Romantizam – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Sankt Petersburg > Sankt Peterburg |
m sređivanje šablona columns-list |
||
| (Nije prikazano 26 međuverzija 9 korisnika) | |||
Red 17:
}}
'''Romantizam''', umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Evropi krajem [[18. vijek]]a, a u većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od [[1800.]] do [[1850.]] Djelomično je nastao kao reakcija na [[Industrijska revolucija|industrijsku revoluciju]],<ref>{{cite web|author=Encyclopædia Britannica |url=http://www.britannica.com/eb/article-9083836 |title=''Romanticism''. pristupljeno 30. januara 2008., izvor: Encyclopædia Britannica Online |publisher=Britannica.com |date= |accessdate=24. augusta 2010.}}</ref> društvene i političke norme iz doba [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] i naučnu [[racionalizacija|racionalizaciju]] prirode.<ref name="Casey">{{cite web | last = Casey | first = Christopher | date = 30. oktobar 2008. | title = "Grecian Grandeurs and the Rude Wasting of Old Time": Britain, the Elgin Marbles, and Post-Revolutionary Hellenism | work = Foundations. Volume III, Number 1 | url = http://ww2.jhu.edu/foundations/?p=8 | accessdate = 14. maja 2014. | archive-date = 2009-05-13 | archive-url = https://web.archive.org/web/20090513053304/http://ww2.jhu.edu/foundations/?p=8 |
Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor [[estetika|estetskog]] doživljaja, dajući novi naglasak na osjećaje kao [[strah]]ovanje, [[strava i užas|stravu i užas]] i [[strahopoštovanje]], posebno ono koje se doživi kod suočavanja s novim estetskim kategorijama kao što je uzvišenost i ljepota prirode. Smatrao je [[narodna umjetnost|narodnu umjetnost]] i drevne običaje plemenitima, ali je također vrlo cijenio spontanost, kao na primjer [[impromptu]] u muzici. U suprotnosti s idealima [[Racionalizam|racionalizma]] u [[Klasicizam|klasicizmu]] romantizam je ponovo oživio [[medievalizam]]<ref>[[Núria Perpinyà|PERPINYA]], Núria. [http://www.logos-verlag.de/cgi-bin/buch/isbn/3794 Ruins, Nostalgia and Ugliness. Five Romantic perceptions of Middle Ages and a spoon of Game of Thrones and Avant-garde oddity]. Berlin: Logos Verlag. 2014.</ref> davajući naglasak na umjetničkim i narativnim elementima općenito percipiranim kao autentično srednjovjekovnima u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana [[urbanizacija]] i [[industrijska revolucija]].
Red 27:
===Osnovne karakteristike===
Definiranju prirode romantizma moguće je prići iz početne pozicije primarne važnosti slobodnog izražaja osjećaja umjetnika. Važnost koju romantičari daju emocijama dobro se može sažeti u opasci njemačkog slikara [[Caspar David Friedrich|Caspara Davida Friedricha]] da su "umjetnikovi osjećaji njegov zakon".<ref>Novotny, 96</ref> Za [[William Wordsworth|Williama Wordswortha]], poezija bi trebala započeti kao "spontana poplava jakih osjećaja," koje pjesnik kasnije "u miru prikupi," evocirajući novi ali pripadajući osjećaj kojeg kasnije oblikuje u umjetnost.<ref>Iz uvoda 2. izdanja ''[[Lyrical Ballads]]'' citat Day, 2</ref> Kako bi se izrazili ti osjećaji, smatra se da sadržaj umjetnosti mora proizaći iz umjetnikove mašte, sa što manje miješanja od strane "umjetnih" pravila koja bi dirigirala kakvo bi djelo trebalo biti. [[Samuel Taylor Coleridge]] i drugi vjerovali su da postoje prirodne zakonitosti kojima će mašta, bar mašta dobrog kreativnog umjetnika, nesvjesno poteći ka umjetničkoj [[inspiracija|inspiraciji]] koja će spontano sve učiniti.<ref>Day, 3</ref> Isto kao i pravila, smatra se da i utjecaj modela drugih radova sprječava imaginaciju stvaraoca, tako da [[originalnost]] postaje esencijalna. Koncept [[genije|genija]] ili umjetnika koji je sposoban stvoriti vlastito originalno djelo kroz proces "kreacije iz ničega" ključan je u romantizmu, a najgori grijeh je stvarati po šablonu prethodnih radova.<ref name="Ruthven01p40">Ruthven (2001) str.40. citat: "Ideologija romantizma je literarno autorstvo, koje shvaća literarno djelo kao autonomni objekt kojeg je stvorio individualac genije."</ref><ref name="Spearing87">Spearing (1987) citat: "Može nam se činiti začuđujućim, pošto živimo nakon što je romantizam transformirao stare ideje o književnosti, da se u srednjem vijeku autoritet cijenio više od originalnosti."</ref><ref name="Eco94">Eco (1994.) str. 95. citat:
{{
[[File:William Blake - Songs of Innocence and of Experience, Plate 35, "The Little Girl Found" (Bentley 36) - Google Art Project (cropped).jpg|thumb|left|[[William Blake]], ''Pronađena mala djevojčica'', iz zbirke pjesama "Pjesme nevinosti i iskustva" (''[[Songs of Innocence and Experience]]''), 1794.]]
