Leberova kongenitalna amauroza
Leberova kongenitalna amauroza (Leber kongenitalna amauroza) | |
---|---|
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | H35.5 |
ICD-9 | 362.76 |
OMIM | 204000 |
DiseasesDB | 33192 |
GeneReviews | Leber Congenital Amaurosis
|
Definicija i simptomi
Leberova urođena amauroza (LCA) je rijetka nasljedna očna bolest koja se pojavljuje pri rođenju ili u prvih nekoliko mjeseci života.[1]
Epidemiologija i historija
Ova amauroza pogađa oko 1/40.000 novorođenčadi.[2] LCA je prvi put opisao Theodor Leber u 19. stoljeću.[3][4] Ne treba je miješati sa Leberova nasljedna optička neuropatija, što je drugačija bolest koju je također opisao Theodor Leber.
Liječenje
Jedan od oblika LCA bio je uspješno je liječen genskom terapijom 2008.[5][6][7][8]
Znaci i simptomi
Izraz urođena odnosi se na stanje prisutno pri rođenju (koje nije stečeno), a amauroza na gubitak vida koji nije povezan sa lezijama. Međutim, izvan ovih općih opisa, prezentacija LCA može varirati, jer je povezana s više gena.[9][10]
LCA tipski karakterizira patološki nistagmus,[9] tromi ili odsutani odgovori zjenica,[10] i teški gubitak vida ili sljepilo.[9]
Genetika
Obično je autosomno recesivna; međutim, što je važno za planiranje porodice, ponekad je autosomno dominantno obilježje. Smatra se da je to poremećaj uzrokovan abnormalnim razvojem fotoreceptorskih ćelija.[9]
OMIM prepoznaje 18 tipova LCA.[9]
Tip | OMIM | Gen | Lokus[9] |
LCA1 | OMIM: 204000 | GUCY2D,[11] | 17p13.1 |
LCA2 | OMIM: 204100 | RPE65[12] | 1p31.3-p31.2 |
LCA3 | OMIM: 609868 | SPATA7 | 14q31.3 |
LCA4 | OMIM: 604393 | AIPL1[13][14] | 17p13.2 |
LCA5 | OMIM: 604537 | LCA5[15] | 6q14.1 |
LCA6 | OMIM: 605446 | RPGRIP1 | 14q11.2 |
LCA7 | OMIM: 602225 | CRX[16] | 19q13.3 |
LCA8 | OMIM: 604210 | CRB1[16] | 1q31-q32.1 |
LCA9 | OMIM: 608553 | NMNAT1[17][18][19][20] | 1p36.22 |
LCA10 | OMIM: 610142 | CEP290 | 12q21.32 |
LCA11 | OMIM: 146690 | IMPDH1 | 7q32.1 |
LCA12 | OMIM: 180040 | RD3 | 7q32.1 |
LCA13 | OMIM: 608830 | RDH12 | 1q32.3 |
LCA14 | OMIM: 604863 | LRAT | 14q24.1 |
LCA15 | OMIM: 602280 | TULP1 | 4q31 |
LCA16 | OMIM: 603208 | KCNJ13 | 2q37 |
LCA17 | OMIM: 601147 | GDF6 | 8q22 |
LCA18 | OMIM: 179605 | PRPH2 | 6p21 |
Gen CEP290 povezan je s Joubertovim sindromom, kao i tipom 10 LCA.[21]
Dijagnoza
Genetička ispitivanja i srodna istraživanja danas se izvode u Centogene AG, u Rostocku, Njemačka; John and Marcia Carver neprofitna laboratorija za genetičko ispitivanje u Iowa Cityju, IA; GENESIS centar za medicinsku genetiku u Poznanju, Poljska, Miraca Genetics Laboratories u Houstonu, TX; Asper Biogene u Tartuu, Estonija, CGC Genetics u Portu, Portugal, Institutu za genomiku i molekularnu dijagnostiku CEN4GEN, Edmonton, Kanada i Referentnoj genetičkoj laboratoriji Barselona, Španija.[22]
Liječenje
Jedan oblik LCA, pacijenti sa LCA2 koji imaju mutaciju gena RPE65, uspješno je liječen u kliničkom testiranju pomoću genske terapije. Rezultati tri rana klinička ispitivanja objavljeni su 2008., demonstrirajući sigurnost i efikasnost upotrebe adeno-združenog virusa u genskoj terapiji za obnavljanje vida kod pacijenata sa LCA. U sva tri klinička ispitivanja pacijenti su oporavili funkcionalni vid bez očiglednih nuspojava.[5][6][7][8] Ove studije, koje su koristile adeno-povezani virus, iznjedrile su brojne nove studije koje istražuju gensku terapiju mrežnjačne bolesti čovjeka.
