Brusnica (biljna vrsta)
| Brusnica | |
|---|---|
 Europska brusnica | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Ericaceae |
| Rod: | Vaccinium |
| Vrsta: | V. vitis-idaea |
| Dvojno ime | |
| Vaccinium vitis-idaea L. | |
| Baze podataka | |
Brusnica (borovka, crvena borovnica, brašnjača, europska brusnica, lat. Vaccinium vitis-idaea) biljka je iz roda borovnica. Endemična je sjevernim područjima Europe, Azije, Grenlanda i sjeverne Amerike. U Hrvatskoj raste na Velebitu, Ličkoj Plješivici i u Gorskom kotaru. Postoji i nekoliko kultiviranih odlika - sorte Koralle, Erntedank, Erntekrone, Erzgebirgsperle, Red Pearl, Red Sunset, Sussi, Sanna, Linnea, Ida, Balsgard, Magenta. Kako je urod manji nego onaj od sorata američke brusnice, uzgoj nije raširen poput spomenutih.
U Hrvatskoj pokušaja uzgoja ili oplemenjivanja ove vrste divljeg voća nije bilo.
U znanstvenoj medicini, lišće se koristi kao ljekovita sirovina (lat. Folium Vitis idaeae) - njihov uvarak i infuzija koriste se kao dezinfekcijsko i diuretičko sredstvo. U proljeće sabiremo biljku prije cvatnje, dok su pupoljci još uvijek zeleni, u jesen s punim dozrijevanjem. Listovi se skidaju s grmića ili se izrezuju maldi izboji i suše se na tavanu, ispod šupe, infracrvenog zračenja ili u sušilici na temperaturi od 35 do 40 °C. Čuvati na suhom, dobro prozračenom mjestu. Rok trajanja sirovina 3 godine.[1]
Glavni aktivni sastojci sirovine su fenologlikozidi ; također sadrži tanine, uglavnom kondenzirane skupine, flavonol glikozid hiperozide. Listovi sadrže galne, elagične, kininske, vinske i ursolne kiseline. Jagode sadrže šećere (do 10%), organske kiseline (do 2%), uključujući limunsku, jabučnu, benzoičku, oksalnu ,octenu, glioksilnu, piruvičnu, oksipiruvičnu, ketoglutarnu, glukozidnu (do 0,1%), ideklorid, likopen, zeaksantin i druge. Sjemenke sadrže masno ulje (do 30%), koje se sastoji od glicerida, uglavnom linoleinske i linolenske kiseline.[2]
Lišće sadrži do 9% arbutina (antiseptik mokraćnog sustava); u liječenju poremećaja mokraćnog sustava koriste se ekstrakti iz suhog lišća (paziti kod doziranja).[3] Također, listovi sadrže: flavonoide, fenol karboksilne kiseline, tanine, makro- i mikronutrijente i druge biološki aktivne tvari. Svježe voće brusnice koristi se za beriberi bolest, kao laksativno, diuretičko, baktericidno, antiseptičko, anthelmintičko i koleretično sredstvo. Može se koristiti i kod bolesti bubrega, dijabetesa, reumatizma, gihta (pomaže omekšati i ukloniti kamenje i soli). Bobice - kod plućne tuberkuloze, pri želučanim katarima s nedovoljnom kiselošću, bubrežnim kamencima, kod reume. Sok dobro utažuje žeđ za vrijeme groznice. Sok piti i kod visokog krvnog tlaka (dobro ublažava mamurluk), pri neurozi i anemiji kod trudnica.
- Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
- ↑ Блинова, К. Ф. и др. Ботанико-фармакогностический словарь: Справ. пособие / Под (недоступная ссылка) ред. К. Ф. Блиновой, Г. П. Яковлева. — М.: Высш. шк., 1990. — str. 174. — ISBN 5-06-000085-0.
- ↑ Атлас лекарственных растений СССР / Гл. ред. Н. В. Цицин. — М.: Медгиз, 1962. — str. 92—93. — 702 с.
- ↑ Вермейлен, Нико. Полезные травы. Иллюстрированная энциклопедия: Пер. с англ. Б. Н. Головкина. — М.: Лабиринт Пресс, 2002. — str. 298—299. — 320 с. — ISBN 5-9287-0244-2.