Padobran: razlika između inačica
m uklonjena promjena suradnika 188.252.128.126 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 212.91.99.205 |
uklanjanje izmjene 6911397 suradnika 95.168.105.7 (razgovor) Oznaka: uklanjanje |
||
| (Nije prikazano 16 međuinačica 10 suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
| ⚫ | |||
{{pravopis}} |
|||
| ⚫ | |||
[[datoteka:Fausto Veranzio homo volans.jpg|mini|desno|200px|''Homo volans'' ili ''leteći čovjek'' - [[Faust Vrančić|Vrančićev]] nacrt padobrana.]] |
|||
'''Padobran''' je [[naprava]] koja služi za usporavanje ubrzanog pada kroz [[atmosfera|atmosferu]]. Izum padobrana mnogi pripisuju [[Leonardo da Vinci]]u, no postoje mnogi dokazi o skicama sličnih naprava kao i pokušaja pojedinaca u korištenju naprava nalik padobranu u cilju sigurnog spuštanja s visine prije pojave Leonardovih crteža. Prije nego što se praktično počeo primjenjivati, padobran mnogostruko unaprijeđivan kroz stoljeća, do tada padobran je bila stvar razonodih znanstvenika, izumitelja te vratolomnika. Pojavom [[balon na vrući zrak|balona na vrući zrak]] u 18. stoljeću te na plinove lakšim od zraka dovelo je ubrzanijeg razvoja padobrana kao sredstva sa spašavanje i spuštanje tereta, tako da prije pojave [[zrakoplovstvo|zrakoplovstva]] skoro su riješeni svi problemi za njegovu masovnu primjenu. U 20. stoljeću tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] padobran se počeo masovno primjenijvati za spašavanje pilota. Padobran je našao široku primjenu : u spašavanju života, spuštanju tereta na zemlju ili na površinu drugih [[planet]]a, [[sport]]u, [[hobiji]]ma... |
|||
'''Padobran''' je [[kupola]]sta [[naprava]] od [[svila|svile]] ili umjetnih [[materijal]]a, koja služi za usporavanje kretanja nekog [[Tijelo (fizika)|tijela]] kroz [[atmosfera|atmosferu]]. Oblikovan je kako bi razvijao što veći [[zračni otpor]], dovoljan na primjer da smanji [[brzina|brzinu]] padanja [[čovjek]]a ili [[teret]]a iz [[zrakoplov]]a na samo nekoliko [[Metar u sekundi|metara u sekundi]] i tako ih sigurno spusti na tlo; za [[težina|težinu]] čovjeka potrebna je [[površina]] padobrana oko 60 [[Četvorni metar|m<sup>2</sup>]]. Prvi su se padobrani izrađivali od svile, a današnji su isključivo od [[sintetika|sintetske tkanine]]. Padobranci imaju padobran smješten u posebnim naprtnjačama. On se sastoji od kupole, sustava za otvaranje, [[užad]]i i vezova kojima je padobranac sigurno vezan za padobran. Kupola može biti kružna, pravokutna ili blago eliptična oblika, a kadšto ima otvor u sredini, koji pridonosi stabiliziranju i smanjenju opterećenja padobrana. Pritezanjem užadi moguće je ograničeno upravljati padobranom. Izvedba padobrana od dvaju međusobno povezanih slojeva tkanine između kojih struji zrak, a napuhnuti poprimaju oblik [[Aeroprofil krila|aeroprofila]], omogućuje znatno bolju upravljivost. Padobranci koji sami aktiviraju padobran, tijekom skoka potežu ručicu za otvaranje padobrana, [[opruga]] izbacuje takozvani pilot-padobran, iz spremnika se izvlači glavni padobran i potpuno otvara u struji [[zrak]]a. Ako se glavni padobran ne otvori, obično postoji i pričuvni padobran, koji je manje površine i otvara se znatno brže od glavnoga. Padobrani koji nose teret, vojni padobrani i slično otvaraju se automatski, s pomoću užeta koje je jednim krajem pričvršćeno za zrakoplov ili [[visinomjer]]a koji omogućuje otvaranje na zadanoj visini.<ref> '''padobran''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46091] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> |
|||
== Povijest razvoja i uporabe == |
|||