Red 40:
===Vremenski period===
Period kojeg zovemo romantizam vremenski vrlo jako varira od države do države, kao i između različitih umjetničkih medija i područja razmišljanja. [[Margaret Drabble]] ga je opisala odnoseći se na područje književnosti kao približno razdoblje "između 1770. i 1848.",<ref>u svojem članku u ''Oxford Companion'', citat Day, 1</ref> s nekoliko slučajeva mnogo ranijih od [[1770.]] [[M. H. Abrams]] ga je u engleskoj književnosti smjestio između [[1789.]] ili [[1798.]] (ova posljednja godina se smatra tipičnom za njegov početak) i razdoblja oko 1830., što je nešto kasnije nego kod ostalih kritičara.<ref>Day, 1–5</ref> Ostali su predlagali raspon od [[1780.]] do [[1830.]]<ref>{{Cite book|title = British Literature 1780-1830|last = Mellor|first = Anne|publisher = Harcourt Brace & Co./Wadsworth|year = 1996.|isbn = 978-1413022537|location = NY|pages = |last2 = Matlak|first2 = Richard}}</ref> U drugim područjima i drugim zemljama period romantizma je vremenski značajno različit. Smatra se da se muzički romantizam, na primjer, ugasio kao prevladavajuća umjetnička struja tek oko [[1910.]], ali u ekstremnoj interpretaciji kompozicija ''Četiri posljednje pjesme'' ([[njemački|njem.]]: ''Vier letzte Lieder'') [[Richard Strauss|Richarda Straussa]] opisana je stilistički kao "kasnoromantična", a komponirana je tek [[1946.]]–[[1948.]]<ref>Edward F. Kravitt, ''[http://books.google.co.uk/books?id=WpR6Ja9eQzYC&pg=PA47&dq=%22Four+Last+Songs%22+%22Late+Romantic%22&hl=en&sa=X&ei=FC92T8K_JIWA8gPP3JCeDQ&ved=0CEAQ6AEwAQ#v=onepage&q=%22Four%20Last%20Songs%22%20%22Late%20Romantic%22&f=false The Lied: Mirror of Late Romanticism]'' (New Haven and London: Yale University Press, 1996): 47. {{ISBN
Rano razdoblje romantizma bilo je vrijeme rata; najprije [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] ([[1789.]]–[[1799.]]), kasnije i [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]] do [[1815.]] Ovi su ratovi poslužili kao pozadina romantizmu, zajedno s političkim i društvenim nemirima koji su se u to vrijeme zbivali.<ref name="ReferenceA">Reidhead et al., "Norton Anthology of English Literature,"The Romantic Period – Volume D" (W.W. Norton & Company Ltd.) 2006.</ref> Prema riječima jednoga od pripadnika, [[Alfred de Vigny|Alfreda de Vignya]], ključna generacija francuskih romantičara rođenih između 1795. i 1805. "začeta je između bitaka i pohađala je školu praćena zvukom bubnjeva".<ref>Johnson (1991), str. 147, citat</ref>
Red 47:
Preciznija karakterizacija i specifičnija definicija romantizma bila je predmetom debata na područjima historije ideja i [[historija književnosti|historije književnosti]] tokom cijelog [[20. vijek]]a, ali bez da se postigne veći konsenzus. Općenito je prihvaćeno da je romantizam bio dijelom [[protuprosvjetiteljstvo|protuprosvjetiteljstva]], reakcije protiv [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]]. Njegov odnos prema [[Francuska revolucija|Francuskoj revoluciji]] koja se zbila u vrlo ranoj fazi ovog perioda je značajan, ali jako ovisi o geografiji i pojedinačnim reakcijama. Većina romantičara bila je uglavnom progresivna u svom nazoru, ali značajan broj bio je ili je kasnije razvio konzervativan nazor,<ref>Day, 1–3; ultrakonzervativni romantičar bio je [[Joseph de Maistre]], ali mnogi romantičari, npr. Wordsworth, kretali su se iz mladenačkog radikalizma prema konzervativnom nazoru starijih godinama. [[Samuel Palmer]] je jedini objavio tekst koji se protivio ukidanju tzv. ''[[Corn Laws]]''.</ref> i nacionalizam je u mnogim zemljama bio čvrsto povezan s romantizmom, kao što je niže obrazloženo.
Prema viđenju Isaiaha Berlina, romantizam je u filozofiji i historiji ideja narušio stoljeće dugu tradiciju racionalnosti na [[Zapadni svijet|Zapadu]], kao i ideju o moralnom apsolutu i dogovorenim vrijednostima, donoseći tako "nešto kao otapanje same ideje o objektivnoj istini".<ref>Berlin, str. 57.</ref> To je dovelo ne samo do nacionalizma, nego i do [[fašizam|fašizma]] i [[totalitarizam|totalitarizma]], od kojih će se društvo postepeno oporaviti tek nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref>
[[File:John William Waterhouse The Lady of Shalott.jpg|thumb|left|300px|[[John William Waterhouse]], ''[[Dama od Shallotta]]'', 1888., prema pjesmi [[Alfred Tennyson|Alfreda Tennysona]]; kao mnoge druge [[Viktorijansko doba|viktorijanske]] slike, romantična je, ali ne spada u romantizam.]]
[[Arthur Lovejoy]] je u svom eseju "Historija ideja" (''[[History of ideas|History of Ideas]]'') (1948.) pokušao prikazati teškoću definiranja romantizma, dok neki naučnici vide romantizam u biti kao kontinuum sa sadašnjošću. [[Robert Hughes]] ga smatra početnim trenutkom [[modernost]]i,<ref>[http://www.worldandi.com/newhome/public/2004/february/bkpub1.asp Linda Simon ''The Sleep of Reason'' by Robert Hughes]</ref> a neki mislioci kao [[Chateaubriand]], '[[Novalis]]' i [[Samuel Taylor Coleridge]] vide u njemu početak tradicije otpora [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljskom]] racionalizmu: [[protuprosvjetiteljstvo]] <ref>''Three Critics of the Enlightenment: Vico, Hamann, Herder'', Pimlico, 2000. {{ISBN
Kraj romantizma u nekim je područjima označen pojavom novog stila [[Realizam|realizma]], koji je obuhvatio književnost, posebno roman i dramu, slikarstvo, čak i muziku preko opere [[Verizam|verizma]]. Ovaj su pokret predvodili [[Balzac]] i [[Flaubert]] u književnosti i [[Courbet]] u slikarstvu, ali su i [[Stendhal]] i [[Goya]] bili važni začetnici realizma u svojim medijima. Stil romantizma, sad već uspostavljen kao uhodan i siguran stil protiv čega su se realisti bunili, nastavlja međutim prosperirati i razvijati se u mnogim područjima sve do kraja stoljeća i kasnije. Muzička djela nastala nakon [[1850.]] neki stručnjaci nazivaju "kasnoromantičkim", drugi "neoromantičkim" ili "postromantičkim", ali u drugim poljima ovi se termini ne koriste. Na engleskom govornom području pojam "viktorijanski" je u književnosti i slikarstvu dovoljan da karakterizira ovaj period, bez dodatne terminologije.
