Radko Polič
| Radko Polič | |
|---|---|
 | |
| Rodno ime | Radko Polič |
| Rođenje | 18. kolovoza 1942. Črnomelj, Slovenija |
| Zanimanje | glumac |
| Supruga | Rozalija Hace Milena Zupančič Barbara Levstik |
| WWW | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Radko Polič (nadimak Rac) (Črnomelj, 18. kolovoza 1942.) je slovenski filmski i kazališni glumac.
Član je ansambla Drame ljubljanskog Slovenskog narodnog gledališča. Nastupio je u brojnim kazališnim predstavama i slovenskim filmovima.
1992. godine diplomirao je na AGRFT.
Među uglednijim priznanjima primio je 1972. nagradu Prešernove zaklade, Borštnikov prsten (2002.), godine 2007. te Prešernovu nagradu za životno djelo. Također je primio Župančičevu nagradu za najboljeg glumca u 1991. godini. 1976. je dobio Zlatnu arenu za najbolju glavnu mušku ulogu u filmu Idealist.
Prvi je put na filmu zaigrao 1961. godine.
Otac mu je bio slovenski pisac i političar Radko Polič (1919.-1988.), jedan od njegovo dvoje braće Vasilij Polič, sudac Vrhovnog suda Republike Slovenije. Njegov nećak je slovenski pjesnik i glazbenik Andraž Polič. Supruge Radka Poliča bile su Rozalija Hace, Milena Zupančič i Barbara Levstik s kojom ima sina.
Filmske i kazališne uloge: Osvajalec (1971./72.), Izgubljeni sin (1974./75.), Idealist (Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu), Osvoboditvi Skopja (1978./79.), Voranc (1979./80.), Deseti brat (1982.), Zlata čeveljčka (1982./83.), Strah in pogum (1983./84.), Ana (1983./84.), Lepotica in zver (1984./85.), Crveni i crni (1985.), Dedalusus (1987./88.), U sredini mojih dana (1988.), Dediščina (1984.), Christophoros (1985.), Ljubezni Blanke Kolak (1987.), Odpadnik (1988.), Decembrski dež (1990.), Srčna dama (1991.). Je li jasno, prijatelju?, Zujanje u glavi (Zvenenje v glavi), Libertas
Ostalo
- "Grad od igara, igre od grada - prvih sedam desetljeća" kao gost dokumentarca (2019.)
Izvori
- Radko Polič u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)