Branko Črnac Tusta
Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. |
Branko Črnac Tusta | |
---|---|
Osnovne informacije | |
Žanrovi | punk |
Instrumenti | vokal |
Karijera | 1985-2011 |
Branko Črnac – Tusta (1955–2012) bio je jugoslavenski i hrvatski pjevač, frontmen kultne punk-grupe KUD Idijoti.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 6. oktobra 1955. godine u Puli, u porodici Ćića porijeklom sa Ćićarije.[1]
Završio je Tehničku školu u Puli, a od 1978. godine pa do kraja života radio je u Fabrici električnih mašina i uređaja Uljanik (TESU), gdje je eventualno došao do položaja šefa odsjeka; bio je sindikalni povjerenik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, i aktivno je učestvovao u sindikalnim aktivnostima i radničkim protestima.[2]
KUD Idijotima pridružio se 1985. godine, četiri godine nakon njihovog osnivanja, i zbog svoje harizme, scenskog nastupa i iskrenih antifašističkih ubjeđenja ubrzo je postao jedan od najprepoznatljivijih i najznačajnijih pjevača jugoslovenskog panka.[3] Nastupao je na mnogobrojnim koncertima širom bivše Jugoslavije i u inostranstvu. Posljednji put je nastupio na sceni 26. februara 2011. godine u Zelenom gaju u Sloveniji.[4]
Branko Črnac Tusta preminuo je od posljedica karcinoma pluća i grla 14. oktobra 2012. godine. Sahranjen je na gradskom groblju u Puli.[5]
Diskografija
[uredi | uredi izvor]Tusta je kao frontmen KUD Idijota učestvovao u snimanju svih objavljenih albuma benda:
- Legendarni uživo (1986)
- Bolje izdati ploču nego prijatelja (1987)
- Lutke na koncu (1987)
- Hoćemo cenzuru (1988)
- Live in Biel (1988)
- Bolivija R’n’R (1989)
- Mi smo ovdje samo zbog para (1990)
- Đuro voz sold aut (1991)
- Glupost je neuništiva (1992)
- Tako je govorio ZaraTusta (1993)
- Istra ti materina (1995)
- Megapank (1995)
- Fuck (1996)
- Single collection vol. 1 (1997)
- Cijena ponosa (1997)
- Gratis hits live! (1999)
- Remek-djelo (2001)
Počasti
[uredi | uredi izvor]Na drugu godišnjicu njegove smrti, u njegovu čast nazvana je jedna ulica u Puli, stepenište koje vodi do rok-kluba Uljanik.[6]
Režiser Andrej Korovljev snima dokumentarni film o Tustinom životu.[7]
Citati
[uredi | uredi izvor]- Stotine primjera me je još više uvjerilo da je naziv albuma „Glupost je neuništiva“ bio savršeno točan. Samo što sam ja u međuvremenu postao tolerantniji prema gluposti i prihvaćam je kao dio ljudskoga življenja. Ljudi imaju pravo biti glupi, to se ne može ukinuti dekretom. Osim toga, ima gorih stvari: egoizam, zloba, sadizam, terorizam, na primjer, popis je poduži... To uopće ne znači da na svijetu ne postoje pametni ljudi, dobre ideje, genijalna djela, zdrave stvari. Postoje naravno, ali kad je glupost u pitanju – to je korijen koji se teško čupa.[3]
- Uvidio sam da se političke promjene postižu političkim sredstvima i političkim radom, a ne pjevanjem. Svaka djelatnost ima svoje oruđe. Zemlja se ore plugom, rat se provodi puškom, restrikcije se provode zakonima. Pjesme protiv rata ne zaustavljaju rat, pjevanje o siromaštvu ne obogaćuje siromašne (eventualno autora pjesme, ha, ha), pjesme o korupciji ne sprečavaju korupciju. Dakle, što rješavaju pjesme? Uglavnom ništa.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Ja sjećam se – Branko Črnac Tusta". Muzika.hr. Arhivirano s originala, 23. 3. 2015. Pristupljeno 3. 11. 2015.
- ^ "Revija na ledu – Tusta". Regional Express – Nezavisni istarski portal. Pristupljeno 3. 11. 2015.
- ^ a b c Jovanović, Zvonko (2015). KUD Idijoti – Glupost je neuništiva. Banja Luka: Rock’n’Roll Books.
- ^ "Tusta je na liječenju". Glas Istre. Pristupljeno 3. 11. 2015.
- ^ "Preminuo Branko Črnac Tusta, frontmen benda KUD Idijoti". Blic. Pristupljeno 3. 11. 2015.
- ^ "Kod Uljanika Tustine stube". Glas Istre. Pristupljeno 3. 11. 2015.
- ^ "Korovljev snima film o Tusti". Glas Istre. Pristupljeno 3. 11. 2015.