Idi na sadržaj

Razlika između verzija stranice "Karlovački mir"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjena
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
MystBot (razgovor | doprinosi)
5.047 edits
m r2.7.1) (robot dodaje: ar:معاهدة كارلوڤچة
oznaka: ručno vraćanje
 
(Nije prikazana 23 međuverzija 14 korisnika)
Red 1: Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
'''Karlovački sporazum''' ili '''Karlovački mir''' (na [[njemački jezik|njemačkom]] poznat kao Sporazum ''Karlowitz''; na [[turski jezik|turskom]], ''Karlofça''). Potpisan [[1699]]. u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]], današnja [[Vojvodina]], [[Srbija]], na završetku [[Habzburško carstvo|austro]]-[[Osmanlijsko carstvo|osmanlijskog]] rata između 1683-1697, u kojem je osmanlijska strana bila poražena.
[[Datoteka:Место закључења карловачког мира 1699..JPG|mini|260px|Kapela mira u Sremskim Karlovcima, mjesto potpisivanja Karlovačkog mira 1699.]]
'''Karlovački mir''' ({{Jez-de|Friede von Karlowitz}}; {{Jez-tr|Karlofça Antlaşması}}) potpisan je 1699. u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] (današnja [[Vojvodina]], [[Srbija]]), na završetku [[Veliki turski rat|Velikog turskog rata]] (1683–1699) između [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] na jednoj strani i [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], [[Poljsko-Litvanska Unija|Poljsko-Litvanske Unije]], [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], [[Papinska Država|Papinske Države]] i [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] na drugoj strani.


== Pozadina ==
Po isteku dvadesetogodišnjeg '''Varšavskog mira''' (nazvanog prema imenu malog mađarskog naselja gdje je utanačen) između osmanske i habsburške monarhije, na vidiku se sve jasnije pokazivala mogućnost novog rata. Naime, u Osmanskom carstvu '''Mehmeda Četvrtoga''' glavnu riječ vodile su političke snage uvjerene u mogućnost konačnog uništenja habsburške sile i povratka na staru slavu i moć Osmanskog carstva. Tako je godine 1683. veliki vezir [[Kara-Mustafa]] pod zidine Beča doveo golemu vojsku od 250.000 ljudi. Međutim, [[Beč]] je izdržao, a konačan udarac Osmanlijama zadali su šurjak cara Leopolda Prvoga, [[Karlo Lotarinški]], i poljski kralj [[Jan Sobjeski]], koji su 12. septembra 1683. uništili osmansku vojsku. Tako se rat, isprva s osmanske strane planiran kao rat za eliminaciju Beča kao najozbiljnijeg protivnika, pretvorio u opći rat za potiskivanje turske moći iz toga dijela Evrope.
Po isteku dvadesetogodišnjeg [[Vašvarski mir|Varšavskog mira]] između Osmanlijske i [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]], na vidiku se sve jasnije pokazivala mogućnost novog rata. Naime, u Osmanskom Carstvu [[Mehmed IV|Mehmeda Četvrtoga]] glavnu riječ vodile su političke snage uvjerene u mogućnost konačnog uništenja habsburške sile i povratka na staru slavu i moć Osmanskog Carstva. Tako je godine 1683. veliki vezir [[Kara Mustafa-paša]] pod zidine Beča doveo vojsku od 250.000 ljudi. Međutim, [[Beč]] je izdržao, a konačan udarac Osmanlijama zadali su šurjak [[Leopold I, car Svetog Rimskog Carstva|cara Leopolda Prvoga]], [[Karlo Lotarinški]], i poljski kralj [[Jan Sobjeski]], koji su 12. septembra 1683. uništili osmanlijsku vojsku. Tako se rat, isprva s osmanlijske strane planiran kao rat za eliminaciju Beča kao najozbiljnijeg protivnika, pretvorio u opći rat za potiskivanje turske moći iz toga dijela Evrope. Leopold Prvi sklapanjem saveza s Venecijom proširio je rat na područje od [[Dunav]]a do [[Crna Gora|Crne Gore]], te su se oblikovale tri ratne linije – Ugarska, Dalmacija i Slavonija. Do 1687. najveći dio Ugarske, Slavonije i Hrvatske bio je oslobođen od osmanlijske prevlasti, a carska je vojska prodrla do [[Beograd]]a. Nakon zastoja koji je nastupio uslijed napada francuskog kralja [[Luj XIV, kralj Francuske|Luja Četrnaestog]] na habsburške posjede na Rajni, te osmanlijskog poraza kod Slankamena 1691, konačan preokret ratnih zbivanja donijela je pobjeda carskog vojskovođe [[Eugen Savojski|Eugena Savojskog]] 11. augusta 1697. u bici kod Sente na Tisi, čime je skršena vojna moć novog [[Mustafa II|sultana Mustafe Drugog]].
[[Leopold Prvi]] sklapanjem saveza s Venecijom proširio je rat na područje od Dunava do Crne Gore, te su se oblikovale tri ratne linije - Ugarska, Dalmacija i Slavonija. Do 1687. najveći dio Ugarske, Slavonije i Hrvatske bio je oslobođen od osmanske prevlasti, a carska je vojska prodrla do Beograda. Nakon zastoja koji je nastupio uslijed napada francuskog kralja Ljudevita Četrnaestog na habsburške posjede na Rajni, te osmanskog poraza kod Slankamena 1691., konačan preokret ratnih zbivanja donijela je pobjeda carskog vojskovođe Eugena Savojskog 11. augusta 1697. u bici kod Sente na Tisi, čime je skršena vojna moć novog sultana Mustafe Drugog.


