Radošić (Lećevica): razlika između inačica

Radošić
Država	Hrvatska
Županija	Splitsko-dalmatinska
Općina/grad	Lećevica
Koordinate	43°36′17″N 16°17′53″E / 43.6046016306325°N 16.298131942749023°E
Autooznaka	ST
	Radošić Radošić na zemljovidu Hrvatske

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 13. prosinca 2018. u 11:41

Radošić je naselje u općini Lećevica, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Zemljopis

Naselje se nalazi uz autocestu A1, sjeverozapadno od Splita udaljeno tridesetak kilometara. U zaleđu je kaštelaskog polja, u podnožju sjeverne strane brda Malačka. Proteže se na pedesetak kvadratnih kilometara. Ima mogućnosti za razvoj poljoprivrede, šumarstva i lova.

Povijest

Kralj Petar Krešimir IV. u Radošiću je imao zemlje i vojni logor ^[1], što bi mogao potvrditi i toponim Kraljevci,^[2], dio Radošića na padinama sjevernog dijela Malačke gdje su do danas sačuvani suhozidovi i stari panjevi vinove loze. U četrnaestom stoljeću Radošić je bio u posjedu Trogirske plemićke obitelji Cega ^[3]. Sinjski knez Nelipić Trogiranima je nekoliko puta otimao Radošić. Padom Klisa pod Turke 1537.g. selo je potpuno opustošeno i gotovo da u njemu nije bilo stanovnika. Nakon Kandijskog rata Venecija ga ponovno naseljava većinom katoličkim stanovništvom iz Bosne, a djelomično i pravoslavnim, tako da u njemu ima četiri pravoslavna zaselka: Škaro, Strižak, Galić i Kozlica. Katolički zaselci su: Rajčić, Kevo, Bejo, Laštro, Barać, Stipica, Bralić, Barišić, Milić, Radić, Gagić, Veljača, Škopljanac, Kužić, Lončar, Lunić, Đirlić, Ninčević, Pandža, Tendžera, Zoraja i Vlastelica. Katolička crkva posvećena je svetome Jurju, a nalazi se na brijegu unutar groblja. Radošić je samostalna katolička župa pod jurisdikcijom šibenske biskupije. Župnu su kuću 1941. godine zapalili talijanski fašisti, i poubijali velik broj mještana. Pravoslavna crkva svete Bogorodice s grobljem na Ublima, zajednička je pravoslavnima iz Radošića i s Ubala.

Stanovništvo

U 1991. smanjeno izdvajanjem dijela naselja koji je pripojen naselju Lećevica. U 1857., 1869. i od 1910. do 1948. sadrži dio podataka za naselje Lećevica.

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.^[4]

broj stanovnika	693	764	780	808	907	1041	1000	1091	959	890	815	550	405	263	202	174
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.

Nakon drugog svjetskog rata, zbog industrijalizacije u Splitu i Kaštelima, dolazi do masovnog odlaska stanovništva u Split i Kaštela tako da danas u Radošiću stalno živi tek stotinjak stanovnika.

Izvori

↑ Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 1.str.157
↑ Krešimir Kužić,Promjene toponima sela Radošića iz 1386.g.Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv.42, 2000.g. str. 79-104.
↑ Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 2. str. 386
↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr

Nedovršeni članak Radošić (Lećevica) koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[1] Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 1.str.157

[2] Krešimir Kužić,Promjene toponima sela Radošića iz 1386.g.Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv.42, 2000.g. str. 79-104.

[3] Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 2. str. 386

[4] Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr

[1]

[2]

[3]

[4]

@@ Redak 28: / Redak 28: @@
 sjeverozapadno od [[Split]]a udaljeno tridesetak kilometara.  U zaleđu je [[kaštela|kaštelaskog  polja]], u podnožju sjeverne strane brda [[Malačka]]. Proteže se na pedesetak kvadratnih kilometara. Ima mogućnosti za razvoj poljoprivrede, šumarstva i lova.
+== Povijest ==
-Vojislav Šešelj u Radošiću je imao zemlje i vojni logor <ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Srba, sv. 1.str.157 </ref>, što bi mogao potvrditi i toponim Kraljevci,<ref>Krešimir Kužić,Promjene toponima sela Radošića iz 1386.g.Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv.42, 2000.g. str. 79-104.</ref>,
+Kralj [[Petar Krešimir IV.]]  u Radošiću je imao zemlje i vojni logor <ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 1.str.157 </ref>, što bi mogao potvrditi i toponim Kraljevci,<ref>Krešimir Kužić,Promjene toponima sela Radošića iz 1386.g.Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv.42, 2000.g. str. 79-104.</ref>,
 dio Radošića na padinama sjevernog dijela Malačke gdje su do danas sačuvani suhozidovi i stari panjevi vinove loze.   U četrnaestom stoljeću Radošić je bio u posjedu Trogirske plemićke obitelji Cega <ref>Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, sv. 2. str. 386 </ref>. [[Sinj|Sinjski]] knez [[Nelipić]]  Trogiranima je nekoliko puta otimao Radošić. Padom Klisa pod Turke 1537.g. selo je potpuno opustošeno i gotovo da  u njemu nije bilo stanovnika. Nakon [[kandijski rat|Kandijskog rata]] Venecija ga ponovno naseljava većinom katoličkim stanovništvom iz Bosne, a djelomično i pravoslavnim, tako da u njemu ima četiri pravoslavna zaselka: Škaro, Strižak, Galić i Kozlica. Katolički zaselci su: Rajčić, Kevo, Bejo, Laštro, Barać, Stipica, Bralić, Barišić, Milić, Radić, Gagić, Veljača, Škopljanac, Kužić, Lončar, Lunić, Đirlić, Ninčević, Pandža, Tendžera, Zoraja i Vlastelica. Katolička crkva posvećena je [[Sveti Juraj| svetome Jurju]], a nalazi se na brijegu unutar groblja.  Radošić je samostalna katolička župa pod jurisdikcijom šibenske biskupije. Župnu su kuću 1941. godine zapalili talijanski fašisti, i poubijali velik broj mještana. Pravoslavna crkva svete Bogorodice s grobljem na Ublima, zajednička  je pravoslavnima iz Radošića i s Ubala.