Red 68:
Za rani njemački utjecaj u razdoblju romantizma najviše je zaslužan [[Johann Wolfgang von Goethe]] sa svojim romanom ''[[Patnje mladog Werthera]]'' iz [[1774.]], toliko da su mladići diljem Evrope emulirali protagonista romana, mladog umjetnika s vrlo osjetljivim i strasnim temperamentom. U to je vrijeme teritorij Njemačke činilo mnoštvo malih nezavisnih država, a Goetheova djela imala su značajan utjecaj u razvoju zajedničkog [[nacionalizam|nacionalističkog]] osjećaja. Važan filozofski utjecaj u ono doba imao je njemački [[idealizam]] u djelima [[Johann Gottlieb Fichte|Fichtea]] i [[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling|Friedrica Schellinga]], što je učinilo [[Jena|Jenu]] (u kojoj je živio Fichte, ali i Schelling, [[Hegel]], [[Schiller]] i braća [[Karl Wilhelm Friedrich Schlegel|Schlegel]]) centrom ranog [[njemački romantizam|njemačkog romantizma]] ("''Jenaer Romantik''"). Značajni pisci bili su [[Ludwig Tieck]], [[Novalis]] (''[[Heinrich von Ofterdingen]]'', 1799), [[Heinrich von Kleist]] i [[Friedrich Hölderlin]]. [[Heidelberg]] kasnije postaje centar njemačkog romantizma, gdje su se pisci i pjesnici kao [[Clemens Brentano]], [[Achim von Arnim]] i [[Joseph Freiherr von Eichendorff]] redovito sastajali u literarnim krugovima.
Važni motivi njemačkog romantizma su putovanja, priroda, i [[nordijska mitologija|nordijski mitovi]]. Kasniji njemački romantizam, primjerice, [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann|Hoffmanov]] ''[[Der Sandmann]]'' ("Pjeskar") iz [[1817.]], i [[Joseph Freiherr von Eichendorff|Eichendorffova]] ''Das Marmorbild'' ("Mramorna statua") iz [[1819.]], bili su mračniji u svojim motivima i sadržavali su elemente [[gotički roman|gotičke pripovjetke]]. Važnost dječje nevinosti, važnost imaginacije, i rasne teorije u romantizmu, sve to kombinirano, dalo je prije svega u Njemačkoj jedinstvenu važnost [[narodna književnost|narodnoj književnosti]], neklasičnoj [[mitologija|mitologiji]] i [[dječja književnost|dječjoj književnosti]]. Brentano i von Arnim bili su značajni književnici koji su zajedno objavili zbirku narodnih priča u stihovima ''[[Des Knaben Wunderhorn]]'' (sh. "Dječakov čarobni rog" ili [[kornukopija]]) (1806.–1808.). Prva zbirka ''[[Kinder- und Hausmärchen]]'' ("Bajki za djecu") [[Braća Grimm|braće Grimm]] objavljena je [[1812.]]<ref>{{Cite book |last=Zipes |first=Jack |year=1988. |title=The Brothers Grimm: From Enchanted Forests to the Modern World |edition = 1. izdanje |publisher= Routledge |isbn=0-415-90081-6 |pages=str. 7. – 8.}}</ref> Za razliku od kasnijih djela [[Hans Christian Andersen|Hansa Christiana Andersena]], koji je objvljivao svoje izmišljene bajke na danskom jeziku od [[1835.]], ova njemačka zbirka se bar temeljila na pravim zabilježenim [[Folklor|narodnim pričama]], a braća Grimm ostaju dosljedni pripovjedačkom stilu iz prvih izdanja, iako su kasnije preradili neke dijelove. Jedan od braće, [[Jacob Grimm|Jacob]], objavljuje 1835. ''[[Deutsche Mythologie]]'' ("Njemačka mitologija"), opširni akademski rad o njemačkoj mitologiji.<ref>{{Cite book |last=Zipes |first=Jack| year=2000. |title=The Oxford Companion to Fairy Tales |url=https://archive.org/details/oxfordcompaniont0000zipe |publisher= Oxford University Press |pages=str. 13.–14. i 218.–219., |isbn=978-0-19-860115-9 }}</ref> Druga stilska linija prisutna u njemačkoj književnosti romantizma karakteristična je za [[Friedrich Schiller|Schillerov]] izrazito osjećajan jezik i opis fizičkog nasilja u svojoj drami ''[[Die Räuber]]'' ("Razbojnici") iz [[1781.]]
===Engleska===
[[File:Byronharlow.jpg|thumb|220px|[[George Henry Harlow]], [[Lord Byron]] oko 1816.]]
U [[Engleska književnost|engleskoj književnosti]], ključne ličnosti pokreta romantizma su skupina pjesnika u koju spadaju [[William Wordsworth]], [[Samuel Taylor Coleridge]], [[John Keats]], [[Lord Byron]], [[Percy Bysshe Shelley]], i puno stariji [[William Blake]], a nakon njih slijedi [[John Clare]], zajedno s romanopiscima [[Walter Scott|Walterom Scottom]] i [[Mary Shelley]], te esejistima [[William Hazlitt|Williamom Hazlittom]] i [[Charles Lamb|Charlesom Lambom]]. Kao početak romantizma u Engleskoj smatra se publikacija zbirke pjesama "Lirske balade" (''[[Lyrical Ballads]]'') iz 1798., koje sadrže neke od najljepših pjesma Wordswortha i Coleridgea. Većina pjesama pripada Wordsworthu, u kojima je opjevao živote siromašnih u njegovom rodnom [[Lake District
[[File:Anne-Louis Girodet-Trioson 006.jpg|thumb|220px|[[Anne-Louis Girodet de Roussy-Trioson|Anne-Louis Girodet]], ''[[Chateaubriand]]'' u Rimu, 1808.]]
