Muzej

Dvorana Prirodoslovnog muzeja u Londonu, Engleska

Ulaz u Muzej Međimurja u Čakovcu, Hrvatska

Muzej (od starogrčkog . μουσείο[ν], musío - sjedište Muza) je ustanova posvećena izlaganju i očuvanju kulturno značajnih predmeta. Mnogi muzeji imaju izložbe ovih predmeta koje su javno izložene, a neki imaju privatne kolekcije koje koriste istraživači i stručnjaci. U poređenju sa bibliotekom, muzej ima mnogo širi spektar predmeta i obično se fokusira na određenu temu kao što su umjetnost, nauka, prirodna historija, lokalna historija i druge teme. Javni muzeji u kojima se održavaju izložbe i interaktivne demonstracije često se smatraju turističkim atrakcijama, a mnogi muzeji privlače veliki broj posjetitelja izvan zemlje domaćina, a najposjećeniji muzeji na svijetu redovito privlače milijune posjetitelja godišnje.

Dijele se na:

• naučne (arheološki, historijski, etnografski, prirodoslovni, tehnički, vojni, kriminalistički, higijenski, školski, pomorski i dr.)
• i umjetničke (koji sadrže zbirke slika, skulptura, grafika i objekata primijenjene umjetnosti).

Po karakteru, strukturi i teritorijalnoj kompetenciji na državne, zemaljske, pokrajinske, gradske i zavičajne. Često se upotrebljavaju i nazivi umjetnička galerija (za veće zbirke slika i skulptura) i kabinet (za zbirke grafika, novaca i medalja).

Prvi muzej pojavljuje se u helenističkoj Aleksandriji, a današnji tip zbirke umjetnina i rijetkosti u doba renesanse u Italiji. I crkvene riznice imat će značajnu ulogu u sakupljanju i čuvanju vrijednih predmeta od srednjeg vijeka pa sve do danas. Iz renesansnih zbirki razvit će se muzeji i galerije. Od vremena Francuske revolucije muzeji se otvaraju javnosti (1793. godine Louvre je postao prvi nacionalni muzej u Evropi i od njegovog otvaranja kraljevske zbirke Louvrea postaju dostupne široj javnosti.), u 19. vijeku većinom dobijaju vlastite zgrade, prilagođene vlastitoj namjeni, a u 20. vijeku ustaljuju se principi za savremenu muzejsku arhitekturu.

Osim izložbenih prostorija muzej ima spremišta (čitav se inventar rijetko izlaže), prostorije za restauriranje i prepariranje muzejskih predmeta, fotografski laboratorij, prostorije za stručno osoblje, s inventarima i bibliotekom. U Drugom svjetskom ratu i drugim ratovima mnoštvo muzeja je uništeno.

Od osnivanja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu 1888. godine počinje sistematski muzeološki rad u Bosni i Hercegovini.

Nauka koja proučava ciljeve i principe rada muzeja naziva se muzeologija. Dijeli se na opću i specijaliziranu muzeologiju. Historija muzeja predstavlja uvod u opću muzeologiju.

Svrha

Posjetioci proučavaju fosilne ostatke izložene u Nacionalnom muzeju Irana u Teheranu

Svrha modernih muzeja je prikupljanje, čuvanje, tumačenje i izlaganje predmeta od umjetničkog, kulturnog ili naučnog značaja za proučavanje i obrazovanje javnosti. Za gradske čelnike, aktivna muzejska zajednica može se vidjeti kao mjerilo kulturnog ili ekonomskog zdravlja grada i način da se poveća sofisticiranost njegovih stanovnika. Za muzejske profesionalce, muzej se može smatrati načinom za edukaciju javnosti o misiji muzeja, kao što su građanska prava ili zaštita životne sredine. Muzeji su, prije svega, skladišta znanja. Godine 1829. James Smithson je u zavještanju kojim je finansirao Smithsonian Institution naveo da želi osnovati instituciju "za povećanje i širenje znanja".

