Radošić (Lećevica): razlika između inačica

Radošić
Država	Hrvatska
Županija	Splitsko-dalmatinska
Općina/grad	Lećevica
Koordinate	43°36′17″N 16°17′53″E / 43.6046016306325°N 16.298131942749023°E
Autooznaka	ST
	Radošić Radošić na zemljovidu Hrvatske

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 15. studenoga 2022. u 23:07

Radošić je naselje u općini Lećevica, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Zemljopis

Naselje se nalazi uz autocestu A1, sjeverozapadno od Splita udaljeno tridesetak kilometara. U zaleđu je Kaštelanskog polja, u podnožju sjeverne strane Malačke. Proteže se na pedesetak kvadratnih kilometara. Ima mogućnosti za razvoj poljoprivrede, šumarstva i lova.

Povijest

Kralj Petar Krešimir IV. u Radošiću je imao zemlje i vojni logor,^[1] što bi mogao potvrditi i toponim Kraljevci,^[2] dio Radošića na padinama sjevernog dijela Malačke gdje su do danas sačuvani suhozidovi i stari panjevi vinove loze. U četrnaestom stoljeću Radošić je bio u posjedu Trogirske plemićke obitelji Cega.^[3] Sinjski knez Nelipić Trogiranima je nekoliko puta otimao Radošić. Padom Klisa pod Turke 1537.g. selo je potpuno opustošeno i gotovo da u njemu nije bilo stanovnika. Nakon Kandijskog rata Venecija ga ponovno naseljava većinom katoličkim stanovništvom iz Bosne, a djelomično i pravoslavnim, tako da u njemu ima četiri pravoslavna zaselka: Škaro, Strižak, Galić i Kozlica. Katolički zaselci su: Rajčić, Kevo, Bejo, Laštro, Barać, Stipica, Bralić, Barišić, Milić, Radić, Gagić, Veljača, Škopljanac, Kužić, Lončar, Lunić, Đirlić, Ninčević, Pandža, Tendžera, Zoraja i Vlastelica. Katolička crkva posvećena je svetome Jurju, a nalazi se na brijegu unutar groblja. Radošić je samostalna katolička župa pod jurisdikcijom šibenske biskupije. Župnu su kuću 1941. godine zapalili talijanski fašisti, i poubijali velik broj mještana. Pravoslavna crkva svete Bogorodice s grobljem na Ublima, zajednička je pravoslavnima iz Radošića i s Ubala.

Stanovništvo

U 1991. smanjeno izdvajanjem dijela naselja koji je pripojen naselju Lećevica. U 1857., 1869. i od 1910. do 1948. sadrži dio podataka za naselje Lećevica.

Naselje Radošić: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	693	764	780	808	907	1041	1000	1091	959	890	815	550	405	263	202	174	155
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: U 1991. smanjeno izdvajanjem dijela naselja koji je pripojen naselju Lećevica. U 1857., 1869. i od 1910. do 1948. sadrži dio podataka za naselje Lećevica. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Nakon drugog svjetskog rata, zbog industrijalizacije u Splitu i Kaštelima, dolazi do masovnog odlaska stanovništva u Split i Kaštela tako da danas u Radošiću stalno živi tek stotinjak stanovnika.

Izvori

↑ Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 1. str. 157.
↑ Krešimir Kužić, Promjene toponima sela Radošića iz 1386.g., Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 42., 2000., str. 79–104.
↑ Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 2. str. 386.

Nedovršeni članak Radošić (Lećevica) koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[1] Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 1. str. 157.

[2] Krešimir Kužić, Promjene toponima sela Radošića iz 1386.g., Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 42., 2000., str. 79–104.

[3] Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 2. str. 386.

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 29: / Redak 29: @@
 == Povijest ==
-Kralj [[Petar Krešimir IV.]] u Radošiću je imao zemlje i vojni logor,<ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 1.str.157 </ref> što bi mogao potvrditi i toponim Kraljevci,<ref>Krešimir Kužić,Promjene toponima sela Radošića iz 1386.g.Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv.42, 2000.g. str. 79-104.</ref>
+Kralj [[Petar Krešimir IV.]] u Radošiću je imao zemlje i vojni logor,<ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 1. str. 157.</ref> što bi mogao potvrditi i toponim Kraljevci,<ref>Krešimir Kužić, Promjene toponima sela Radošića iz 1386.g., Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 42., 2000., str. 79–104.</ref>
-dio Radošića na padinama sjevernog dijela Malačke gdje su do danas sačuvani suhozidovi i stari panjevi vinove loze.   U četrnaestom stoljeću Radošić je bio u posjedu Trogirske plemićke obitelji Cega.<ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 2. str. 386 </ref> [[Sinj]]ski knez [[Nelipić]] Trogiranima je nekoliko puta otimao Radošić. Padom Klisa pod Turke 1537.g. selo je potpuno opustošeno i gotovo da u njemu nije bilo stanovnika. Nakon [[kandijski rat|Kandijskog rata]] Venecija ga ponovno naseljava većinom katoličkim stanovništvom iz Bosne, a djelomično i pravoslavnim, tako da u njemu ima četiri pravoslavna zaselka: Škaro, Strižak, Galić i Kozlica. Katolički zaselci su: Rajčić, Kevo, Bejo, Laštro, Barać, Stipica, Bralić, Barišić, Milić, Radić, Gagić, Veljača, Škopljanac, Kužić, Lončar, Lunić, Đirlić, Ninčević, Pandža, Tendžera, Zoraja i Vlastelica. Katolička crkva posvećena je [[Sveti Juraj| svetome Jurju]], a nalazi se na brijegu unutar groblja.  Radošić je samostalna katolička župa pod jurisdikcijom šibenske biskupije. Župnu su kuću 1941. godine zapalili talijanski fašisti, i poubijali velik broj mještana. Pravoslavna crkva svete Bogorodice s grobljem na Ublima, zajednička je pravoslavnima iz Radošića i s Ubala.
+dio Radošića na padinama sjevernog dijela Malačke gdje su do danas sačuvani suhozidovi i stari panjevi vinove loze.   U četrnaestom stoljeću Radošić je bio u posjedu Trogirske plemićke obitelji Cega.<ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 2. str. 386.</ref> [[Sinj]]ski knez [[Nelipić]] Trogiranima je nekoliko puta otimao Radošić. Padom Klisa pod Turke 1537.g. selo je potpuno opustošeno i gotovo da u njemu nije bilo stanovnika. Nakon [[kandijski rat|Kandijskog rata]] Venecija ga ponovno naseljava većinom katoličkim stanovništvom iz Bosne, a djelomično i pravoslavnim, tako da u njemu ima četiri pravoslavna zaselka: Škaro, Strižak, Galić i Kozlica. Katolički zaselci su: Rajčić, Kevo, Bejo, Laštro, Barać, Stipica, Bralić, Barišić, Milić, Radić, Gagić, Veljača, Škopljanac, Kužić, Lončar, Lunić, Đirlić, Ninčević, Pandža, Tendžera, Zoraja i Vlastelica. Katolička crkva posvećena je [[Sveti Juraj| svetome Jurju]], a nalazi se na brijegu unutar groblja.  Radošić je samostalna katolička župa pod jurisdikcijom šibenske biskupije. Župnu su kuću 1941. godine zapalili talijanski fašisti, i poubijali velik broj mještana. Pravoslavna crkva svete Bogorodice s grobljem na Ublima, zajednička je pravoslavnima iz Radošića i s Ubala.
 == Stanovništvo ==