petriska cara Gabrijela Radomira i preuzeo vlast.<ref name="rastko"/> Da bi osigurao svoju vlast Vladislav ubija i njegovu ženu, a njihovog sina osljepljuje. Postoje indicije da je ovo napravljeno uz podršku Bizanta, jer je Bazilije II sa novim vladarom zaključio mir, međutim neprijateljstva su uskoro ponovo obnovljena.

Bazilije II je ovog puta prodro do samoga Ohrida, ali su ga napadi vojvode Ivca na njegovu pozadinu prisilili na povratak. Ivac se pred carem povukao u planine, nakon čega se car bacio na zauzimanje preostalih zapadnih dijelova Samuilovog carstva, zauzevši tvrđave Termicu (nedaleko od Banjskog kraj Strumice) i Bojanu (pored današnje Sofije).

Ivan Vladislav ("autor" [[Bitoljski natpis|Bitoljskog natpisa]]) je u cilju osiguravanja svoje vlasti, na prijevaru dovukao u Malu Prespu dukljanskog kneza i Samuilovog zeta, Jovana Vladimira, on je tu prema vlastitoj hagiografiji, ubijen na crkvenom pragu [[22. maj]]a [[1016]]. godine.
Krajem ljeta Bazilije je ponovno pokušao osvojiti [[Pernik]], ali se nakon tromjesečneopsade povukao neobavljena posla. Tokom proljeća [[1017]]. godine Bazilije II zauzima Višegrad, [[Verija (Ber)|Ber]], i krajeve Ostrovo i Molisku a potom i utvrdu Setinu.<ref name="rastko"/>

Početkom [[1018]]. godine Ivan Vladislav se odlučuje krenuti u ofanzivu i sa svojim trupama napada [[Drač]], ali je tokom borbi oko grada poginuo. Bazilije je ovo odmah iskoristio i u februaru iste godine krenuo na ostatke nekada moćne države. Pred cara je u [[Seres (Grčka)|Seru]] izašao veći broj Samuilovih feudalaca i vojvoda i predao mu svoja lena izrazivši pokornost. Car im je zauzvrat dozvolio da zadrže svoja lena, a nekima je dodjelio i titulu [[Patriciji|patricija]]. Među onima koji su se odlučili pokoriti Baziliju II bili su:
* vojvoda Krakra, koji mu je predao neosvojivi [[Pernik]] i dobio titulu bizantskog patricija
* vojvoda Dragomuž, koji mu je predao [[Strumica|Strumicu]] i dobio titulu bizantskog patricija
* vojvoda Bogdan, koji mu je predao unutrašnje gradove

Bazilije II je poslije toga pobjednički ušao u Ohrid i od Vladislavove udovice preuzeo vlast čime je Samuilovo carstvo i službeno prestalo postojati.

I nakon Bazilijevog pobjedonosnog ulaska u Ohrid i predaje većine Samuilovih namjesnika, dio njih ipak nije položio oružje i pokušao je nastaviti borbu (pelagonijski vojvoda Ivac, vojvoda Nikolica, vojvoda Gavra).

== Polemika - Makedonsko ili nastavak prvog bugarskog carstva? ==

* Među balkanskim historičarima (u te rasprave su uvučeni i mnogi članovi Akademija) postoji veliki sukob oko Samuilove etničke pripadnosti, odnosno oko toga treba li njegovo carstvo nazivati makedonskim ili ga smatrati nastavkom Prvog bugarskog carstva. Te rasprave su prilično naivne, jer se na rani srednji vijek prenose vrijednosti današnjeg svijeta, pa tako i današnji pojam nacije u vrijeme kad one uopće nisu bile formirane, već su to bile rodovsko plemenske zajednice, koje nisu govorile nijedan od današnjih jezika niti imale svijest o nekoj nacionalnoj pripadnosti u današnjem smislu te riječi.
[[Datoteka:Ohrid in Macedonia2.jpg|thumb|left|300px|[[Samuilova tvrđava u Ohridu]]]]
* Bugarski i brojni drugi historičari svoju tezu da je to bilo bugarsko carstvo, temelje na činjenicama da se Samuilo proglasio za cara i nastavljača tradicija Simeona I, kao i na podatku da je Bazilije II. dobio nadimak Bugaroubojica.<ref>Ulf Brunnbauer, [http://www.iis.unsa.ba/izdavacka_djelatnost/posebna_izdanja/mitovi/mitovi_brunnbauer.html Drevna nacionalnost i vjekovna borba za državnost: Historografski mitovi u republici Makedoniji (BJRM)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111119190416/http://www.iis.unsa.ba/izdavacka_djelatnost/posebna_izdanja/mitovi/mitovi_brunnbauer.html |date=2011-11-19 }}, Zbornik radova "Historijski mitovi na Balkanu", Sarajevo, 2003: Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantski autori 
zovu je 'Bugarska' a njene stanovnike 'Bugari'. Samuilo je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Bazilije II., koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'.</ref><ref>Živković Tibor D., SANU - Istorijski institut, Beograd, [http://scindeks.nb.rs/article.aspx?artid=0350-08020249009Z&redirect=ft "Pohod bugarskog cara Samuila na Dalmaciju"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110826204710/http://scindeks.nb.rs/article.aspx?artid=0350-08020249009Z&redirect=ft |date=2011-08-26 }}, "Istorijski časopis", 2002, br. 49, str. 9-25.</ref><ref>Срђан Пириватрић, "Самуилова држава. Обим и карактер", Византолошки институт Српске академије науке и уметности, посебна издања књига 21, Београд, 1997, 133-144.</ref><ref>Steven Runciman, "A history of the First Bulgarian Empire", Book III THE TWO EAGLES, [http://www.promacedonia.org/en/sr/sr_3_3.htm Chapter III The end of an empire]: "In the west of Bulgaria, at the time of the Russian invasions, there lived a count or provincial governor called Nicholas. By his wife Rhipsimé he had four sons, whom he named David, Moses, Aaron, and Samuel; to the world they were collectively known as the Comitopuli, the Count’s children. Of what province Nicholas was governor we do not know, nor when he died. By the time of the abdication of Tsar Boris, his sons had succeeded to his influence; and to them the Western Bulgarians looked to preserve their independence."</ref><ref>"[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/ljetopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm Ljetopis Popa Dukljanina]" ili "Barski rodoslov", XXXIII: "U to vrijeme u bugarskom narodu se uzdignu neki Samuil, koji je zapovijedio da ga zovu carem, i vodio je mnogo ratova protiv Grka, koje izbaci iz čitave Bugarske, tako da u njegovo vrijeme oni nijesu više smjeli da se približe toj strani."</ref> Srednjovjekovni izvori također uzimaju Samuilo i Komitopule kao Bugare, a njihovo carstvo kao Bugarsko carstvo.<ref>
[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/ljetopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm Ljetopis popa Dukljanina, XXXIII, XXXVI]</ref><ref>[http://www.vostlit.info/Texts/rus/Yahya/text2.phtml?id=1997 Яхья Антиохийский. Летопись, гл. 12]</ref> Osim toga u korist ove teze, ide činjenica da je i Samuilov nećak, car Ivan Vladislav u Bitoljskom natpisu izjavio da je bugarski vladar, car Bugara i bugarskog roda. Ovu tezu, također podržava i određeni broj svjetskih i dio srpskih historičara (Srđan Pirivatrić<ref>Пириватрић, Срђан. Самуилова држава. Обим и карактер, Београд, 1997</ref> i drugi).

