Anto Lozuk: razlika između inačica
m →top: + |
m {{nedostaju izvori}} bolje opisuje problem (via JWB) |
||
(Nije prikazano 5 međuinačica 3 suradnika) | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{ |
{{Nedostaju izvori}} |
||
{{Infookvir životopis |
|||
|ime=Anto Lozuk SJ |
|||
|slika=Lozuk.Zbor.jpg |
|||
⚫ | |||
|nacionalnost=Hrvat |
|||
⚫ | |zanimanje=katolički svećenik<br>[[Družba Isusova|isusovac]] [[Hrvatska pokrajina Družbe Isusove|Hrvatske pokrajine Družbe Isusove]]<br>voditelj Akademskog zbora [[Bazilika Srca Isusova u Zagrebu|Bazilike Srca Isusova]] „Palma“ u [[Zagreb|Zagrebu]]<br>voditelj zbora u [[Russicum|Papinskom ruskom kolegiju sv. Terezije od Djeteta Isusa]] u [[Rim]]u |
||
|smrt=[[20. svibnja]] [[2021.]] (72. god.)<br>[[Zagreb]], [[Hrvatska]] |
|||
}} |
|||
'''Anto Lozuk SJ''' ([[Kovačevci (Derventa, BiH)|Kovačevci]] na [[Plehan]]u, [[Bosna i Hercegovina]], [[3. svibnja]] [[1949.]] - [[Zagreb]], [[20. svibnja]] [[2021.]]<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.isusovci.hr/vijesti/preminuo-isusovac-o-anto-lozuk-218119/ |title=Preminuo isusovac o. Anto Lozuk |date=2021-05-21 |url-status=live}}</ref>), [[hrvat]]ski [[Katolička crkva|katolički]] [[svećenik]], [[Družba Isusova|isusovac]], voditelj crkvenih zborova. |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Anto Lozuk je rođen [[3. svibnja]] [[1949.]] u [[Kovačevci (Derventa, BiH)|Kovačevcima]] na [[Plehan |
Anto Lozuk je rođen [[3. svibnja]] [[1949.]] u [[Kovačevci (Derventa, BiH)|Kovačevcima]] na [[Plehan]]u ([[Bosna i Hercegovina]]). Osnovnu školu započeo u rodnom kraju, a nastavio u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] ([[Hrvatska]]), kamo se odselila njegova obitelj. Otac mu je bio ukrajinskoga podrijetla (grkokatolik), a majka poljskog (u daljnjem je rodu s poznatim skladateljem [[Krzysztof Penderecki|Krzystofom Pendereckim]]). Njegovi su ujaci fra Franjo i fra Kazimir Rehlicki, [[Franjevačka provincija Bosna Srebrena|franjevci Bosne Srebrene]] a teta s. Antonija Rehlicki, [[Bosansko-hrvatska provincija Prečista Srca Marijina, Družba Školskih sestara franjevki Krista Kralja|školska sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije]]. |
||
Poslije osmoljetke god. 1964. postaje sjemeništarac [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|Đakovačke i Srijemske biskupije]] te završava u [[Zagreb |
Poslije osmoljetke god. 1964. postaje sjemeništarac [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|Đakovačke i Srijemske biskupije]] te završava u [[Zagreb]]u prva dva razreda Interdijecezanske srednje vjerske škole za spremanje svećenika ([[Nadbiskupska klasična gimnazija u Zagrebu|Nadbiskupska klasična gimnazija]]). Zatim nastavlja u [[Đakovo|Đakovu]], gdje nakon dvogodišnjeg liceja 1968. započinje studij teologije. |
||
Godine 1970. ulazi u isusovački novicijat u [[Zagreb |
Godine 1970. ulazi u isusovački novicijat u [[Zagreb]]u. Poslije novicijata završava studij filozofije i teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Za svećenika je zaređen 1977. Nakon ređenja postaje odgojitelj sjemeništaraca u [[Dubrovnik]]u a god. 1980. odlazi na daljnji studij u [[Rim]]. Na [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinskom sveučilištu Gregoriana]] postiže licencijat iz dogmatske teologije (1982.) |
||
Isprva je glazbeni samouk te rado pjeva u zboru kao i solist, budući da je imao lijepi glas (bariton). Taj će svoj talent razviti kasnije studijem glazbe da bi konačno na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u [[Rim |
