Idi na sadržaj

Pirol

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Datum izmjene: 9 januar 2022 u 00:27; autor: InternetArchiveBot (razgovor | doprinosi) (Adding 1 book for Wikipedia:Provjerljivost (20220108)) #IABot (v2.0.8.5) (GreenC bot)
(razl) ← Starija izmjena | Trenutna verzija (razl) | Novija izmjena → (razl)
Pirol
Općenito
Hemijski spojPirol
Druga imenaAzol
Molekularna formulaC4H5N
CAS registarski broj109-97-7
SMILESN1C=CC=C1
c1cc[nH]c1
InChI1/C4H5N/c1-2-4-5-3-1/h1-5H
Osobine1
Gustoća0.967 g cm−3
Tačka topljenja−23
Tačka ključanja129 do 131
Pritisak pare7 mmHg na 23 °C
Rizičnost
NFPA 704
2
2
0
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Pirol (grč. πυρρός - pyrόs = crven kao vatra + [alkoh]ol) je heterociklični aromatski organski spoj, petočlani prsten sa formulom C4H4NH.[1] To je bezbojna nestabilna tečnost koja potamni nakon izlaganja zraku. Supstituirani derivati se nazivaju pirolima, kao što je npr. N-metilpirol, C4H4NCH3. Porfobilinogen, trosupstituirani pirol, biosintetski je prekursor mnogih prirodnih proizvoda kao što je hem.[2][3][4]

Piroli su komponente više složenih makrociklusa, uključujući porfirine hema, hlorine, bakteriohlorine, hlorofil i porfirinogene.[5]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Loudon, Marc G. (2002). "Chemistry of Naphthalene and the Aromatic Heterocycles". Organic Chemistry (4th izd.). New York: Oxford University Press. str. 1135–1136. ISBN 0-19-511999-1.
  2. ^ Guyton, A.C. & Hall, J.E. (2006) Textbook of Medical Physiology (11th ed.) Philadelphia: Elsevier Saunder ISBN 0-7216-0240-1
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Cox, Michael; Lehninger, Albert L.; Nelson, David R. (2000). Lehninger Principles of Biochemistry. New York: Worth Publishers. ISBN 1-57259-153-6.
  5. ^ Jusélius, Jonas; Sundholm, Dage (2000). "The aromatic pathways of porphins, chlorins and bacteriochlorins". Phys. Chem. Chem. Phys. 2 (10): 2145–2151. doi:10.1039/b000260g.publikacija otvorenog pristupa - besplatna za čitanje

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Jones, R. Jones, ured. (1990). Pyrroles. Part I. The Synthesis and the Physical and Chemical Aspects of the Pyrrole Ring. The Chemistry of Heterocyclic Compounds. 48. Chichester: John Wiley & Sons. doi:10.1002/recl.19911100712. ISBN 0-471-62753-4.
  • Jolicoeur, Benoit; Chapman, Erin E.; Thompson, Alison; Lubell, William D. (2006). "Pyrrole protection". Tetrahedron. 62 (50): 11531–11563. doi:10.1016/j.tet.2006.08.071.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]