Rezultati ispitivanja faze 1 koje su sproveli Univerzitet u Pensilvaniji i Dečja bolnica u Filadelfiji i objavljeni 2009., pokazali su trajno poboljšanje kod 12 ispitanika (u dobi od 8 do 44 godina) sa LCA povezanim sa RPE65, nakon tretmana pomoću AAV2-hRPE65v2, terapije zamjene gena.[23] Rana intervencija postizala je s bolje rezultate.[23] U toj studiji pacijenti su isključeni na osnovu prisustva određenih antitijela na vektor AAV2, a liječenje je, iz predostrožnosti, primijenjeno samo na jedno oko.[23] Studija iz 2010. godine, koja je ispitivala efekat primjene AAV2-hRPE65v2 na oba oka, kod životinja sa prisutnim antitijelima, sugerira da imunski odgovori možda neće otežati upotrebu tretmana na oba oka.[24] Zatim je 19. decembra 2017., američka Uprava za hranu i lijekove odobrila voretigene neparvovec - rzyl (Luxturna), adeno-pridruženi virusnu vektorsku gensku terapiju za djecu i odrasle sa bialelnim mutacijama gena RPE65, odgovornim za distrofiju mrežnjače, uključujući Leberovu urođenu amaurozu. Kao preduvjet za intraokularnu primjenu Luxturne-a, pacijenti moraju imati održive mrežnjače.[25]
Hirurg za mrežnjače, Dr. Albert Maguire i ekspert za gensku terapiju, Dr. Jean Bennett tehniku su razvili pri Children's Hospital.[5][26]
Dr. Sue Semple-Rowland, na University of Florida je nedavno vratila vid na ptičjem modelu pomoću genske terapije.[27]
U martu 2020., ljekari sa Instituta za oči Casey sa Oregon Health & Science University ubrizgali su CRISPR-modifikovani virus u oko pacijenta u pokušaju liječenja LCA10.[28]
Također pogledajte
Reference
- ^ Stone EM (decembar 2007). "Leber congenital amaurosis - a model for efficient genetic testing of heterogeneous disorders: LXIV Edward Jackson Memorial Lecture". American Journal of Ophthalmology. 144 (6): 791–811. doi:10.1016/j.ajo.2007.08.022. PMID 17964524.
- ^ "Leber congenital amaurosis". Genetics Home Reference (jezik: engleski). august 2010. Pristupljeno 14. 5. 2017.
- ^ WhoNamedIt |synd|1189|Leber's congenital amaurosis
- ^ Leber T (1869). "Über Retinitis pigmentosa und angeborene Amaurose". Archiv für Ophthalmologie (jezik: njemački). 15 (3): 1–25. doi:10.1007/BF02721213. S2CID 543893.
- ^ a b c Maguire AM, Simonelli F, Pierce EA, Pugh EN, Mingozzi F, Bennicelli J, et al. (maj 2008). "Safety and efficacy of gene transfer for Leber's congenital amaurosis". The New England Journal of Medicine. 358 (21): 2240–8. doi:10.1056/NEJMoa0802315. PMC 2829748. PMID 18441370.
- ^ a b Simonelli F, Maguire AM, Testa F, Pierce EA, Mingozzi F, Bennicelli JL, et al. (mart 2010). "Gene therapy for Leber's congenital amaurosis is safe and effective through 1.5 years after vector administration". Molecular Therapy. 18 (3): 643–50. doi:10.1038/mt.2009.277. PMC 2839440. PMID 19953081.
- ^ a b Cideciyan AV, Hauswirth WW, Aleman TS, Kaushal S, Schwartz SB, Boye SL, et al. (august 2009). "Vision 1 year after gene therapy for Leber's congenital amaurosis". The New England Journal of Medicine. 361 (7): 725–7. doi:10.1056/NEJMc0903652. PMC 2847775. PMID 19675341.
- ^ a b Bainbridge JW, Smith AJ, Barker SS, Robbie S, Henderson R, Balaggan K, et al. (maj 2008). "Effect of gene therapy on visual function in Leber's congenital amaurosis". The New England Journal of Medicine. 358 (21): 2231–9. CiteSeerX 10.1.1.574.4003. doi:10.1056/NEJMoa0802268. PMID 18441371.
- ^ a b c d e f OMIM: LEBER CONGENITAL AMAUROSIS, TYPE I; LCA1 -204000
- ^ a b Weleber, R. G.; Francis, P. J.; Trzupek, K. M.; Beattie, C.; Adam, M. P.; Ardinger, H. H.; Pagon, R. A.; Wallace, S. E.; Bean LJH; Stephens, K.; Amemiya, A. (1993). "Leber Congenital Amaurosis". GeneReviews. PMID 20301475.
- ^ Perrault I, Rozet JM, Calvas P, Gerber S, Camuzat A, Dollfus H, et al. (decembar 1996). "Retinal-specific guanylate cyclase gene mutations in Leber's congenital amaurosis". Nature Genetics. 14 (4): 461–4. doi:10.1038/ng1296-461. PMID 8944027. S2CID 21269014.
- ^ Marlhens F, Bareil C, Griffoin JM, Zrenner E, Amalric P, Eliaou C, et al. (oktobar 1997). "Mutations in RPE65 cause Leber's congenital amaurosis". Nature Genetics. 17 (2): 139–41. doi:10.1038/ng1097-139. PMID 9326927. S2CID 19648351.
