Romantizam – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 150:
[[Francisco Goya]] je definiran kao "posljednji veliki slikar u čijoj su umjetnosti misao i promatranje uravnoteženi i kombinirani u oblikovanju besprijekornog jedinstva".<ref>Novotny, 142</ref> Međutim, do koje se mjere Goya može definirati romantičarem je složeno pitanje. U Španiji je naime još uvijek trajala borba za uvođenje vrijednosti [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], a Goya je bio jedan od njegovih pobornika. Demonska i antiracionalna čudovišta proizašla iz njegove mašte samo su površno nalik na one iz gotičkih fantazija u Sjevernoj Evropi, a on je u mnogo čemu ostao privržen [[klasicizam|klasicizmu]] i [[realizam|realizmu]] svog obrazovanja, te je s veseljem prigrlio realizam kraja [[19. vijek]]a.<ref>Novotny, 133. – 142.</ref> On je, međutim, više od bilo kojeg drugog slikara svog doba, bio primjer romantičnih vrijednosti prikazivanja umjetnikovih osjećaja i osobnog svijeta imaginacije.<ref>Hughes, 279. – 280.</ref> S ostalim romantičnim slikarima dijelio je također i slobodnije rukovanje kistom, s naglaskom na neravninama stvorenima potezom kista i na [[impasto|impastu]], što se u neoklasicizmu izbjegavalo u korist skromnijeg nanošenja boje.
[[Kiparstvo]] je u velikoj mjeri pružalo otpor utjecaju romantizma, djelomično iz tehničkih razloga, pošto se najcjenjeniji materijal tog doba, [[mramor]], nije dao oblikovati u teatralne i otvorene geste. Vodeći evropski kipari tog doba, [[Antonio Canova]] i [[Bertel Thorvaldsen]], radili su u [[Rim]]u i bili su uvjereni [[neoklasicizam|neoklasičari]], nimalo voljni unijeti elemente srednjovjekovnog kiparstva, što bi mogao biti jedan od mogućih početaka romantične skulpture. Romantično kiparstvo razvilo se uglavnom u Francuskoj, dok je s izuzetkom nekolicine kipara primjerice [[Rudolf Maison|Rudolfa Maisona]] bilo gotovo nepostojeće u Njemačkoj.<ref>McKay, James, ''The Dictionary of Sculptors in Bronze'', Antique Collectors Club, London, 1995</ref> Najpoznatiji kipar tog pokreta u Francuskoj bio je [[François Rude]], najviše poznat kao neformalni predvodnik grupe kipara iz [[1830-ih]] smještene u blizini [[Slavoluk pobjede|Slavoluka pobjede]] u Parizu, [[David d'Angers|Davida d'Angersa]] i [[Auguste Préault|Augustea Préaulta]]. Préaultov brončani [[reljef (skulptura)|reljef]] ''Klanje'' ([[francuski|fr.]]: ''La Tuerie''), koji prikazuje strahote ratova s naglašenom strašću, izazvao je takav skandal na [[Pariški Salon|Pariškom Salonu]] [[1834.]] da je sam Préault bio otjeran iz ove godišnje izložbe sa zabranom izlaganja od čak dvadeset godina.<ref>Novotny, 397., 379.–384.</ref> Najznačajniji romantični kipar u Italiji bio je [[Lorenzo Bartolini]].<ref>{{cite book|title=Dizionario di arte e letteratura|publisher=Zanichelli|location=Bologna|year=2002.|pages=
<center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="5">
| |||