Isprva je glazbeni samouk te rado pjeva u zboru kao i solist, budući da je imao lijepi glas (bariton). Taj će svoj talent razviti kasnije studijem glazbe da bi konačno na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u [[Rim]]u postigao magisterij iz gregorijanskog pjevanja (1986.). Privatno uči i solo-pjevanje. Bio je voditelj crkvenih zborova (Akademskog zbora [[Bazilika Srca Isusova u Zagrebu|Bazilike Srca Isusova]] "Palma" u [[Zagreb]]u, Zbor [[Russicum|Papinskoga ruskoga kolegija sv. Terezije od Djeteta Isusa]] u Rimu, magister isusovačkih novaka u [[Split]]u (2000. – 2006.), rektor Papinskoga ruskoga kolegija sv. Terezije od Djeteta Isusa (2013. – 2017.). |
||
==Djelovanje== |
==Djelovanje== |
||
Po povratku u domovinu (1986.) p. Lozuk kao organizator i duhovnik mnogo pridonosi novom ustrojstvu mješovitog Akademskog zbora [[Bazilika Srca Isusova u Zagrebu|Bazilike Srca Isusova]] „Palma“ u [[Zagreb |
Po povratku u domovinu (1986.) p. Lozuk kao organizator i duhovnik mnogo pridonosi novom ustrojstvu mješovitog Akademskog zbora [[Bazilika Srca Isusova u Zagrebu|Bazilike Srca Isusova]] „Palma“ u [[Zagreb]]u te njegovoj intenzivnijoj djelatnosti (ne samo liturgijskoj nego i koncertnoj). U isto vrijeme predaje glazbu u [[Nadbiskupska klasična gimnazija u Zagrebu|Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji]] te na [[Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove|Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove]]. Po potrebi prati na orguljama i liturgijsko pjevanje u [[Bazilika Srca Isusova u Zagrebu|Bazilici]]. God. 1990. polaže svečane redovničke zavjete. U svojih 14 godina uz zbor „Palma“ uspio je angažirati mlade školovane dirigente, a to su: Ivica Golčić, Ankica Gavran Juričić, Miroslav Salopek, Robert Homen te orguljaši [[Ljerka Očić]], Mario Penzar i [[Ante Knešaurek]]. „Palma“ je tada okupljala više od 100 članova, uglavnom studenata, te postala najboljim crkvenim zborom u državi. Osim redovitog pjevanja kod nedjeljnih misa zbor nastupa također izvan bogoslužja pa tako osvaja i prve nagrade na natjecanjima u domovini i inozemstvu ([[Zagreb]], [[Split]], [[Lavov]], [[Rim]]). |
||
Godine 2000. p. Lozuk je imenovan superiorom i magistrom isusovačkih novaka u [[Split |
Godine 2000. p. Lozuk je imenovan superiorom i magistrom isusovačkih novaka u [[Split]]u (do 2006. god.). Nakon toga djeluje opet u [[Zagreb]]u ([[Bazilika Srca Isusova u Zagrebu|Bazilika Srca Isusova]]) te u [[Osijek]]u u [[Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku|Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji]]. |
||
Od 2009. do 2017. u [[Rim |
Od 2009. do 2017. u [[Rim]]u je u [[Russicum|Papinskom ruskom kolegiju (Russicum)]] uz kolegijski zbor: najprije kao pomoćnik voditelja zbora, p. Ludwiga Pichlera, S.J., zatim voditelj zbora Kolegija, pa vice-rektor te konačno rektor Kolegija (2013. – 2017.). |
||
Po završetku rektorske službe u Russicumu (2017.) postaje superiorom isusovačke kuće u [[Beograd |
Po završetku rektorske službe u Russicumu (2017.) postaje superiorom isusovačke kuće u [[Beograd]]u i župnikom župe sv. Petra Apostola. Kroz cijeli svećenički život p. Lozuk je cijenjeni voditelj duhovnih vježbi svećenicima, časnim sestrama i laicima. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
Posljednja izmjena od 4. listopada 2022. u 17:29
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. |
Anto Lozuk SJ | |
Rođenje | 3. svibnja 1949. Kovačevci na Plehanu Bosna i Hercegovina |
---|---|
Smrt | 20. svibnja 2021. (72. god.) Zagreb, Hrvatska |
Nacionalnost | Hrvat |
Zanimanje | katolički svećenik isusovac Hrvatske pokrajine Družbe Isusove voditelj Akademskog zbora Bazilike Srca Isusova „Palma“ u Zagrebu voditelj zbora u Papinskom ruskom kolegiju sv. Terezije od Djeteta Isusa u Rimu |
Portal o životopisima |
Anto Lozuk SJ (Kovačevci na Plehanu, Bosna i Hercegovina, 3. svibnja 1949. - Zagreb, 20. svibnja 2021.[1]), hrvatski katolički svećenik, isusovac, voditelj crkvenih zborova.