Posebna je vrsta [[padobransko jedrenje]] (parajedriličarstvo, [[Engleski jezik|engl]]. ''paragliding''), gdje se posebno [[Aerodinamika|aerodinamički]] konstruiran padobran (parajedrilica) koristi slično zmaju ili zračnoj jedrilici, kadšto i uz upotrebu pomoćnoga [[motor]]a. Različitim službama padobran služi na nepristupačnu terenu za opskrbu [[namirnica]]ma, spuštanje [[vatrogasac]]a ili spasilaca. Sastavni je dio izbacivih sjedišta zrakoplova, gdje mora osigurati sigurno spuštanje [[pilot]]a koji biva izbačen pri velikim brzinama, malim visinama i nepovoljnom položaju zrakoplova. Padobran se koristi i za meko spuštanje na [[Zemlja|Zemlju]] [[Svemirske letjelice|svemirskih letjelica]], kapsula ili ponovno upotrebljivih pogonskih motora, te za spuštanje međuplanetarnih letjelica na svemirska tijela s dovoljno gustom atmosferom. Rabi se kao aerodinamička kočnica za smanjivanje duljine slijetanja raketoplana i vojnih zrakoplova, te za zaustavljanje vrlo brzih trkaćih automobila. Neke su [[Bomba|bombe]] opremljene padobranom kako bi se mogle ispustiti iz zrakoplova pri letu na maloj visini te omogućile zrakoplovu da se dovoljno udalji od mjesta eksplozije. |
|||
=== Padobrani prije Leonarda === |
|||
== Povijest == |
|||
Prve zamisli o upotrebi padobrana vežu se uz [[renesansa|renesansne]] mislioce i [[izumitelj]]e [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]] i [[Faust Vrančić|Fausta Vrančića]]. Vrančić je padobran opisao u knjizi ''Novi strojevi'' (1595.) te ga prvi vjerojatno i isprobao 1617. u [[Venecija|Veneciji]]; padobranca je nazvao ''homo volans'' ili ''leteći čovjek''. Vrančićeva konstrukcija padobrana znatno je drugačija od današnjih, jer se sastojala od [[Drvo (materijal)|drvenog]] okvira na koji je bilo navučeno platno - čvrsti kostur od četiri okrugle prečke, vezane u [[četverokut]], čija je stranica iznosila 5 m, pojačan s četiri usporedne letvice. Platneni materijal bio je pričvršćen za prečke, s čijih se kutova spuštala četiri konopca za koje se vezao skakač.<ref> Škoberne, Stanislav: ''Padobran kroz vjekove'', Tehnička knjiga, Zagreb, 1957., str. 25 </ref> |
|||
Prvi meki padobran izradio je francuski izumitelj [[Jean-Pierre Blanchard]] (1753. – 1809.), a prvi je put padobran bio upotrijebljen početkom 19. stoljeća pri skoku iz [[balon]]a. U Prvom svjetskom ratu uglavnom se rabio za spašavanje posade iz zrakoplova, u Drugom svjetskom ratu i za opskrbu postrojba iz zrakoplova, a prvi put su ga rabile i posebno uvježbane padobranske postrojbe, koje su se do danas razvile u jedan od najelitnijih dijelova vojske. Danas je vrlo raširena i uporaba padobrana u druge svrhe. Rabi ga se u [[sport]]u, gdje padobranci skaču što bliže zadanomu cilju ili u skupini izvode figure u zraku. Sve je popularniji i [[Ekstremni športovi|ekstremni sport]] u kojem se skače s nepokretnih objekata (visoke zgrade, tornjevi, mostovi, stijene), što je zbog malih visina s kojih se skače najopasniji oblik padobranstva. |
|||
Originalan opis se nalazi u [[Codex Atlanticus]], folio 1058 |
|||
Originalna skica se može naći u Il Codice Atlantico di [[Leonardo da Vinci]] nella biblioteca Ambrosiana di Milano, Editore Milano Hoepli 1894-1904. |
|||
Prvi [[Hrvat]] koji je skočio padobranom bio je [[zagreb]]ački odvjetnik Teodor Pavlović u [[Francuska|Francuskoj]] 24. svibnja 1926. Antun Šimunović iz [[Bjelovar]]a, prvi je u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] skočio padobranom u [[Zagreb]]u iste godine.<ref>https://proleksis.lzmk.hr/40271/ Preuzeto 2. rujna 2022.</ref> |
|||
U svojim zabilješkama, [[Leonardo da Vinci]] naglašava to da, s platnom oblika piramide, a imajući bazu 12 jardi (oko 7 metara) i iste te dubine, ako se drži čvrsto otvorenim, "ognuno si potrà gettare da qualsiasi altezza senza alcun rischio" (svatko može skočiti bez obzira na visinu i to bez ikakva rizika). |
|||
==Izvori== |
|||