Prirodnjački muzeji u kasnom 19. vijeku su ilustrovali naučnu želju za klasifikacijom života i za tumačenjima svijeta. Svrha je bila prikupljanje svih primjera za svaku oblast znanja za istraživanje i prikaz. Kako su američki koledži rasli u 19. vijeku, razvili su sopstvene zbirke prirodne historije za upotrebu svojih studenata. Do posljednje četvrtine 19. stoljeća, naučna istraživanja na univerzitetima su se pomjerila prema biološkim istraživanjima na ćelijskom nivou, a vrhunska istraživanja su se preselila iz muzeja u univerzitetske laboratorije. Iako se mnogi veliki muzeji, kao što je Smithsonian Institution, još uvijek poštuju kao istraživački centri, istraživanje više nije glavna svrha većine muzeja. Iako je u toku debata o svrhama interpretacije muzejske zbirke, postojala je dosljedna misija zaštite i očuvanja kulturnih artefakata za buduće generacije. Mnogo pažnje, stručnosti i troškova ulaže se u napore očuvanja kako bi se usporilo raspadanje starih dokumenata, artefakata, umjetničkih djela i zgrada. Svi muzeji prikazuju predmete koji su važni za kulturu. Kao što piše historičar Steven Conn: "Vidjeti samu stvar, vlastitim očima i na javnom mjestu, okružen drugim ljudima koji imaju neku verziju istog iskustva, može biti očaravajuće."

Namjena muzeja varira od institucije do institucije. Neki favorizuju obrazovanje nego očuvanje, ili obrnuto. Na primjer, 1970-ih Kanadski muzej nauke i tehnologije davao je prednost obrazovanju u odnosu na očuvanje svojih predmeta. Prikazivali su objekte kao i njihove funkcije. Na jednoj izložbi nalazila se historijska štamparska mašina koju je jedan član osoblja koristio s posjetiocima da kreiraju muzejske uspomene. Neki muzeji nastoje doseći široku publiku, kao što su nacionalni ili državni muzeji, dok drugi imaju specifičnu publiku, poput lokalnih historijskih organizacija. Uopšteno govoreći, muzeji prikupljaju predmete od značaja koji su u skladu s njihovom misijom za konzervaciju i izlaganje. Osim pitanja provenijencije i konzervacije, muzeji uzimaju u obzir nekadašnju upotrebu i status predmeta. Na primjer, sa vjerskim ili svetim predmetima se rukuje u skladu s kulturnim pravilima. Židovski predmeti koji sadrže Božje ime ne smiju se odbaciti, već ih treba zakopati.

Iako većina muzeja ne dozvoljava fizički kontakt sa povezanim artefaktima, postoje neki koji su interaktivni i potiču praktičniji pristup. 2009, palata Hampton Court, palata Henrija VIII, u Engleskoj je otvorila prostoriju za vijeće za širu javnost kako bi stvorila interaktivno okruženje za posjetioce. Međutim, umjesto da dozvoli posjetiteljima da rukuju predmetima starim 500 godina, muzej je napravio replike, kao i replike kostima. Svakodnevne aktivnosti, historijska odjeća, pa čak i promjene temperature uranjaju posjetitelja u utisak o tome kakav je život Tudora mogao biti.

Definicije

Grupa za obilazak sa vodičem u Muzej Soumaya u Mexiko City, Mexico

Glavne profesionalne organizacije iz cijelog svijeta nude definicije o tome što čini muzej i njihovu svrhu. Zajedničke teme u svim definicijama su javno dobro i briga, očuvanje i tumačenje zbirki.

Trenutna definicija muzeja Međunarodnog vijeća muzeja (usvojena 2022.):

Muzej je neprofitna, stalna institucija u službi društva koja istražuje, prikuplja, konzervira, tumači i izlaže materijalno i nematerijalno naslijeđe. Otvoreni za javnost, pristupačni i inkluzivni, muzeji njeguju raznolikost i održivost. Oni rade i komuniciraju etički, profesionalno i uz učešće zajednica, nudeći različita iskustva za obrazovanje, uživanje, razmišljanje i razmjenu znanja.

Definicija Kanadskog muzejskog udruženja:

Muzej je neprofitna, stalna ustanova koja ne postoji prvenstveno u svrhu privremenih izložbi i koja je otvorena za javnost tokom redovnog radnog vremena i kojom se upravlja u javnom interesu u svrhu, čuvanja, proučavanja, tumačenja, sastavljanja i izlaganja javnosti za poučavanje i uživanje javnosti, predmeta i primjeraka ili obrazovne i kulturne vrijednosti uključujući umjetnički, naučni, historijski i tehnološki materijal.

Definicija Udruženja muzeja Ujedinjenog Kraljevstva:

Muzeji omogućavaju ljudima da istražuju kolekcije za inspiraciju, učenje i uživanje. Oni su institucije koje prikupljaju, čuvaju i čine dostupnim artefakte i primjerke, koje drže u povjerenju za društvo.