Za razliku od njih [[Lord Byron]] i [[Walter Scott]] brzo su postali slavni i imali su veliki utjecaj u cijeloj Evropi svojim djelima koja su eksperimentirala s dramom i nasiljem u egzotičnom i historijskom ozračju. Goethe je rekao za Byrona: "bez sumnje, najveći genij našeg vijeka".<ref>Christiansen, 215.</ref> Scott je dosegao gotovo trenutni uspjeh dugom narativnom pjesmom ''[[The Lay of the Last Minstrel]]'' iz 1805., zatim i [[epika|episkom pjesmom]] ''[[Marmion]]'' 1808. Događaji tih pjesama smješteni su u daleku škotsku prošlost, već prije opisanu u ''Ossianu''. Byron je imao sličan uspjeh s prvim dijelom "Hodočašća Childea Harolda" (''[[Childe Harold's Pilgrimage]]'') iz 1812. Objavljuje zatim četiri "Turske priče", sve u obliku dugih pjesama, prva od kojih je ''[[The Giaour]]'' iz 1813., napisane tokom njegovih putovanja kojima je obišao i Evropu pod otomanskom vladavinom. U to doba je "orijentalizirao" teme svojih pjesama, što je unijelo varijacije u klasičnu sliku "[[bajronovski junak|bajronovskog junaka]]". Scott je u međuvremenu svojim romanom ''[[Waverley (roman)|Waverley]]'' osnažio sam koncept [[historijski roman|historijskog romana]]. Radnja romana smještena je u [[1745.]] u vrijeme [[Jacobitski ustanak|Jakobitskog ustanka]]. Djelo je imalo ogroman uspjeh s velikom zaradom, a nakon njega slijedilo je još dvadeset romana, tzv. "[[Waverley Novels]]" u slijedećih 17 godina, čija radnja seže u prošlost do [[križarski ratovi|križarskih ratova]]. Scott je proučavao prošlost u svrhu pisanja svojih romana do mjere koja se prije nije viđala u književnosti.<ref>Christiansen, 192–196</ref>
Za razliku od Njemačke, romantizam u engleskoj književnosti imao je vrlo malu povezanost s nacionalizmom. Na romantičare se često gledalo s nepovjerenjem zbog njihovih simpatija prema idealima [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], čiji je kolaps i zamjena s [[Napoleon I Bonaparte|Napoleonovom]] diktaturom bio pravi šok za sam pokret. Iako njegovi romani slave škotski identitet i historiju, Skot je bio uvjereni unionist. Mnogi su autori provodili mnogo vremena putujući, a jedno poznato druženje Byrona i [[Percy Bysshe Shelley|Shelleya]] na obalama [[Ženevsko jezero|Ženevskog jezera]] 1816. rezultiralo je stvaranjem utjecajnog romana ''[[Frankenstein]]'' Shelleyjeve buduće supruge [[Mary Shelley]] i [[novela|novele]] ''[[The Vampyre]]'' Byronovog lječnika [[John William Polidori|Johna Williama Polidorija]].
Iako postoje moderni kritičari koji ga podržavaju, kao na primjer [[Georg Lukács]], Scottovi romani danas se doživljavaju u svjetlu mnogih kasnijih djela koji su na njima utemeljeni, kao ''[[Lucia di Lammermoor]]'' [[Gaetano Donizetti|Gaetana Donizettija]] i [[Vincenzo Bellini|Bellinijevih]] ''[[I puritani]]'' (oba objavljena 1835.). Byron se danas najviše pamti po svojim kratkim tekstovima pjesama i uglavnom neromantičnoj prozi, pogotovo u njegovim pismima, te njegovoj nedovršenoj [[satira|satiri]] ''[[Don Juan (Byron)|Don Juan]]''.<ref>Christiansen, 197–200</ref> Za razliku od drugih romantičara, Byronov javnosti široko objavljen privatni život bio je ravan njegovim djelima i njegova smrt od bolesti u 36. godini života [[1824.]] godine dok je pomagao [[Grčki rat za nezavisnost]] čini se danas prikladnim romantičnim krajem, što dodatno učvršćuje legendu o njemu.<ref>Christiansen, 213–220</ref> Keats 1821. i Shelley 1822. umiru u Italiji, Blake (gotovo u 70. godini) umire 1827., a Coleridge uglavnom prestaje pisati u 1820-ima. Wordsworth je 1820-ih bio vrlo cijenjen i poštovan, ali relativno je malo pisao. Smatra se da je razdoblje romantizma u engleskoj književnosti završilo 1820-ih, iako su mnogi autori u slijedećim desetljećima promicali romantične ideje.
Red 97:
===Rusija===
[[File:Ruslan and Ludmila front page 1820.jpg|thumb| 210px|Naslovnica prvog izdanja [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Puškinovih]] epskih [[bajka|bajki]] ''[[Ruslan i Ljudmila]]'', 1820.]]
Rani ruski romantizam veže se za pisce [[Konstantin Batjuškov|Konstantina Batjuškova]] (''Pogled na obale Lete'', 1809.), [[Vasilij Žukovski]] (''Bard'', 1811.; ''Svetlana'', 1813.) i [[Nikolaj Karamzin]] (''Uboga Liza'', 1792.; ''Julia'', 1796.; ''Gradonačelnica Marta'', 1802.; ''The Sensitive and the Cold'', 1803.). Međutim, glavni predstavnik ruskog romantizma je je [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Aleksandar Puškin]] (''Kavkaski zarobljenik'', 1820.–1821.; ''Braća razbojnici'', 1822; ''[[Ruslan i Ljudmila]]'', 1820.; ''[[Evgenij Onjegin]]'', 1825.–1832.). Puškinova su djela utjecala na mnoge pisce [[19. vijek]]a i donijeli su mu priznanje i reputaciju najvećeg ruskog pjesnika.<ref>{{cite web|url=http://www.faculty.virginia.edu/dostoevsky/texts/devil_pushkinbio.html|title=Alexander Sergeevich Pushkin (1799.–1837.)