* S druge strane treba imati u vidu da se za neku vladarsku titulu u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] moralo pozivati na neka stara već stečena prava (vlast je formalno davana od boga i njegovih zemaljskih posrednika, a ne od naroda) ili na neka osvajanja koja su tu vlast dokazivala (dakle opet uz pomoć boga), Samuilo se pozvao na bugarskog cara Simeona I (čiji je [[vazal]] bio njegov otac) i tako ukazao na vladarski niz. Na osnovu iste logike je kasnije za cara, koji je taj puta nastavljač Samuilove vladarske pozicije, proglašen [[Konstantin Bodin]] za pobune Georgija Vojtjeha [[1072]].
* I [[Car Dušan]] se proglasio za cara kao nastavljač [[Antički Rim|romejskog carstva]] i [[Bizant]]a kada je zauzeo treći grad po važnosti u Bizantu [[Seres (Grčka)|Ser]], a [[Solun]] (koji je bio drugi grad po važnosti nakon Konstatinopolisa) držao pod opsadom, u to vrijeme već je osvojio Epir, Tesaliju i južnu [[Trakija|Trakiju]].
* Bazilije II. nazvan je ''Bugaroubojica'', jer se Samuilo proglasio za bugarskog cara, dok se naziv Makedonci počinje koristiti tek mnogo kasnije za taj dio [[balkan]]skih Slavena. Treba imati u vidu da [[Grci]] i dan danas ne žele da se tim imenom zove njihov sjeverni susjed.
* Srpska historiografija, većinom prikazuje Samuilovo carstvo kao Slavensko carstvo, i često ga navodi kao jednu od srpskih država ranog srednjega vijeka, zajedno s: [[Raška|Raškom]], [[Zeta|Zetom]], Travunjom, [[Zahumlje]]m, Paganijom, [[Bosna|Bosnom]] i Srpskom Despotovinom u današnjoj [[Vojvodina|Vojvodini]], što bi trebalo implicirati na "srpski karakter Makedonaca". (Vladimir Ćorović, „Istorija Srba“).

== Lista careva Samuilovog carstva ==

* [[Samuilo]] (997.-1014.)
* [[Gabrijel Radomir]] (1014.-1015.)
* [[Ivan Vladislav]] (1015.-1018.)
* [[Petar Deljan]] (1040.-1041.)
* [[Konstantin Bodin]] kao Petar III (1072.)

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* Warren Treadgold: ''A History of the Byzantine State and Society''. Stanford University Press, 1997, {{ISBN|0-80472-630-2}}
* Срђан Пириватрић: [http://www.promacedonia.org/srpir/index.html ''Самуилова држава. Обим и карактер'']. Institut za bizantološke studije, Beograd, 1997, ISSN 0584-9888
* Steven Runciman: [http://www.promacedonia.org/en/sr/index.html ''A history of the First Bulgarian Empire'']. G. Bell & Sons, London, 1930
* Konstantin Jireček: [http://www.archive.org/stream/geschichtederbu00jiregoog ''Geschichte der Bulgaren'']. Verlag von F. Tempsky, Prag, 1876
* [http://genealogy.euweb.cz/balkan/balkan8.html Das Herrschaftshaus von Komitopuli]
* ''Brandt, Miroslav, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1995.'' {{ISBN|953-0-30709-8}}

== Vanjske veze ==
* [http://faq.macedonia.org/history/11.4.html Самоилово царство] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071101044453/http://faq.macedonia.org/history/11.4.html |date=2007-11-01 }} {{mk icon}}
* [http://crohis.com/shisatlas2/samuiloduklja.htm Karta Samuilova carstva] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110814024748/http://crohis.com/shisatlas2/samuiloduklja.htm |date=2011-08-14 }}

[[Kategorija:Bivše države na Balkanu]]
[[Kategorija:Historija Bugarske]]
[[Kategorija:Historija Severne Makedonije]]
[[Kategorija:Bivše države u Evropi]]

[[en:Western Bulgarian Tsardom]]