Iako Američka alijansa muzeja nema takvu definiciju, njihova lista kriterija za akreditaciju za učešće u njihovom programu akreditacije kaže da muzej mora:

Biti legalno organizovana neprofitna institucija ili dio neprofitne organizacije ili vladinog entiteta; biti u suštini edukacijska ustanova u srži; imati formalno izraženu i odobrenu misiju; koristiti i tumačiti predmete ili mjesto za javnu prezentaciju redovno zakazanih programa i izložbi; imati formalan i odgovarajući program dokumentacije, brige i korištenja zbirki ili predmeta; sprovesti gore navedeno da funkcioniše prvenstveno u fizičkom objektu ili lokaciji; biti otvoreni za javnost najmanje dvije godine; biti otvoreni za javnost najmanje 1.000 sati godišnje; imati pristup 80% svoje stalne zbirke; imati najmanje jednog plaćenog stručnog zaposlenika sa muzejskim znanjem i isiskustvom; imati direktora sa punim radnim vremenom kome su delegirani ovlasti za svakodnevno poslovanje; imati dovoljna finansijska sredstva za efikasan rad; pokazati da ispunjavaju osnovne standarde za muzeje; uspješno završen Program verifikacije osnovnih dokumenata.

Osim toga, postoji zakonska definicija muzeja u zakonodavstvu Sjedinjenih Država koja ovlašćuje osnivanje Instituta za muzejske i bibliotečke usluge:

Muzej znači javna, plemenska ili privatna neprofitna institucija koja je organizirana na trajnoj osnovi za suštinski obrazovno, kulturno nasljeđe ili u estetske svrhe i koji, uz pomoć stručnog osoblja: posjeduje ili koristi materijalne predmete, bilo žive ili nežive; brine o tim predmetima; i redovno ih izlaže široj javnosti" (Zakon o muzejskim uslugama iz 1976.).

Najvažniji muzeji i galerije u Evropi

• Firenca: Pitti i Uffizi
• Milano: Brera
• Venecija: Akademija u Veneciji
• Rim: Vatikanski muzej
• Pariz: Louvre
• London: British Museum i Nacionalna galerija
• Madrid: Prado
• St. Peterburg: Ermitaž
• Moskva: Tretjakovska galerija
• München: Stara i Nova pinakoteka, Njemački muzej
• Dresden: Galerija u Dresdenu
• Beč: Umjetničko-historijski muzej u Beču
• London: Madame Tussauds

Najvažniji muzeji i galerije u Americi

• Washington: National Gallery
• New York: Metropolitan Museum

Dodatna literatura

• Aronsson, Peter., and Gabriella Elgenius. National Museums and Nation-Building in Europe 1750-2010 : Mobilization and Legitimacy, Continuity and Change. Milton Park, Abingdon, Oxon: Routledge, 2015.
• Bennett, Tony (1995). The Birth of the Museum: History, Theory, Politics. London: Routledge. ISBN 978-0-415-05387-7. OCLC 30624669.
• Conn, Steven (1998). Museums and American Intellectual Life, 1876–1926. Chicago: The University of Chicago Press. ISBN 0-226-11493-7.
• Cuno, James (2013). Museums Matter: In Praise of the Encyclopedic Museum. Chicago: The University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-10091-3.
• Findlen, Paula (1996). Possessing Nature: Museums, Collecting, and Scientific Culture in Early Modern Italy. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-20508-1.
• Marotta, Antonello (2010). Contemporary Milan. ISBN 978-88-572-0258-7.
• Murtagh, William J. (2005). Keeping Time: The History and Theory of Preservation in America. New York: Sterling Publishing Company. ISBN 0-471-47377-4.
• Redman, Samuel (2022). The Museum: A Short History of Crisis and Resilience. New York: New York University Press. ISBN 978-1-4798-0933-2.
• Rentzhog, Sten (2007). Open air museums: The history and future of a visionary idea. Stockholm and Östersund: Carlssons Förlag / Jamtli. ISBN 978-91-7948-208-4
• Simon, Nina K. (2010). The Participatory Museum. Santa Cruz: Museums 2.0
• van Uffelen, Chris (2010). Museumsarchitektur (jezik: njemački). Potsdam: Ullmann. ISBN 978-3-8331-6033-2. – also available in English: Contemporary Museums – Architecture History Collections. Braun Publishing. 2010. ISBN 978-3-03768-067-4.
• Yerkovich, Sally (2016). A Practical Guide to Museum Ethics. Lanham: Rowman & Littlefield. ISBN 978-1-4422-3164-1.
• "The Museum and Museum Specialists: Problems of Professional Education, Proceedings of the International Conference, 14–15 November 2014" (PDF). St. Petersburg: The State Hermitage Publishers. 2015. Arhivirano s originala (PDF), 10 May 2017. Pristupljeno 6 December 2016.