Pod jakim utjecajem [[George Gordon Byron|Lorda Byrona]], Ljermontov je nastojao istražiti romantičarsko isticanje metafizičkog nezadovoljstva s društvom i samim sobom, dok Tjutčevljeve pjesme često opisuju prizore iz prirode i ljubavnu strast. Tjutčev je obično koristio kategorije kontrasta kao noć i dan, sjever i jug, san i java, kozmos i kaos, ukočeni svijet zime i proljeće prepuno života. Baratinskijev stil je po prirodi bio prvenstveno klasičan, zadržao se na modelima prethodnog vijeka.
Red 123:
===Sjeverna Amerika===
[[File:Cole Thomas The Course of Empire The Savage State
Romantično pjesništvo u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] započinje objavljivanjem pjesama "[[To a Waterfowl]]" američkog pjesnika [[William Cullen Bryant|Williama Cullena Bryanta]]. Preteča američke romantične [[Gotička fikcija|gotičke literature]] bili su [[Washington Irving]] s kratkim pričama "Legenda o sanjivoj dolini" (''[[The Legend of Sleepy Hollow]]'') iz [[1820.]] i ''[[Rip Van Winkle]]'' iz [[1819.]] Godine [[1823.]] [[James Fenimore Cooper]] objavljuje zbirku od pet priča "Priče o kožnoj čarapi" (''[[Leatherstocking Tales]]'') dajući naglasak na herojsku jednostavnost i žive opise pejzaža mitiziranog američkog zapada kojeg obitavaju "[[Plemeniti divljak|plemeniti divljaci]]", slični [[Rousseau]]ovoj filozofskoj teoriji, personaliziranoj u [[Uncas]]u, liku iz historijskog romana "Posljednji Mohikanac" (''[[The Last of the Mohicans]]''). Mračna poezija [[Edgar Allan Poe|Edgara Allana Poea]] karakterizirana pisanjem [[balada]] imala je veći utjecaj u Francuskoj nego u domovini. Američki romantični roman doseže vrhunac [[1850.]] objavljivanjem romana "Grimizno slovo" (''[[The Scarlet Letter]]'') [[Nathaniel Hawthorne|Nathaniela
====Utjecaj evropskog romantizma na američke pisce====
Red 166:
Mnogi drugi slikari u ostalim dijelovima Evrope prihvaćaju romantični stil: U Rusiji [[Orest Kiprenski]], [[Vasilij Tropinin]] i [[Ivan Ajvazovski]] koji se specijalizirao za prikaz morskih scena, te u Norveškoj [[Hans Gude]] sa svojim poznatim prikazima [[fjord]]ova. Vodeći umjetnik romantizma u Italiji bio je [[Francesco Hayez]] (1791. – 1882.) koji je djelovao sredinom 19. vijeka u Milanu. Njegova duga, plodna i vrlo uspješna karijera započela je u znaku neoklasicizma, potom je slijedilo dugo romantično razdoblje i na poslijetku završava kao sentimentalni slikar mladih djevojaka. Za njegovog romantičnog perioda stvorio je mnoge historijske prikaze u "trubadurskom" stilu, ali u vrlo velikom formatu, pod značajnim utjecajem [[Gian Battista Tiepolo|Tiepola]] i drugih kasnobaroknih italijanskih majstora.
Književni romantizam u [[SAD]]-u imao je ekvivalent u vizualnim umjetnostima, najviše u isticanju neukroćene američke prirode u [[Pejzaž
Neki su američki slikari promicali književnu ideju o “plemenitom divljaku” (kao npr. slika Alberta Bierstada ''[[The Rocky Mountains, Lander's Peak]]'') idealiziranim prikazivanjem života [[Sjevernoamerički Indijanci|Sjevernoameričkih Indijanaca]] u harmoniji s prirodom. Djela Thomasa Colea teže ka [[alegorija|alegoriji]], vrlo otvoreno u seriji slika ''[[Put života]]'' ([[engleski|en.]]: ''The Voyage of Life'') naslikanih u ranim 1840-ima, koje prikazuju etape života usred strašne i ogromne prirode.
Red 227:
Prirod nacionalizma se, međutim, dramatično mijenja nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] s [[Napoleon I Bonaparte|Napoleonovim]] dolaskom na vlast i reakcijama drugih nacija. Napoleonov nacionalizam i [[republikanstvo]], djelovali su u početku kao inspiracija pokretima u drugim nacijama: samoopredjeljenje i svijest o nacionalnom jedinstvu bile su navedene kao dva razloga zašto je Francuska sposobna pobijediti druge zemlje na bojnom polju. Ali nakon što je [[Francuska Prva Republika]] postala [[Prvo Francusko Carstvo]], Napoleon više nije inspiracija za nacionalizam, već nacionalizam postaje instrument borbe protiv njega. U [[Prusija|Prusiji]] je razvoj duhovne obnove kao sredstva za borbu protiv Napoleona, zagovarao između ostalih i [[Johann Gottlieb Fichte]], učenik [[Immanuel Kant|Immanuela Kanta]]. Riječ ''[[Volkstum]]'', ili nacionalnost, stvorena je na njemačkom jeziku kao dio otpora protiv tada osvajačkog cara. Fichte je izrazio jedinstvo jezika i nacije u svom obraćanju "njemačkoj naciji" 1806.:
<blockquote>Oni koji govore isti jezik združeni su jedni s drugim višestrukošću nevidljivih veza po samoj naravi, puno prije nego što ljudska umjetnost počinje; oni razumiju jedan drugog i imaju moć nastavljanja da se sve jasnije i jasnije sami razumiju; oni pripadaju zajedno i po naravi su jedno i čine neodvojivu cjelinu.... Tek kada se svaki narod, prepušten sebi, razvije i formira u skladu sa svojom osobitom kvalitetom i tek kada se u svakom narodu svaki pojedinac razvije u skladu s tom općom kvalitetom te u skladu sa svojom osobitom kvalitetom - tada i samo tada pojavit će se manifestacija božanstvenosti u svojem istinskom ogledalu kao što bi trebala biti.<ref name="Fichte">{{cite web | url=http://www.fordham.edu/halsall/mod/1806fichte.asp | title=Address to the German Nation | publisher=Fordham University | date=1806 | accessdate=October 1, 2013 | author=Fichte, Johann | archive-date=2014-08-14 | archive-url=https://web.archive.org/web/20140814170610/http://www.fordham.edu/halsall/mod/1806fichte.asp }}</ref></blockquote>