Folio sadrži crteže vezane za proučavanje mehaničkog leta, koji su napravljeni između [[1483]]. i [[1486]].. godine. Na gornjem dijelu folia, princip aerodinamičnog reciprociteta je spomenut po prvi put, zajedno s projektom kako napraviti padobran kao i sa sljedećim citatom: "Se un uomo ha un padiglione di pannolino intasato che sia di 12 braccia per faccia e alto 12, potrà gittarsi d'ogni grande altezza senza danno di sé" (ako je čovjek opremljen platnom - platnom tvornici obrađenim na taj način da se popune sve rupice u njemu - s duljinom od 12 jardi na svakoj strani i visine 12 jardi, može skočiti s bilo koje visine, bez opasnosti da će povrijediti svoje tijelo). Kako je duljina firentinske 'braccio' (jard) bila oko 60 cm., Leonardov padobran se može usporediti s kvadratičnom piramidom s bazom od otprilike 7.20 metara i iste te visine ( 7.20 m ). |
|||
{{izvori}} |
|||
| ⚫ | |||
Nikada nije bilo utvđeno da li je Leonardo napravio padobran i oprobao, no u novije vrijeme Britanski padobranac Adrian Nicholas uspio je dokazati u ljeto 2000-te godine da je Leonardov padobran mogao raditi. Nicholas i njegova prijateljica su napravili su piramidalni padobran s materijalima i alatima koji su bili dostupni u Italiji u 15. stoljeću. Završeni padobran bio je podignut s balonom na 3000 m te pušten skupa s Nicholasom. Cijeli let je prošao bez problema. |
|||
* {{HTE|padobran|Padobran}} |
|||
[[Datoteka:Wells museum in sibenik 2.JPG|mini|[[Faust Vrančić]] u muzeju u [[Šibenik]]u.]] |
|||
=== Poboljšanja === |
|||
Mnogi drugi izumitelji nadogradili su ideju o usporavanju slobodnog pada. Hrvatski izumitelj [[Faust Vrančić]] napravio je padobran koji je koristio platno raspeto na pravokutni okvir i uspješno demonstrirao skokom s tornja u Veneciji [[1617]]. Ovo poboljšanje originalne ideje Vrančić je nazvao ''Homo Volans'' (leteći čovjek), i objavio ga je u knjizi izuma '''[[Machinae Novae]]''', skupa sa skicama drugih naprednih strojeva. |
|||
Cijelo stoljeće i pol je trebalo proteći prije nego što se pojavio padobran bez krutog okvira. Godine 1785. francuski izumitelj i balunist [[Jean Pierre Blanchard]], spustio je psa u korpi iz balona s padobranom bez rigidnog okvira. Ovaj padobran je bio napravljen od svile i mogao se smotati u klupko. Prva osoba koja se spustila s padobranom bio je engleski izumitelj [[André Garnerin]]. André je iskočio [[22. listopada]] [[1797]], iz balona na topli zrak s visine od 8.000 stopa (2.600 metara). Prvi padobranski ranac, način pravilnog sigurnog slaganja i izbacivanja koji se koristi i danas, izmislili su 1890. [[Paul Letteman]] i [[Kathchen Paulu]]s. Novina u ovom izbacivanju padobrana bilo je korištenje malog početnog padobrana za izvlačenje osnovnog padobrana. |
|||
| ⚫ | |||
*[http://free-kc.htnet.hr/Capronca/index1.html Padobranski sportski klub Capronica - Koprivnica] |
|||
*[http://www.padobranstvo.hr/ Padobranski Klub "Krila Kvarnera" - Rijeka] |
|||
* [http://www.european-paratrooper.de/ The European Military Parachuting Association ] |
|||
[[Kategorija:Zrakoplovstvo]] |
[[Kategorija:Zrakoplovstvo]] |
||
Posljednja izmjena od 15. travnja 2024. u 17:08
Padobran je kupolasta naprava od svile ili umjetnih materijala, koja služi za usporavanje kretanja nekog tijela kroz atmosferu. Oblikovan je kako bi razvijao što veći zračni otpor, dovoljan na primjer da smanji brzinu padanja čovjeka ili tereta iz zrakoplova na samo nekoliko metara u sekundi i tako ih sigurno spusti na tlo; za težinu čovjeka potrebna je površina padobrana oko 60 m2. Prvi su se padobrani izrađivali od svile, a današnji su isključivo od sintetske tkanine. Padobranci imaju padobran smješten u posebnim naprtnjačama. On se sastoji od kupole, sustava za otvaranje, užadi i vezova kojima je padobranac sigurno vezan za padobran. Kupola može biti kružna, pravokutna ili blago eliptična oblika, a kadšto ima otvor u sredini, koji pridonosi