- ^ Yzer S, Leroy BP, De Baere E, de Ravel TJ, Zonneveld MN, Voesenek K, et al. (mart 2006). "Microarray-based mutation detection and phenotypic characterization of patients with Leber congenital amaurosis". Investigative Ophthalmology & Visual Science. 47 (3): 1167–76. doi:10.1167/iovs.05-0848. PMID 16505055.
- ^ "Inherited child blindness probed". BBC News. 19. 9. 2005. Pristupljeno 21. 9. 2007.
- ^ Dharmaraj S, Li Y, Robitaille JM, Silva E, Zhu D, Mitchell TN, et al. (januar 2000). "A novel locus for Leber congenital amaurosis maps to chromosome 6q". American Journal of Human Genetics. 66 (1): 319–26. doi:10.1086/302719. PMC 1288337. PMID 10631161.
- ^ a b Preising MN, Paunescu K, Friedburg C, Lorenz B (juni 2007). "[Genetic and clinical heterogeneity in LCA patients. The end of uniformity]". Der Ophthalmologe (jezik: njemački). 104 (6): 490–8. doi:10.1007/s00347-007-1533-x. PMID 17525851. S2CID 46054872.
- ^ Koenekoop RK, Wang H, Majewski J, Wang X, Lopez I, Ren H, et al. (septembar 2012). "Mutations in NMNAT1 cause Leber congenital amaurosis and identify a new disease pathway for retinal degeneration". Nature Genetics. 44 (9): 1035–9. doi:10.1038/ng.2356. PMC 3657614. PMID 22842230.
- ^ Falk MJ, Zhang Q, Nakamaru-Ogiso E, Kannabiran C, Fonseca-Kelly Z, Chakarova C, et al. (septembar 2012). "NMNAT1 mutations cause Leber congenital amaurosis". Nature Genetics. 44 (9): 1040–5. doi:10.1038/ng.2361. PMC 3454532. PMID 22842227.
- ^ Chiang PW, Wang J, Chen Y, Fu Q, Zhong J, Chen Y, et al. (septembar 2012). "Exome sequencing identifies NMNAT1 mutations as a cause of Leber congenital amaurosis". Nature Genetics. 44 (9): 972–4. doi:10.1038/ng.2370. PMID 22842231. S2CID 27501557.
- ^ Perrault I, Hanein S, Zanlonghi X, Serre V, Nicouleau M, Defoort-Delhemmes S, et al. (septembar 2012). "Mutations in NMNAT1 cause Leber congenital amaurosis with early-onset severe macular and optic atrophy". Nature Genetics. 44 (9): 975–7. doi:10.1038/ng.2357. PMID 22842229. S2CID 205345854.
- ^ Traboulsi EI, Koenekoop R, Stone EM (decembar 2006). "Lumpers or splitters? The role of molecular diagnosis in Leber congenital amaurosis". Ophthalmic Genetics. 27 (4): 113–5. doi:10.1080/13816810601013146. PMID 17148037. S2CID 802192.
- ^ "GeneTests: Leber Congenital Amaurosis". Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 7. 8. 2015.
- ^ a b c Maguire AM, High KA, Auricchio A, Wright JF, Pierce EA, Testa F, et al. (novembar 2009). "Age-dependent effects of RPE65 gene therapy for Leber's congenital amaurosis: a phase 1 dose-escalation trial". Lancet. 374 (9701): 1597–605. doi:10.1016/S0140-6736(09)61836-5. PMC 4492302. PMID 19854499.
- ^ Amado D, Mingozzi F, Hui D, Bennicelli JL, Wei Z, Chen Y, et al. (mart 2010). "Safety and efficacy of subretinal readministration of a viral vector in large animals to treat congenital blindness". Science Translational Medicine. 2 (21): 21ra16. doi:10.1126/scitranslmed.3000659. PMC 4169124. PMID 20374996.
- ^ "Approved Products - LUXTURNA". FDA. 5. 4. 2019.
- ^ "ABC News: Miracle Cure for Nearly Blind Youth". Pristupljeno 27. 4. 2008.
- ^ Williams ML, Coleman JE, Haire SE, Aleman TS, Cideciyan AV, Sokal I, et al. (juni 2006). "Lentiviral expression of retinal guanylate cyclase-1 (RetGC1) restores vision in an avian model of childhood blindness". PLOS Medicine. 3 (6): e201. doi:10.1371/journal.pmed.0030201. PMC 1463903. PMID 16700630.
- ^ In A 1st, Scientists Use Revolutionary Gene-Editing Tool To Edit Inside A Patient
Dopunska literatura
- "Jocelyn Kaiser on "Gene Therapy in a New Light"". Science & Nature | Smithsonian Magazine. str. 124. Arhivirano s originala, 25. 6. 2013. Pristupljeno 18. 5. 2021.
- Lewis, Ricki (2012). The Forever Fix: Gene Therapy and the Boy Who Saved It. New York: St. Martin's Press. ISBN 978-0-312-68190-6. OCLC 740628904.
Vanjski linkovi
Šablon:Patologija oka Šablon:Nedostaci receptora na površini ćelije