Anto Lozuk je rođen 3. svibnja 1949. u Kovačevcima na Plehanu (Bosna i Hercegovina). Osnovnu školu započeo u rodnom kraju, a nastavio u Slavonskom Brodu (Hrvatska), kamo se odselila njegova obitelj. Otac mu je bio ukrajinskoga podrijetla (grkokatolik), a majka poljskog (u daljnjem je rodu s poznatim skladateljem Krzystofom Pendereckim). Njegovi su ujaci fra Franjo i fra Kazimir Rehlicki, franjevci Bosne Srebrene a teta s. Antonija Rehlicki, školska sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije.
Poslije osmoljetke god. 1964. postaje sjemeništarac Đakovačke i Srijemske biskupije te završava u Zagrebu prva dva razreda Interdijecezanske srednje vjerske škole za spremanje svećenika (Nadbiskupska klasična gimnazija). Zatim nastavlja u Đakovu, gdje nakon dvogodišnjeg liceja 1968. započinje studij teologije.
Godine 1970. ulazi u isusovački novicijat u Zagrebu. Poslije novicijata završava studij filozofije i teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Za svećenika je zaređen 1977. Nakon ređenja postaje odgojitelj sjemeništaraca u Dubrovniku a god. 1980. odlazi na daljnji studij u Rim. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana postiže licencijat iz dogmatske teologije (1982.)
Isprva je glazbeni samouk te rado pjeva u zboru kao i solist, budući da je imao lijepi glas (bariton). Taj će svoj talent razviti kasnije studijem glazbe da bi konačno na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu postigao magisterij iz gregorijanskog pjevanja (1986.). Privatno uči i solo-pjevanje. Bio je voditelj crkvenih zborova (Akademskog zbora Bazilike Srca Isusova "Palma" u Zagrebu, Zbor Papinskoga ruskoga kolegija sv. Terezije od Djeteta Isusa u Rimu, magister isusovačkih novaka u Splitu (2000. – 2006.), rektor Papinskoga ruskoga kolegija sv. Terezije od Djeteta Isusa (2013. – 2017.).
Po povratku u domovinu (1986.) p. Lozuk kao organizator i duhovnik mnogo pridonosi novom ustrojstvu mješovitog Akademskog zbora Bazilike Srca Isusova „Palma“ u Zagrebu te njegovoj intenzivnijoj djelatnosti (ne samo liturgijskoj nego i koncertnoj). U isto vrijeme predaje glazbu u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji te na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Po potrebi prati na orguljama i liturgijsko pjevanje u Bazilici. God. 1990. polaže svečane redovničke zavjete. U svojih 14 godina uz zbor „Palma“ uspio je angažirati mlade školovane dirigente, a to su: Ivica Golčić, Ankica Gavran Juričić, Miroslav Salopek, Robert Homen te orguljaši Ljerka Očić, Mario Penzar i Ante Knešaurek. „Palma“ je tada okupljala više od 100 članova, uglavnom studenata, te postala najboljim crkvenim zborom u državi. Osim redovitog pjevanja kod nedjeljnih misa zbor nastupa također izvan bogoslužja pa tako osvaja i prve nagrade na natjecanjima u domovini i inozemstvu (Zagreb, Split, Lavov, Rim).
Godine 2000. p. Lozuk je imenovan superiorom i magistrom isusovačkih novaka u Splitu (do 2006. god.). Nakon toga djeluje opet u Zagrebu (Bazilika Srca Isusova) te u Osijeku u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji.
Od 2009. do 2017. u Rimu je u Papinskom ruskom kolegiju (Russicum) uz kolegijski zbor: najprije kao pomoćnik voditelja zbora, p. Ludwiga Pichlera, S.J., zatim voditelj zbora Kolegija, pa vice-rektor te konačno rektor Kolegija (2013. – 2017.).
Po završetku rektorske službe u Russicumu (2017.) postaje superiorom isusovačke kuće u Beogradu i župnikom župe sv. Petra Apostola. Kroz cijeli svećenički život p. Lozuk je cijenjeni voditelj duhovnih vježbi svećenicima, časnim sestrama i laicima.
- ↑ Preminuo isusovac o. Anto Lozuk. 21. svibnja 2021.