Radošić (Lećevica): razlika između inačica
m uklonjena promjena suradnika 95.168.107.1 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MaGa Oznaka: brzo uklanjanje |
Oznake: uklonjeno uređivanje mobilni uređaj m.wiki |
||
| Redak 30: | Redak 30: | ||
== Povijest == |
== Povijest == |
||
Kralj [[Petar Krešimir IV.]] u Radošiću je imao zemlje i vojni logor,<ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 1. str. 157.</ref> što bi mogao potvrditi i toponim Kraljevci,<ref>Krešimir Kužić, Promjene toponima sela Radošića iz 1386.g., Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 42., 2000., str. 79–104.</ref> |
Kralj [[Petar Krešimir IV.]] u Radošiću je imao zemlje i vojni logor,<ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 1. str. 157.</ref> što bi mogao potvrditi i toponim Kraljevci,<ref>Krešimir Kužić, Promjene toponima sela Radošića iz 1386.g., Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 42., 2000., str. 79–104.</ref> |
||
dio Radošića na padinama sjevernog dijela Malačke gdje su do danas sačuvani suhozidovi i stari panjevi vinove loze. U četrnaestom stoljeću Radošić je bio u posjedu Trogirske plemićke obitelji Cega.<ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 2. str. 386.</ref> [[Sinj]]ski knez [[Nelipić]] Trogiranima je nekoliko puta otimao Radošić. Padom Klisa pod Turke 1537.g. selo je potpuno opustošeno i gotovo da u njemu nije bilo stanovnika. Nakon [[kandijski rat|Kandijskog rata]] Venecija ga ponovno naseljava većinom katoličkim stanovništvom iz Bosne, a djelomično i pravoslavnim, tako da u njemu ima četiri pravoslavna zaselka: Škaro, Strižak, Galić i Kozlica. Katolički zaselci su: Rajčić, Kevo, Bejo, Laštro, Barać, Stipica, Bralić, Barišić, Milić, Radić, Gagić, Veljača, Škopljanac, Kužić, Lončar, Lunić, Đirlić, Ninčević, Pandža, Tendžera, Zoraja i Vlastelica. Katolička crkva posvećena je [[Sveti Juraj| svetome Jurju]], a nalazi se na brijegu unutar groblja. Radošić je samostalna katolička župa pod jurisdikcijom šibenske biskupije. Župnu su kuću 1941. godine zapalili |
dio Radošića na padinama sjevernog dijela Malačke gdje su do danas sačuvani suhozidovi i stari panjevi vinove loze. U četrnaestom stoljeću Radošić je bio u posjedu Trogirske plemićke obitelji Cega.<ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 2. str. 386.</ref> [[Sinj]]ski knez [[Nelipić]] Trogiranima je nekoliko puta otimao Radošić. Padom Klisa pod Turke 1537.g. selo je potpuno opustošeno i gotovo da u njemu nije bilo stanovnika. Nakon [[kandijski rat|Kandijskog rata]] Venecija ga ponovno naseljava većinom katoličkim stanovništvom iz Bosne, a djelomično i pravoslavnim, tako da u njemu ima četiri pravoslavna zaselka: Škaro, Strižak, Galić i Kozlica. Katolički zaselci su: Rajčić, Kevo, Bejo, Laštro, Barać, Stipica, Bralić, Barišić, Milić, Radić, Gagić, Veljača, Škopljanac, Kužić, Lončar, Lunić, Đirlić, Ninčević, Pandža, Tendžera, Zoraja i Vlastelica. Katolička crkva posvećena je [[Sveti Juraj| svetome Jurju]], a nalazi se na brijegu unutar groblja. Radošić je samostalna katolička župa pod jurisdikcijom šibenske biskupije. Župnu su kuću 1941. godine po svjedočanstavima preživjelih građana te župe zapalili partizani iz Kaštel Lukšića koji su bili u stalnom sukobu sa mještanima Radošića oko zemalja.Pravoslavna crkva svete Bogorodice s grobljem na Ublima, zajednička je pravoslavnima iz Radošića i s Ubala. |
||
== Stanovništvo == |
== Stanovništvo == |
||
Inačica od 10. prosinca 2023. u 13:59
| Radošić | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Splitsko-dalmatinska |
| Općina/grad | Lećevica |
| Koordinate | 43°36′17″N 16°17′53″E / 43.6046016306325°N 16.298131942749023°E |
| Autooznaka | ST |
  Radošić Radošić na zemljovidu Hrvatske | |
Radošić je naselje u općini Lećevica, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Zemljopis
Naselje se nalazi uz autocestu A1, sjeverozapadno od Splita udaljeno tridesetak kilometara. U zaleđu je Kaštelanskog polja, u podnožju sjeverne strane Malačke. Proteže se na pedesetak kvadratnih kilometara. Ima mogućnosti za razvoj poljoprivrede, šumarstva i lova.
Povijest
Kralj Petar Krešimir IV. u Radošiću je imao zemlje i vojni logor,[1] što bi mogao potvrditi i toponim Kraljevci,[2] dio Radošića na padinama sjevernog dijela Malačke gdje su do danas sačuvani suhozidovi i stari panjevi vinove loze. U četrnaestom stoljeću Radošić je bio u posjedu Trogirske plemićke obitelji Cega.[3] Sinjski knez Nelipić Trogiranima je nekoliko puta otimao Radošić. Padom Klisa pod Turke 1537.g. selo je potpuno opustošeno i gotovo da u njemu nije bilo stanovnika. Nakon Kandijskog rata Venecija ga ponovno naseljava većinom katoličkim stanovništvom iz Bosne, a djelomično i pravoslavnim, tako da u njemu ima četiri pravoslavna zaselka: Škaro, Strižak, Galić i Kozlica. Katolički zaselci su: Rajčić, Kevo, Bejo, Laštro, Barać, Stipica, Bralić, Barišić, Milić, Radić, Gagić, Veljača, Škopljanac, Kužić, Lončar, Lunić, Đirlić, Ninčević, Pandža, Tendžera, Zoraja i Vlastelica. Katolička crkva posvećena je svetome Jurju, a nalazi se na brijegu unutar groblja. Radošić je samostalna katolička župa pod jurisdikcijom šibenske biskupije. Župnu su kuću 1941. godine po svjedočanstavima preživjelih građana te župe zapalili partizani iz Kaštel Lukšića koji su bili u stalnom sukobu sa mještanima Radošića oko zemalja.Pravoslavna crkva svete Bogorodice s grobljem na Ublima, zajednička je pravoslavnima iz Radošića i s Ubala.
Stanovništvo
U 1991. smanjeno izdvajanjem dijela naselja koji je pripojen naselju Lećevica. U 1857., 1869. i od 1910. do 1948. sadrži dio podataka za naselje Lećevica.
| broj stanovnika | 693 | 764 | 780 | 808 | 907 | 1041 | 1000 | 1091 | 959 | 890 | 815 | 550 | 405 | 263 | 202 | 174 | 155 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Nakon drugog svjetskog rata, zbog industrijalizacije u Splitu i Kaštelima, dolazi do masovnog odlaska stanovništva u Split i Kaštela tako da danas u Radošiću stalno živi tek stotinjak stanovnika.
Znamenitosti
- Ruralna cjelina Škopljanci, zaštićeno kulturno dobro
Izvori
| |||||