Veliki kašalj
| Veliki kašalj (Pertusis) | |
|---|---|
 Dječak koji ima veliki kašalj (sa tipskim simptomima) | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | A37 |
| ICD-9 | 033 |
| DiseasesDB | 1523 |
| MedlinePlus | 001561 |
| eMedicine | emerg/394 ped/1778 |
| MeSH | D014917 |
Veliki kašalj, poznat i kao magareći kašalj i hripavac (lat. pertusis) je akutna infektivna bolest koju izaziva bakterija Bordetella pertussis, a rjeđe Bordetella parapertussis. Najčešće oboljevaju djeca uzrasta od 1-5 godina, ali i odojčad.[1] Inkubacija i prvi stadij bolesti podsećaju na prehladu praćenu kašljem (Stadium catarrhale, upalni stadij), a zatim prelazi u napade isprekidanog kašlja (Stadium convulsivum, stadij zacijenjivanja). Kod male djece, kašalj može izazvati prekide disanja, što može ugroziti život. Vremenom napadi kašlja postaju blaži i prorijeđeni (Stadium decrementi, stadij oporavka – rekonvalescencije). Veliki kašalj obično traje oko 6 nedjelja. Uzročnik ove bolesti se može efikasno suzbijati samo u početnoj fazi bolesti. Kao preventiva protiv ove bolesti odavno postoji efikasna vakcina.
Uzročnik
[uredi | uredi izvor]
Uzročnik velikog kašlja – bakterija Bordetella pertussis – je nepokretna, aerobna, inkapsulirana i gram negativna štapićasta bakterija. Formira niz proteina, od kojih su neki toksini koji izazivaju opisane simptome bolesti. Bakterije su prisutne u mukoznim membranama disajnih puteva, gdje se mogu razmnožavati. Infekcija ovom bakterijom izaziva kliničku sliku velikog kašlja u manje od 20% slučajeva. Nesimptomski prođe oko 40% infekcija, a preostalih 40% se očituju kao akutni bronhitis.[2]
Simptomi
[uredi | uredi izvor]
Karakterističan je isplaženi jezik.
Bolest tipično prolazi tri stadija:
- Stadium catarrhale,
- Stadium convulsivum i
- Stadium decrementi.
Kod novorođenčadi, ali i kod obolelje mladeži i odraslih, bolest se može ispoljiti u netipskom obliku i toku.
Upalni stadij (Stadium catarrhale )
[uredi | uredi izvor]Bolest počinje bez posebnih obilježja, kada liči na običnu prehladu, grip sa rinitisom i kašljem. Može se pojaviti i groznica. Ovaj stadij traje 1 do 2 sedmice.
Stadij zacijenjivanja (Stadium convulsivum)
[uredi | uredi izvor]U ovom stadiju se tek javljaju tipski napadi isprekidanog kašlja, u kojima bolesnik isplazi jezik. Kašalj rezultira iskašljavanjem sluzi. Napadi mogu biti veoma česti, osobiito noću, a može ih izazvati i lakša fizička aktivnost. Ovaj stadij bolesti traje 2 do 6 sedmica.
Stadij oporavka (Stadium decrementi)
[uredi | uredi izvor]U posljednjem stadiju, napadi kašlja postaju rjeđi i slabiji. Ako se primenjuje antibiotska terapija, povremeno se javljaju još 3-6 nedelja, a 6-10 nedelja bez nje. Zbog dužine trajanja, ovu bolest neki zovu i „kašalj od 100 dana“.
Atipski tok
[uredi | uredi izvor]Kod djece koja su mlađa od 6 mjeseci napadi u konvulzivnom stadiju se mogu ispoljavati u vidu zastanka disanja (apneja). Kod mladeži i odraslih bolest se često ne prepoznaje jer nije praćena nikakvim simptomima, osim produktivnog vlažnog kašlja.
Komplikacije
[uredi | uredi izvor]Najčešće komplikacije velikog kašlja su upala pluća (15-20%) i upala srednjeg uha, koju izaziva sekundarna infekcija bacilima Haemophilus influenzae ili pneumokokima. Sekundarna infekcija može izazvati groznicu i naznake infekcije krvi. Epileptički napadi se javljaju u 2 do 4% slučajeva, tj. nisu relativno rijetka komplikacija. U 0,5% dolazi do oštećenja mozga (encefalopatija), koja često ima trajne posljedice. Zbog jakog kašlja očne vežnjače mogu zakrvaviti. Ponekad se pojavi i hernija. Smrtni slučajevi se dešvaju u jednom od 1000 slučajeva, najčešće kod dojenčadi.
Dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Za dijagnosticiranje se koristi nosno-ždrijelni bris, kao i usisana bronhijska sluz.
Terapija
[uredi | uredi izvor]Tipiske slučajeve velikog kašlja izazivaju bakterijaki otrovi. Terapija antibioticima može skratiti ili ublažiti tok bolesti jedino ako se primeni u ranoj fazi bolesti (1. ili 2. sedmica). Ukoliko se zakasni sa dijagnozom, standardna terapija je eritromicin ili neki drugi antibiotik iz grupe makrolida, koji se aplicira u toku dvije sedmice. Sakundarna infekcija može se suzbijati primjenom i drugih antibiotika. Na učestalost i jačinu napada kašlja se može uticati steroidima ili supstancama koje utiču na simpatikus. Opća preporuka je da oboljeli uzima dosta tečnosti i česte – male obroke.
Profilaksa
[uredi | uredi izvor]Vakcinacija
[uredi | uredi izvor]Za primarnu zdravstvenu zaštitu postoji efikasna vakcina, koja pruža (80-90% zaštite) i ne izaziva značajne moguće komplikacije. Danas se koriste nećelijske vakcine koje imaju prednosti u odnosu na ranije primjenjivane žive bakterijske. One ne sadrže cijeli bacil, negfo samo dijelove ćelije izazivača bolesti, koji izazivaju imunu reakciju u tijelu primatelja. Djeci se preporučuje vakcinacija tri puta u prvoj godini života, počev od 9. nedelje nakon rođenja. Preporučuje se i revakcinacija, između 12. i 15. meseca. Dodatno se vakciniraju djeca uzrasta između 5 i 6 godina i mladi, između 9. i 18. rođendana.
Epidemiologija
[uredi | uredi izvor]
Širom svijeta, veliki kašalj godišnje pogodi oko 48,5 miliona ljudi.[3] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25243777%7Cdate=September 2015}} U 2013., rezultirao je u oko 61.000 smrtnih slučjeva – manje od 138.000 umrlih 1990. To se javlja unatoč podvrgavanju DTP i DTaP vakcinaciji.[4] Oko 90% svih slučajeva se javlja u zemljama u razvoju
Jedini rezervoar bakterije Bordetella pertussis su ljudska bića. Stoga ju je teorijski moguće iskorijeniti, putem sistemske vakcinacije.[5] Bordetella parapertussis je registrirana i kod ovaca. Uprkos efikasnoj vakcinaciji, 2003. je u svijetu oboljelo oko 17 miliona ljudi, od kojih je 90% slučajeva zabilježeno u zemljama u razvoju. Iste godine registrovano je 280.000 smrtnih slučajeva od ove bolesti.[6]
Veliki kašalj je bolest koja se prenosi preko iskašljanih kapljica oboljelog u okruženje, uključujući i osobe u blizini. Bakterijski izazivači ove bolesti imaju veoma veliku zaraznu moć, tako da može oboliti i do 80-100% ljudi koji sa njima dođu u kontakt. Inkubacija traje od 7 do 21 dan, a zaraznost je najveća pri njenom kraju, a vremenom se smanjuje. Zabilježeno je da vakcinacija ne garantira doživotnu zaštitu. U zemljama sa visokom stopom vakcinacije od ove bolesti obolijevaju i mladi i odrasli, koji predstavljaju rezervoar izazivača.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ http://www.stetoskop.info/Bordetella-pertussis-1883-s2-content.htm Arhivirano 12. 2. 2015. na Wayback Machine Bordetella-pertussis.
- ^ Deutsche Gesellschaft für Pädiatrische Infektiologie (2003): Handbuch Infektionen bei Kindern und Jugendlichen, 4. Aufl. Futuramed, München, ISBN 3-923599-90-0.
- ^ Bettiol S., Wang K., Thompson M. J., Roberts N. W., Perera R., Heneghan C. J., Harnden A. (2012): Symptomatic treatment of the cough in whooping cough. Cochrane Database Syst. Rev., 5 (5): CD003257| pmid = 22592689 | doi = 10.1002/14651858.CD003257.pub4.
- ^ "Pertussis in Other Countries". Centers for Disease Control and Prevention (CDC). Pristupljeno 27. 5. 2013.
- ^ Steele R. W. (2004): Pertussis is eradication achievable? Pediatr. Ann., 33 (8): S. 525-534 PMID 15354604
- ^ http://www.who.int/entity/immunization/topics/wer8004pertussis_Jan_2005.pdf[mrtav link] WHO-Positionspapier, pdf.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]