Ovaj nacinalistički nazor inspirirao je mnoge autore kao npr. [[Braća Grimm|braću Grimm]] na prikupljanje narodnih priča, na oživljavanje starih epova kao nacionalnih i izmišljanje novih epova predstavljajući ih kao stare, kao primjerice ''[[Kalevala|Kalevale]]'' sastavljene od starih finskih priča i folklora ili ''[[Ossian]]a'' čije je predstavljen antičko porijeklo potpuno izmišljeno. Ideja da su bajke, osim ako su kontaminirane vanjskim književnim izvorima, ostale očuvane u izvornom obliku tisuće godina nije bila tipična samo za romantične nacionaliste, ali se odlično uklapala u njihov stav da te priče izražavaju iskonsku prirodu ljudi. Braća Grimm su npr. odbacili mnoge priče koje su sakupili zbog njihove sličnosti s pričama [[Charles Perrault|Charlesa Perraulta]], što je po njihovom mišljenju bio dokaz da nisu autentično njemačke.<ref>Maria Tatar, ''The Hard Facts of the Grimms' Fairy Tales'', p. 31 {{ISBN
Romantizam je igrao ključnu ulogu u nacionalnom buđenju mnogih srednjeevropskih naroda koji nisu imali svoje nacionalne države, isto kao i u [[Poljska|Poljskoj]], koja je izgubila nezavisnost nakon što je ruska vojska za vrijeme [[Nikola I., ruski car|Nikole I]] ugušila [[Novembarski ustanak]]. Oživljavanje i reinterpretacija drevnih mitova, običaja i tradicija od strane romantičnih pjesnika i slikara poticala je razlikovanje vlastitih kultura od kultura dominantnih nacija i kristaliziranje mitografije romantičnog nacionalizma. Patriotizam, nacionalizam, revolucija i oružana borba za nezavisnost postale su također popularne teme u umjetnosti tog perioda.
Red 267:
==Autori romantizma==
{{columns-list
* [[Jane Austen]]
* [[William Blake]]
Red 295:
==Mislioci romantizma==
===Teoretičari===
{{columns-list
* [[Jean-Jacques Rousseau]]
* [[Johann Gottfried von Herder]]
* [[Johann Gottlieb Fichte]]
* [[Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling|Friedrich Schelling]]
* [[August Wilhelm Schlegel]]
* [[Friedrich Schlegel]]
* [[Novalis|Friedrich von Hardenberg]]
* [[Ludwig Tieck]]
* [[Friedrich Schleiermacher]]
* [[Wilhelm von Humboldt]]
* [[Théophile Gautier]]
* [[Victor Hugo]]
* [[Charles Baudelaire]]
}}
===U 20. vijeku===
{{columns-list|
* [[Gerald Abraham]]
* [[M. H. Abrams]]
Linija 316 ⟶ 334:
* [[Jean-Luc Nancy]]
* [[Leon Plantinga]]
* [[Mario Praz]]
* [[Christopher Ricks]]
* [[Charles Rosen]]
Linija 322 ⟶ 341:
}}
==
{{col-begin}}
{{col-3}}
Linija 341 ⟶ 360:
{{col-3}}
===
* [[Mračni romantizam]]
* [[Folklor]]
Linija 374 ⟶ 393:
* Adler, Guido. 1919. ''Methode der Musikgeschichte''. Leipzig: Breitkopf & Härtel.
* Adler, Guido. 1930. ''Handbuch der Musikgeschichte'', second, thoroughly revised and greatly expanded edition. 2 vols. Berlin-Wilmersdorf: H. Keller. Reprinted, Tutzing: Schneider, 1961.
* [[Isaiah Berlin|Berlin, Isaiah]]. 1990. ''The Crooked Timber of Humanity: Chapters in the History of Ideas'', ed. Henry Hardy. London: John Murray. {{ISBN
* [[Harold Bloom|Bloom, Harold]] (ed.). 1986. ''George Gordon, Lord Byron''. New York: Chelsea House Publishers.
* [[Friedrich Blume|Blume, Friedrich]]. 1970. ''Classic and Romantic Music'', translated by M. D. Herter Norton from two essays first published in ''Die Musik in Geschichte und Gegenwart''. New York: W. W. Norton.
* Bowra, C. Maurice. 1949. ''The Romantic Imagination'' (in series, "Galaxy Book[s]"). New York: Oxford University Press.
* Boyer, Jean-Paul. 1961. "Romantisme". ''Encyclopédie de la musique'', edited by François Michel, with François Lesure and Vladimir Fédorov, 3:585–87. Paris: Fasquelle.
* [[Rupert Christiansen|Christiansen, Rupert]]. 1988. ''Romantic Affinities: Portraits From an Age, 1780–1830''. London: Bodley Head. {{ISBN
* Cunningham, Andrew, and Nicholas Jardine (eds.) (1990). ''Romanticism and the Sciences''. Cambridge and New York: Cambridge University Press. {{ISBN
* Day, Aidan. ''Romanticism'', 1996, Routledge, {{ISBN
* [[Umberto Eco|Eco, Umberto]]. 1994. "Interpreting Serials", in his ''[http://books.google.com/books?id=H4q8ZosSvB8C The Limits of Interpretation]'', pp. 83–100. Bloomington: Indiana University Press. {{ISBN
* [[Alfred Einstein|Einstein, Alfred]]. 1947. ''Music in the Romantic Era''. New York, N.Y.: W. W. Norton, Inc. {{ISBN
* Ferber, Michael. 2010. ''Romanticism: A Very Short Introduction''. Oxford and New York: Oxford University Press. {{ISBN
* [[Walter Friedländer|Friedlaender, Walter]], ''David to Delacroix'', (Originally published in German; reprinted 1980) 1952.
