Stupio je u vojničku školu [[15. listopada]] [[1874]]., i po završetku ove dobio je čin potporučnika pješaštva [[1. listopada]] [[1876]]., u satnika je unaprijeđen [[28. listopada]] [[1885]]., za pukovnika [[12. srpnja]] [[1903]]., brigadnog generala [[23. ožujka]] [[1908]]., divizijskog generala [[23. ožujka]] [[1912]]., za maršala [[Francuska|Francuske]] [[19. veljače]]. [[1921]].
Kao pješadijski časnik pješaštva bio je vodnik, zapovjednik satnije i zapovjednik [[bataljun]]a u pješaštvu do [[1899]]. Za to vrijeme završio je ratnu Akademiju ([[1882]].), i bio je u glavnom stožeru divizije, koja je okupirala [[Tonkin]] ([[1886]].) i u glavnom stožeru guvernera [[Pariz]]a ([[1889]].). Zapovijedao je pukovnijom i [[brigada|brigadom]] u pješštvu, [[divizija|divizijom]] ([[1912]].). Član višeg ratnog Savjeta od [[1920]]. Sudjelovao je u kolonijalnim ratovima u zapadnoj Africi, [[Tunis]]u, [[Alžir]]u. Tonkinu i [[Anani]]u, [[Kina|Kini]] i [[Maroko|Maroku]]. U prvom svjetskom ratu ([[10. rujna]] [[1914]]. do [[31. ožujka]] [[1916]]) zapovijedao je francuskom armijom (5), do [[29. travnja]] [[1918]]. grupom armija na francuskoj fronti, a od 9. lipnja 1918 do kraja rata bio je vrhovni zapovjednik savezničkih armija na [[solunski front|Solunskom frontu]]. Pod njegovim zapovijedanjem izvršen je proboj Solunske fronte, izvedeno je proganjanje njemačko-austrijsko-bugarske vojske, zaključen je ugovor o kapitulaciji bugarske vojske i oslobođena Srbija.
Bio je član Francuske akademije, na poziciji 14, u periodu [[1934]].-[[1942]].
