Nacrt:Goran Čavajda
Goran Čavajda | |
---|---|
Rođenje | 16. siječanj 1962 |
Mjesto | Beograd |
Smrt | 16. veljače 1997 |
Žanrovi | novi val, rock |
Goran Čavajda Čavke (Beograd, 16. siječnja 1962 - Tasmanija, 16. veljače 1997[1]) bio je jugoslavenski i srpski bubnjar i pjevač, član sastava Električni orgazam, Babe i jedna od figura beogradskog Novog vala.
Glazbenu karijeru započeo je kao bubnjar u grupi Butik, a od 1980. godine na poziv Srđana Gojkovića Gileta, koji mu je kasnije postao vjenčani kum, postaje član Električnog orgazma. 1981. godine odlazi u vojsku, a nakon povratka nastavlja s radom u bendu Električni orgazam, gdje ostaje do 1994. godine. godine. [2]
U pauzi od sviranja Električnog orgazma, zajedno s pjevačem i gitaristom Žikom Milenkovićem (Bajaga i instruktori) i gitaristom Zoranom Ilićem Ilketom (Riblja čorba) 1992. godine osniva sastav Babe s kojim nastupa 1993. godine. objavio je album Slike iz života jednog idiota. Čavajda je bio i dio supergrupe Rimtutituki. [3][4]
Osim glazbene karijere, okušao se i na filmu, prvi put 1986. godine, gdje je ostvario ulogu u studentskom filmu Ko se boji šibicara još, a iste godine i ulogom Tučka u filmu Milana Živkovića. film Crna Marija. Kao Avram glumio je u rock opereti Kreatori i kreature iz 1988. godine. [5] Glumio je i u televizijskim filmovima Telefonomanija i Šumanović — komedija umetnika iz 1987., a nakon toga i uloga u omnibusu Kako je propao rokenrol iz 1989. godine. [6] Glumio je ulogu pjevača u filmu Crni bombarder iz 1992. godine. [7] U filmu Geto — tajni život grada Ivana Markova bio je glavni junak-pripovjedač koji je kroz priču o osobnoj emotivnoj prošlosti progovorio i o razdoblju života u Beogradu između 1991. i 1995. navodeći kako je ustoličen duh palanke u to vrijeme razorenog urbanog Beograda.[8][9] Godine 1995. glumio je i u predstavi Bitef teatra Zvezdana prašina, zajedno s Milenom Dravić, Draganom Zarićem, Anom Sofrenović, Sonjom Vukićević, Bojanom Dimitrijevićem i Nikolom Đuričkom. [10]
Posljednje godine života proveo je u Australiji, a umro je 16. veljače 1997. godine u Tasmaniji kao posljedica virusa HIV-a. [2][11]
U rujnu 1997. izdavačka kuća Sound Of Islands posthumno je objavila Čavajdin solo album. [12] [13] Pjesme na albumu sadrže improvizacije, techno zvuk i standardne rock forme. [12]
U 2012. godini održana je izložba fotografija Gorana Čavajde, kada je pokrenuta inicijativa da se on dobije propusnicu. [14] Komisija za spomenike, nazive trgova i ulica grada Beograda prihvatila je inicijativu i prolaz od Trga Nikole Pašića (kod blagajne Doma sindikata) do Nušićeve ulice nazvan je Čavketov prolaz, na mjestu gde se nalazi Ulična galerija. [2] [15] [16]
- Regression (1997.)
- Električni orgazam — Lišće prekriva Lisabon (1982)
- Uroš Dojčinović — Južno-američka gitara (1983)
- Električni orgazam — Kako bubanj kaže (1984)
- Električni orgazam — Distorzija (1986)
- Bombaj štampa — Bombaj štampa (1987)
- Električni orgazam — Letim, sanjam, dišem (1988)
- Vladimir Milačić — Kreatori i kreature (1988)
- Gile — Evo sada vidiš da može (1989)
- Anica Dobra, Gile, Vlada Divljan i Električni orgazam — Crni bombarder (1992)
- Rimtutituki — Slušaj 'vamo (1992)
- Babe — Slike iz života jednog idiota (1993)
- Ekatarina Velika — Neko nas posmatra (1993)
- Revolveri — 24 sata dnevno rokenrol (1993)
- Partibrejkers — Kiselo i slatko (1994)
- Various — Bez struje (1994)
- Električni orgazam — Zašto da ne! (1994)
- Various — Gruvanje vol. 1 (1995)
- Various — Zigi, zvezdana prašina (1995)
- ↑ PRED SMRT JE IMAO VELIKE FINANSIJSKE PROBLEME Srpski poznati glumac imao je 35 godina kada je njegov život tragično ugašen. Blic.rs (srpski). 16. veljače 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2023.
- ↑ a b c На данашњи дан преминуо Горан Чавајда Чавке. objektivmedia.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2019.
- ↑ Supergrupe kao pop-rok reprezentacije. draganlekovic.me. 28. siječnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2019.
- ↑ Nakon 24 godine konačno objavljena snimka – EKV, Električni Orgazam i Partibrejkersi združeni protiv rata - ravnododna. 14. ožujka 2016. Pristupljeno 25. srpnja 2023.
- ↑ Trezor: Rok-opereta "Kreatori i kreature" iz 1988. Radio-televizija Srbije. 30. travnja 2018.
- ↑ IGRA ROKENROL CELA JUGOSLAVIJA: Muzičari koji su igrali u domaćim filmovima. nadlanu.com. 26. studenoga 2015.
- ↑ Čovek koji se nije predstavljao. xxzmagazin.com. 3. ožujka 2017.
- ↑ GETO - TAJNI ŽIVOT GRADA: Na kraju ćete moći samo skinuti kapu i duboko se nakloniti Goranu Čavajdi Čavketu. lupiga.com. 24. rujna 2013.
- ↑ Headliner.rs. 16. veljače 2020. Kako je Čavke pobedio Weltschmerz... Bio je ritam, svetlo i ključ u duhovno opustošenom Beogradu. Headliner (srpski). Pristupljeno 25. srpnja 2023.
- ↑ Zigi, zvezdana prašina: Premijera do kraja godine. pressek.rs. 10. rujna 2016.
- ↑ Čavke iz ‘Električnog Orgazma’ pred kraj života postao je budist, umro je u Tasmaniji. Nacional. 16. veljače 2021.
- ↑ a b Električni orgazam. elektricniorgazam.com. Pristupljeno 31. ožujka 2019.
- ↑ Goran Čavajda Čavke (16. januar 1962 - 16. februar 1997.). mulj.net. 17. siječnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2020. Pristupljeno 9. travnja 2020.
- ↑ GORAN ČAVAJDA ČAVKE. ulicnagalerija.rs. 5. lipnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2019.
- ↑ NEKADA ZAPUŠTENI PROLAZ, A SADA CENTAR KULTURE Ulična galerija slavi svoj peti rođendan!. starogradski.com. 3. svibnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. studenoga 2020. Pristupljeno 14. lipnja 2023.
- ↑ Aminovan Čavketov pasaž. seecult.org. 28. siječnja 2013.
- ↑ “Bio je ritam, svetlo i ključ” – Goran Čavajda Čavke. Балканрок. 16. siječnja 2020.
- Goran Čavajda na stranici [Discogs]]
- Priča o Čavketu