* Gregory, Elizabeth. 1997. [http://books.google.com/books?id=koPUNqF9XtoC ''Quotation and Modern American Poetry: Imaginary Gardens with Real Toads'']
Linija 391 ⟶ 410:
*[[E. T. A. Hoffmann|Hoffmann, Ernst Theodor Amadeus]]. 1810. "Recension: Sinfonie pour 2 Violons, 2 Violes, Violoncelle e Contre-Violon, 2 Flûtes, petite Flûte, 2 Hautbois, 2 Clarinettes, 2 Bassons, Contrabasson, 2 Cors, 2 Trompettes, Timbales et 3 Trompes, composée et dediée etc. par Louis van Beethoven. à Leipsic, chez Breitkopf et Härtel, Oeuvre 67. No. 5. des Sinfonies. (Pr. 4 Rthlr. 12 Gr.)". ''Allgemeine musikalische Zeitung'' 12, no. 40 (4 July), cols. 630–42 [Der Beschluss folgt.]; 12, no. 41 (11 July), cols. 652–59.
*[[Hugh Honour|Honour, Hugh]], ''Neo-classicism'', 1968, Pelican
* [[Robert Hughes (critic)|Hughes, Robert]]. ''Goya''. New York: Alfred A. Knopf, 2004. {{ISBN
* Joachimides, Christos M. and Rosenthal, Norman and Anfam, David and Adams, Brooks (1993) [http://books.google.com/books?id=vc_pAAAAMAAJ ''American art in the 20th century: painting and sculpture 1913–1993'']
* Macfarlane, Robert. 2007. ''[http://www.ingentaconnect.com/content/oso/3105617/2007/00000001/00000001/art00002 `Romantic' Originality]'', in [http://books.google.com/books?id=Pt9mAAAAMAAJ ''Original copy: plagiarism and originality in nineteenth-century literature''], March 2007, pp. 18–50(33)
* Noon, Patrick (ed), ''Crossing the Channel, British and French Painting in the Age of Romanticism'', 2003, Tate Publishing/Metropolitan Museum of Art
* [[Fritz Novotny|Novotny, Fritz]], ''Painting and Sculpture in Europe, 1780–1880'' (Pelican History of Art), Yale University Press, 2nd edn. 1971 {{ISBN
* Reidhead ''et al.'', ''[[Norton Anthology of English Literature]],'' ''The Romantic Period – Volume D'' (W.W. Norton & Company Ltd.) 2006
* Ruthven, Kenneth Knowles. 2001. ''Faking Literature''. Cambridge and New York: Cambridge University Press. {{ISBN
* Samson, Jim. 2001. "Romanticism". ''The New Grove Dictionary of Music and Musicians'', second edition, edited by [[Stanley Sadie]] and [[John Tyrrell (professor of music)|John Tyrrell]]. London: Macmillan Publishers.
* [[Logan Pearsall Smith|Smith, Logan Pearsall]] (1924) ''Four Words: Romantic, Originality, Creative, Genius''. Oxford: Clarendon Press.
Linija 403 ⟶ 422:
* [[George Steiner|Steiner, George]]. 1998. ''[[After Babel]]'', ch.6 ''Topologies of culture'', 3rd revised edition.
* Wagner, Richard. ''Opera and Drama'', translated by William Ashton Ellis. Lincoln: University of Nebraska Press, 1995. Originally published as volume 2 of ''Richard Wagner's Prose Works'' (London: Kegan Paul, Trench, Trubner & Co., 1900), a translation from ''Gesammelte Schriften und Dichtungen'' (Leipzig, 1871–73, 1883).
* Warrack, John. 2002. "Romanticism". ''The Oxford Companion to Music'', edited by Alison Latham. Oxford and New York: Oxford University Press. {{ISBN
* Waterhouse, Francis A. 1926. ''[http://www.jstor.org/stable/27533952 Romantic 'Originality']'' in ''[[The Sewanee Review]]'', Vol. 34, No. 1 (Jan., 1926), pp. 40–49
* Wehnert, Martin. 1998. "Romantik und romantisch". ''Die Musik in Geschichte und Gegenwart: allgemeine Enzyklopädie der Musik, begründet von Friedrich Blume'', second revised edition. Sachteil 8: Quer–Swi, cols. 464–507. Basel, Kassel, London, Munich, and Prague: Bärenreiter; Stuttgart and Weimar: Metzler.
==Dodatna literatura==
* Abrams, Meyer H. 1971. ''The Mirror and the Lamp''. London: Oxford University Press. {{ISBN
* Abrams, Meyer H. 1973. ''Natural Supernaturalism: Tradition and Revolution in Romantic Literature''. New York: W.W. Norton.
* [[Joxe Azurmendi|Azurmendi, Joxe]]. 2008. ''Volksgeist''. Donostia: Elkar. {{ISBN
* Berlin, Isaiah. 1999. ''The Roots of Romanticism''. London: Chatto and Windus. {{ISBN
* Blanning, Tim. ''The Romantic Revolution: A History'' (2011) 272pp
* Breckman, Warren, ''European Romanticism: A Brief History with Documents''. New York: Bedford/St. Martin's, 2007. {{cite web|url=http://www.amazon.com/European-Romanticism-History-Documents-Bedford/dp/0312450230/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1281203962&sr=8-1 |title=European Romanticism: A Brief History with Documents |publisher=Amazon.com |date= |accessdate=2010-08-24}}
* Cavalletti, Carlo. 2000. ''Chopin and Romantic Music'', translated by Anna Maria Salmeri Pherson. Hauppauge, NY: Barron's Educational Series. (Hardcover) {{ISBN
* Chaudon, Francis. 1980. ''The Concise Encyclopedia of Romanticism''. Secaucus, N.J.: Chartwell Books. {{ISBN
* Ciofalo, John J. 2001. "The Ascent of Genius in the Court and Academy." ''The Self-Portraits of Francisco Goya.'' Cambridge University Press.
* Cox, Jeffrey N. 2004. ''Poetry and Politics in the Cockney School: Keats, Shelley, Hunt and Their Circle''. Cambridge University Press. {{ISBN
* Dahlhaus, Carl. 1979. "Neo-Romanticism". ''19th-Century Music'' 3, no. 2 (November): 97–105.
