Specijalnost (medicina)
Specijalnost je u medicini grana stručne djelatnosti. Nakon završetka medicinskog fakulteta, liječnici se mogu usmjeriti u jedno od područja rada stjecanjem propisanih znanja i vještina. Takav organizirani oblik stručnog usavršavanja u medicini naziva se specijalizacija, a završava polaganjem specijalističkog ispita. Liječnik koji obavlja program specijalizacije naziva se specijalizant, dok liječnik koji je uspješno završio specijalističko usavršavanje nosi naziv specijalist određene medicinske specijalnosti.[1]
U tablici su navedene trenutačno važeće medicinske specijalnosti u Republici Hrvatskoj, kao i istovjetne specijalnosti prema pravnoj stečevini Europske unije. Epidemiologija, laboratorijska imunologija, sudska medicina, školska i adolescentna medicina te transfuzijska medicina nisu izdvojene kao zasebne specijalnosti u pravu EU.
Uz one navedene u tablici, Europska unija priznaje sljedeće specijalnosti za koje ne postoji specijalističko usavršavanje u Hrvatskoj:
- biološka hematologija
- stomatologija kao medicinska specijalnost
- gerijatrija
- biokemija (moguća specijalizacija na FBF-u u Zagrebu)
- klinička biologija
- klinička neurofiziologija
- neuropsihijatrija
- tropska medicina
- ↑ a b Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine br. 100/11.)
- ↑ Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Službeni list Europske unije br. L 255
/22)