stabiliziranju i smanjenju opterećenja padobrana. Pritezanjem užadi moguće je ograničeno upravljati padobranom. Izvedba padobrana od dvaju međusobno povezanih slojeva tkanine između kojih struji zrak, a napuhnuti poprimaju oblik aeroprofila, omogućuje znatno bolju upravljivost. Padobranci koji sami aktiviraju padobran, tijekom skoka potežu ručicu za otvaranje padobrana, opruga izbacuje takozvani pilot-padobran, iz spremnika se izvlači glavni padobran i potpuno otvara u struji zraka. Ako se glavni padobran ne otvori, obično postoji i pričuvni padobran, koji je manje površine i otvara se znatno brže od glavnoga. Padobrani koji nose teret, vojni padobrani i slično otvaraju se automatski, s pomoću užeta koje je jednim krajem pričvršćeno za zrakoplov ili visinomjera koji omogućuje otvaranje na zadanoj visini.[1]
Posebna je vrsta padobransko jedrenje (parajedriličarstvo, engl. paragliding), gdje se posebno aerodinamički konstruiran padobran (parajedrilica) koristi slično zmaju ili zračnoj jedrilici, kadšto i uz upotrebu pomoćnoga motora. Različitim službama padobran služi na nepristupačnu terenu za opskrbu namirnicama, spuštanje vatrogasaca ili spasilaca. Sastavni je dio izbacivih sjedišta zrakoplova, gdje mora osigurati sigurno spuštanje pilota koji biva izbačen pri velikim brzinama, malim visinama i nepovoljnom položaju zrakoplova. Padobran se koristi i za meko spuštanje na Zemlju svemirskih letjelica, kapsula ili ponovno upotrebljivih pogonskih motora, te za spuštanje međuplanetarnih letjelica na svemirska tijela s dovoljno gustom atmosferom. Rabi se kao aerodinamička kočnica za smanjivanje duljine slijetanja raketoplana i vojnih zrakoplova, te za zaustavljanje vrlo brzih trkaćih automobila. Neke su bombe opremljene padobranom kako bi se mogle ispustiti iz zrakoplova pri letu na maloj visini te omogućile zrakoplovu da se dovoljno udalji od mjesta eksplozije.
Prve zamisli o upotrebi padobrana vežu se uz renesansne mislioce i izumitelje Leonarda da Vincija i Fausta Vrančića. Vrančić je padobran opisao u knjizi Novi strojevi (1595.) te ga prvi vjerojatno i isprobao 1617. u Veneciji; padobranca je nazvao homo volans ili leteći čovjek. Vrančićeva konstrukcija padobrana znatno je drugačija od današnjih, jer se sastojala od drvenog okvira na koji je bilo navučeno platno - čvrsti kostur od četiri okrugle prečke, vezane u četverokut, čija je stranica iznosila 5 m, pojačan s četiri usporedne letvice. Platneni materijal bio je pričvršćen za prečke, s čijih se kutova spuštala četiri konopca za koje se vezao skakač.[2]
Prvi meki padobran izradio je francuski izumitelj Jean-Pierre Blanchard (1753. – 1809.), a prvi je put padobran bio upotrijebljen početkom 19. stoljeća pri skoku iz balona. U Prvom svjetskom ratu uglavnom se rabio za spašavanje posade iz zrakoplova, u Drugom svjetskom ratu i za opskrbu postrojba iz zrakoplova, a prvi put su ga rabile i posebno uvježbane padobranske postrojbe, koje su se do danas razvile u jedan od najelitnijih dijelova vojske. Danas je vrlo raširena i uporaba padobrana u druge svrhe. Rabi ga se u sportu, gdje padobranci skaču što bliže zadanomu cilju ili u skupini izvode figure u zraku. Sve je popularniji i ekstremni sport u kojem se skače s nepokretnih objekata (visoke zgrade, tornjevi, mostovi, stijene), što je zbog malih visina s kojih se skače najopasniji oblik padobranstva.
Prvi Hrvat koji je skočio padobranom bio je zagrebački odvjetnik Teodor Pavlović u Francuskoj 24. svibnja 1926. Antun Šimunović iz Bjelovara, prvi je u Hrvatskoj skočio padobranom u Zagrebu iste godine.[3]
- ↑ padobran, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
- ↑ Škoberne, Stanislav: Padobran kroz vjekove, Tehnička knjiga, Zagreb, 1957., str. 25
- ↑ https://proleksis.lzmk.hr/40271/ Preuzeto 2. rujna 2022.