* [[Carl Dahlhaus|Dahlhaus, Carl]]. 1980. ''Between Romanticism and Modernism: Four Studies in the Music of the Later Nineteenth Century'', translated by Mary Whittall in collaboration with Arnold Whittall; also with Friedrich Nietzsche, "On Music and Words", translated by Walter Arnold Kaufmann. California Studies in 19th Century Music 1. Berkeley: University of California Press. {{ISBN
* Dahlhaus, Carl. 1985. ''Realism in Nineteenth-Century Music'', translated by Mary Whittall. Cambridge and New York: Cambridge University Press. {{ISBN
* Fabre, Côme, and Felix Krämer (eds.). 2013. ''L'ange du bizzare: Le romantisme noire de Goya a Max Ernst'', à l'occasion de l'Exposition, Stadel Museum, Francfort, 26 septembre 2012 – 20 janvier 2013, Musée d'Orsay, Paris, 5 mars – 9 juin 2013. Ostfildern: Hatje Cantz. {{ISBN
* Fay, Elizabeth. 2002. ''Romantic Medievalism. History and the Romantic Literary Ideal.'' Houndsmills, Basingstoke: Palgrave.
* Geck, Martin. 1998. "Realismus". ''Die Musik in Geschichte und Gegenwart: Allgemeine Enzyklopädie der Musik begründe von Friedrich Blume'', second, revised edition, edited by Ludwig Finscher. Sachteil 8: Quer–Swi, cols. 91–99. Kassel, Basel, London, New York, Prague: Bärenreiter; Suttgart and Weimar: Metzler. {{ISBN
* Gillespie, Gerald, [[Manfred Engel]], and Bernard Dieterle (eds.). 2008. ''Romantic Prose Fiction'' (= A Comparative History of Literatures in European Languages, Bd. XXIII; ed. by the International Comparative Literature Association). Amsterdam, Philadelphia: John Benjamins. {{ISBN
* [[Lionel Gossman|Gossman, Lionel]]. 2007. “Making of a Romantic Icon: The Religious Context of Friedrich Overbeck’s ‘Italia und Germania.’” Philadelphia: American Philosophical Society. {{ISBN
* Grewe, Cordula. 2009. ''Painting the Sacred in the Age of German Romanticism''. Burlington: Ashgate. {{cite web|url=http://www.amazon.com/Painting-Sacred-Romanticism-Histories-Vision/dp/0754606457/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1281204211&sr=8-1 |title=Painting the Sacred in the Age of Romanticism |publisher=Amazon.com |date= |accessdate=2010-08-24}}
* Holmes, Richard. 2009. ''The Age of Wonder: How the Romantic Generation Discovered the Beauty and Terror of Science''. London: HarperPress. {{ISBN
* Honour, Hugh. 1979. ''Romanticism''. New York: Harper and Row. {{ISBN
*Johnson, Lee. 1991. ''[http://libmma.contentdm.oclc.org/cdm/compoundobject/collection/p15324coll10/id/59744 Eugène Delacroix (1798-1863) : paintings, drawings, and prints from North American collections]'', New York: The Metropolitan Museum of Art, {{ISBN
* Kravitt, Edward F. 1992. "Romanticism Today". ''The Musical Quarterly'' 76, no. 1 (Spring): 93–109.
* Lang, Paul Henry. 1941. ''Music in Western Civilization''. New York: W. W. Norton.
Linija 436 ⟶ 455:
* Masson, Scott. 2007. "Romanticism", Chapt. 7 in ''The Oxford Handbook of English Literature and Theology'', (Oxford University Press) 2007.
* Murray, Christopher, ed. ''Encyclopedia of the romantic era, 1760–1850'' (2 vol 2004); 850 articles by experts; 1600pp
* [[Leon Plantinga|Plantinga, Leon]]. 1984. ''Romantic Music: A History of Musical Style in Nineteenth-Century Europe''. A Norton Introduction to Music History. New York: W. W. Norton. {{ISBN
* [[Nicholas V. Riasanovsky|Riasanovsky, Nicholas V]]. 1992. ''The Emergence of Romanticism''. New York: Oxford University Press. {{ISBN
*[[Charles Rosen|Rosen, Charles]]. 1995. ''The Romantic Generation''. Cambridge, Mass.: Harvard University Press. {{ISBN
* Rummenhöller, Peter. 1989. ''Romantik in der Musik: Analysen, Portraits, Reflexionen''. Munich: Deutscher Taschenbuch Verlag; Kassel and New York: Bärenreiter.
* Schenk, H. G. 1966. ''The Mind of the European Romantics: An Essay in Cultural History''.: Constable.
* Spencer, Stewart. 2008. "The 'Romantic Operas' and the Turn to Myth". In ''The Cambridge Companion to Wagner'', edited by Thomas S. Grey, 67–73. Cambridge and New York: Cambridge University Press. {{ISBN
* {{
*Tekiner, Deniz. 2000. ''Modern Art and the Romantic Vision''. Lanham, MD. University Press of America. {{ISBN
* Workman, Leslie J. 1994. "Medievalism and Romanticism". ''Poetica'' 39–40: 1–34.
==Vanjske veze==
{{Commons category}}
* [http://www.bl.uk/romantics-and-victorians Romanticism] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160701124614/http://www.bl.uk/romantics-and-victorians/ |date=2016-07-01 }} potraga na stranicama Britanske biblioteke
* [http://www.poetseers.org/the_romantics/ Pjesnici romantizma]
* [http://www.thehypertexts.com/Best%20Romantic%20Poetry.htm Veliki romantičari]
* [http://etext.lib.virginia.edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv4-26 ''Dictionary of the History of Ideas''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090914233216/http://etext.lib.virginia.edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv4-26 |date=2009-09-14 }}, Romantizam
* [http://etext.lib.virginia.edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv4-27 ''Dictionary of the History of Ideas''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081001234406/http://etext.lib.virginia.edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv4-27 |date=2008-10-01 }}, Romantizam i politička misao
* [http://www.rc.umd.edu ''Romantic Circles''] Elektronska izdanja, historije i naučni članci vezani za period romantizma
* [http://www.pyramidmedia.com/homepage/search-by-title/humanities/romantic-rebellion-detail.html ''Romantična pobuna''].
Linija 462 ⟶ 481:
[[Kategorija:Umjetnički pravci]]
[[Kategorija:Romantizam| ]]
| |||