Šime Budinić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Posljednja izmjena od 29. studenoga 2024. u 19:44

Šime Budinić (Zadar, između 1530. i 1535. – Zadar, 13. prosinca 1600.), hrvatski književnik i prevoditelj. Pisao je pjesme psalmističke intonacije, ljubavne pjesme i katekizme. Autor je jedne latinske satire.

Rani stihovi obilježeni su mu utjecajem pastoralne i petrarkističke poezije. Smatra se da je opjevao pobjedu u bitci kod Lepanta. Godine 1581. odlazi u Rim, gdje je kao poznavatelj glagoljice i ćirilice (Summa nauka krstjanskoga ) radio na prilagođavanju domaćih crkvenih knjiga prema odredbama Tridentskog sabora. U Rimu objavljuje djela na čakavskom Pokorni i mnozi ini psalami Davidovi (1582.) i Izpravnik za erei izpovidnici i za pokornici (1582.), te na vlastitom književnom jeziku temeljenom na crkveno-slavenskom s mnoštvom poljskih i čeških leksema. Prvi je upotrijebio dijakritičke znakove za slova č i ž.

Izvori

Skripte FFZG Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine) Starija hrvatska književnost - renesansa

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 [[Datoteka:Sime Budinic (Zadar).JPG|mini|Kip Šime Budinića u Zadru]]
-'''Šime Budinić''' ([[Zadar]], između [[1530.]] i [[1535.]] – [[Zadar]], [[13. prosinca]] [[1600.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik i [[prevoditelj]]. Pisao je pjesme psalmističke intonacije, [[ljubavna pjesma|ljubavne pjesme]] i [[katekizam|katekizme]]. Autor je jedne [[hrvatski latinisti|latinske]] [[satira|satire]].
+'''Šime Budinić''' ([[Zadar]], između [[1530.]] i [[1535.]] – [[Zadar]], [[13. prosinca]] [[1600.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[književnik]] i [[prevoditelj]]. Pisao je pjesme psalmističke intonacije, [[ljubavna pjesma|ljubavne pjesme]] i [[katekizam|katekizme]]. Autor je jedne [[hrvatski latinisti|latinske]] [[satira|satire]].
 Rani stihovi obilježeni su mu utjecajem [[pastoral]]ne i [[petrarkizam|petrarkističke]] poezije. Smatra se da je opjevao pobjedu u [[bitka kod Lepanta|bitci kod Lepanta]]. Godine [[1581.]] odlazi u [[Rim]], gdje je kao poznavatelj [[glagoljica|glagoljice]] i [[hrvatska ćirilica|ćirilice]] (Summa nauka krstjanskoga ) radio na prilagođavanju domaćih crkvenih knjiga prema odredbama [[Tridentski sabor|Tridentskog sabora]]. U Rimu objavljuje djela na čakavskom ''Pokorni i mnozi ini psalami Davidovi'' ([[1582.]]) i ''Izpravnik za erei izpovidnici i za pokornici'' ([[1582.]]), te na vlastitom književnom jeziku temeljenom na crkveno-slavenskom s mnoštvom poljskih i čeških leksema. Prvi je upotrijebio dijakritičke znakove za slova '''č''' i '''ž'''.