Lovro Monti: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Lovro Monti''' ([[Knin]], [[21. travnja]] [[1835]]. - [[9. travnja]] [[1898]].) |
'''Lovro Monti''' ([[Knin]], [[21. travnja]] [[1835]]. - [[9. travnja]] [[1898]].), [[Hrvatski|hrvatski]] političar i publicist. |
||
== Biografija == |
== Biografija == |
||
Završio je Pravni fakultet u Padovi (1859), a neko je vrijeme radio kao odvjetnički pripravnik u [[Split]]u. Uz M. Klaića, [[Natko Nodilo|N. Nodila]], [[Mihovil Pavlinović|M. Pavlinovića]], K. Vojnovića bio je začetnik Narodne stranke i [[Hrvatski narodni preporod|Hrvatskog narodnog preporoda]] u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Jedan je od utemeljitelja lista [[Il Nazionale]], u kojem se zalagao za sjedinjenje Dalmacije s [[Hrvatska|Hrvatskom]] i za upotrebu [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] u školama i uredima. U svim svojim nastupima izražavao je protivljenje tuđinskoj hegemoniji, [[centralizam|centralizmu]] i [[dualizam|dualizmu]]. |
Završio je Pravni fakultet u Padovi (1859.), a neko je vrijeme radio kao odvjetnički pripravnik u [[Split]]u. Uz M. Klaića, [[Natko Nodilo|N. Nodila]], [[Mihovil Pavlinović|M. Pavlinovića]], K. Vojnovića bio je začetnik Narodne stranke i [[Hrvatski narodni preporod|Hrvatskog narodnog preporoda]] u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Jedan je od utemeljitelja lista [[Il Nazionale]], u kojem se zalagao za sjedinjenje Dalmacije s [[Hrvatska|Hrvatskom]] i za upotrebu [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] u školama i uredima. U svim svojim nastupima izražavao je protivljenje tuđinskoj hegemoniji, [[centralizam|centralizmu]] i [[dualizam|dualizmu]]. |
||
Od [[1862]]. u Kninu je odvjetnik, a 1866. postaje predsjednik općine. Pet je puta uzastopce biran za narodnog zastupnika u pokrajinskom saboru; na prvim izravnim izborima 1873. izabran je za narodnog zastupnika u [[Carsko vijeće|Carskom vijeću]] u [[Beč]]u (ponovno biran 1879). Nezadovoljan oportunističkim smjernicama koje je usvojila Narodna stranka povukao se iz javnog života [[1882]]. godine. |
Od [[1862]]. u Kninu je odvjetnik, a 1866. postaje predsjednik općine. Pet je puta uzastopce biran za narodnog zastupnika u pokrajinskom saboru; na prvim izravnim izborima 1873. izabran je za narodnog zastupnika u [[Carsko vijeće|Carskom vijeću]] u [[Beč]]u (ponovno biran 1879). Nezadovoljan oportunističkim smjernicama koje je usvojila Narodna stranka povukao se iz javnog života [[1882]]. godine. |
||
Redak 9: | Redak 9: | ||
[[Kategorija:Hrvatski političari|Monti, Lovro]] |
[[Kategorija:Hrvatski političari|Monti, Lovro]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski publicisti|Monti, Lovro]] |
|||
{{interwiki}} |
Inačica od 21. svibnja 2007. u 15:49
Lovro Monti (Knin, 21. travnja 1835. - 9. travnja 1898.), hrvatski političar i publicist.
Biografija
Završio je Pravni fakultet u Padovi (1859.), a neko je vrijeme radio kao odvjetnički pripravnik u Splitu. Uz M. Klaića, N. Nodila, M. Pavlinovića, K. Vojnovića bio je začetnik Narodne stranke i Hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji. Jedan je od utemeljitelja lista Il Nazionale, u kojem se zalagao za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i za upotrebu hrvatskog jezika u školama i uredima. U svim svojim nastupima izražavao je protivljenje tuđinskoj hegemoniji, centralizmu i dualizmu.
Od 1862. u Kninu je odvjetnik, a 1866. postaje predsjednik općine. Pet je puta uzastopce biran za narodnog zastupnika u pokrajinskom saboru; na prvim izravnim izborima 1873. izabran je za narodnog zastupnika u Carskom vijeću u Beču (ponovno biran 1879). Nezadovoljan oportunističkim smjernicama koje je usvojila Narodna stranka povukao se iz javnog života 1882. godine.
Bio je prvi gradonačelnik Knina izabran voljom naroda i Hrvatske narodne stranke. 4 je puta zastupao Dalmaciju u Carevinskom vijeću (Bečki parlament). Za njegova je mandata mnogo toga učinjeno, a naročito je zagovarao poljoprivredu. Oporučno je ostavio svoje imanje, kasnije nazvano "Montova glavica", koje se sastojalo od 32 ha zemlje, 2000 stabala voćaka, 2 ha vinograda i gospodarskih zgrada uz uvjet da se osnuje poljoprivredna škola. Imanje je u SFRJ rasparcelirano, a općinari podijelili sebi gradilišta. Škola nikada nije dobila njegovo ime, jer je prema ondašnjim shvaćanjima pripadao gospodskoj klasi pa bi to bilo bogohuljenje, ali je barem pred školom bio spomenik.