Idi na sadržaj

Zem-zem

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hadžije uzimaju vodu sa Zem-Zem izvora

Zem-Zem je vrelo koje izvire u Mekki. Voda je jako cijenjena u pustinjskoj zemlji, kakva je Saudijska Arabija, i zbog toga su izvori nešto posebno.

Za Zem-Zem se znalo još davno prije rođenja posljednjeg poslanika Muhammeda,[1] ali ga je s vremenom zatrpao pijesak i zaboravilo se za njegovu tačnu lokaciju. Muhammedovi preci (djed i pradjedovi) bili su zaduženi za opskrbu hranom i pićem hodočasnika koji su dolazili posjetiti Kabu, što je bila velika čast, ali i jako teška dužnost (zbog nedostatka vode). Jedne noći Muhammedov djed Abdul-Muttalib usnio je na kojem se mjestu nalazi izvor i narednih dana pokušao ga je iskopati, što je na kraju i uspio. To mu je podiglo ugled među sunarodnjacima, a izvor je otad dobro čuvan i njegovu vodu muslimani jako cijene.

Veliki broj hadžija nose sa sobom bocu vode s tog izvora, kao jednu od nezaobilaznih stvari koje nose kući sa hadždža ili umre.

Otkriće Zem-Zema

[uredi | uredi izvor]

Prema hadisu koji je vjerodostojan (sahih), tj. ima potvrđen lanac pouzdanih prenosilaca, vrelo Zem-Zem je pronašla Hadžera. Naime, njen suprug i jedan od najodabranijih poslanika Ibrahim je Hadžeru i njenog tek rođenog sina Ismaila, također poslanika i rodočelnika Arapa, doveo do mjesta sadašnje Kabe i tu ih ostavio. To mjesto je bilo pustinja, bez izvora i ikakvog zelenila ali ih je tu ostavio prema Božijoj zapovjedi.

Nakon izvjesnog vremena, a pošto su ostali bez ikakve hrane i pića, Ismail je zaplakao usljed čega je Hadžera, vođena majčinskim instinktom, užurbano se počela kretati između dva manja uzvišenja. Kada je sedmi put sigla do jednog od uzvišenja čula je glas koji ju je dozivao. Zamolila ga je da joj pomogne te se pred njom pojavio melek Džibril. Nogom je udario o tlo usljed čega je potekao mlaz vode. Od radosti Hadžera je pokušala da zagradi vodu uzvikujući zem-zem, što bi doslovno u prijevodu na bosanski značilo stani-stani.[1] Brežuljci između kojih se Hadžera kretala u potrazi za vodom su poslije nazvani Safa i Merva a ritual užurbanog kretanja između (sa'j) ta dva mjesta je važdib hadždža i obavljaju ga sve hadžije, upravo 7 puta kao što je to svojevremeno uradila i Hadžera.[2]

Zem-Zem i obredi hadždža

[uredi | uredi izvor]

Ritual koji se sastoji u užurbanom kretanju između Safe i Merve a kojim se simboliše Hadžerina potraga za vodom se naziva sa'j i jedna je od obaveznih stvari, tj. vadžib hadždža. Udaljenost između Safe i Merve iznosi oko 400 metara i hadžije ovu udaljenost prilikom obavljanja hadždža prelaze 7 puta, užurbanim kretanjem.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b "Priča o ZEM-ZEM vodi blagoslovljenoj". http://zulhulejfa.ba. Arhivirano s originala, 22. 7. 2018. Pristupljeno 26. 6. 2018. Vanjski link u parametru |website= (pomoć)
  2. ^ "Putopis sa hadža". www.avlija.me. Arhivirano s originala, 20. 9. 2020. Pristupljeno 26. 6. 2018.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]