== Mirovni ugovor ==
Nakon ratova koje je Osmansko carstvo koncem XVII vijeka vodilo sa Austrijom i Mletačkom republikom, a naročito poslije iscrpljujućeg "šesnaestogodišnjeg" tzv. Bečkog rata, posredstvom Engleske, Španske i Holandije, uslijedili su mirovni pregovori zaraćenih strana u '''Sremskim Karlovcima'''. Osmansko carstvo je zaključilo mirovni ugovor sa Austrijom '''26 januara''', a 12 dana kasnije, '''7. februara 1699'''. godine, sa Mletačkom republikom. Najveći broj članova ovih ugovora se odnosio na područje Bosne, kao pograničnog dijela Osmanskog carstva.
Nakon ratova koje je Osmansko Carstvo koncem 17. stoljeća vodilo sa Habsburškom Monarhijom i Mletačkom Republikom, a naročito poslije iscrpljujućeg "šesnaestogodišnjeg" [[Bečki rat|Bečkog rata]], posredstvom Engleske, Španske i Holandije, uslijedili su mirovni pregovori zaraćenih strana u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]]. Osmansko Carstvo je zaključilo mirovni ugovor sa Austrijom 26. januara, a 12 dana kasnije, 7. februara 1699, s Mletačkom Republikom. Najveći broj članova ovih ugovora se odnosio na područje Bosne, kao pograničnog dijela Osmanskog Carstva. Prema odredbama Karlovačkog mira Osmansko Carstvo trajnoje izgubilo sve svoje posjede u Slavoniji, Lici, Krbavi i Dalmaciji, čime je znatno smanjen teritorij [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluk]]. Ovi mirovni pregovori su zaključeni na principu [[uti possidetis]], što znači da je svaka strana zadržala one teritorije koje je u tom trenutku kontrolirala. Upravo ovim ugovorom započinje proces formiranja i oblikovanja savremenih granica [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]].


== Značenje ==
Prema odredbama Karlovačkog mira Osmansko carstvo je trajno izgubilo sve svoje posjede u Slavoniji, Lici, Krbavi i Dalmaciji, čime je znatno smanjen teritorij Bosanskog ejaleta. Ovi mirovni pregovori su zaključeni na principu [[uti possidetis]], što znači da je svaka strana zadržala one teritorije koje je u tom trenutku kontrolirala. Upravo ovim ugovorom započinje proces formiranja i obikovanja ''savremenih granica Bosne i Hercegovine''.
⚫
Njime su utvrđena sjeverna, zapadna i jugozapadna granica Bosne koja je išla tokovima rijeka [[Una|Une]], [[Sava|Save]] i [[Cetina|Cetine]]. Granice Bosne i Hercegovine su neznatno korigirane kasnijim mirovnim ugovorima, prvo [[Požarevački mir|Požarevačkim]] iz 1718, zatim [[Beogradski mir|Beogradskim]] iz 1739, te [[Svištovski mir|Svištovskim]], sklopljenim 1791. i u tom okviru su potvrđene odlukama [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] 1878.


== Vanjski linkovi ==
⚫
Njime su utvrđena sjeverna, zapadna i jugozapadna granica Bosne koja je išla tokovima rijeka [[Una|Une]], [[Sava|Save]] i [[Cetina|Cetine]]. Granice Bosne i Hercegovine su neznatno korigirane kasnijim mirovnim ugovorima, prvo [[Požarevački mir|Požarevačkim]] iz 1718. godine, zatim Beogradskim iz 1739. godine, te Svištovskim, sklopljenim 1791. godine i u tom okviru su potvrđene odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine.
⚫
* {{Commonscat-inline|Treaty of Karlowitz}}


== Reference ==
⚫
[[Kategorija:Sporazumi]]
{{Refspisak}}
⚫
[[Kategorija:Historija Hrvatske]]
⚫
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanlijskom carstvu]]


{{Normativna kontrola}}
[[an:Tractato de Karlowitz]]

[[ar:معاهدة كارلوڤچة]]
{{Sporazumi Osmanskog Carstva}}
[[be:Карлавіцкі кангрэс, 1698 – 1699]]

[[bg:Карловацки конгрес (1698-1699)]]
⚫
[[Kategorija:Sporazumi potpisani 1699.]]
[[ca:Tractat de Karlowitz]]
⚫
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]]
[[cs:Karlovický mír]]
⚫
[[Kategorija:Historija Hrvatske]]
[[de:Friede von Karlowitz]]
[[Kategorija:Sporazumi Osmanskog Carstva]]
[[el:Συνθήκη του Κάρλοβιτς]]
[[Kategorija:Sremski Karlovci]]
⚫
[[en:Treaty of Karlowitz]]
[[eo:Traktato de Karlovic]]
[[es:Paz de Karlowitz]]
[[eu:Karlowitzeko Ituna]]
[[fi:Karlowitzin rauha]]
[[fr:Traité de Karlowitz]]
[[gl:Tratado de Karlowitz]]
[[he:הסכם קרלוביץ]]
[[hr:Mir u Srijemskim Karlovcima]]
[[hu:Karlócai béke]]
[[it:Pace di Carlowitz]]
[[ja:カルロヴィッツ条約]]
[[lt:Karlovicų sutartis]]
[[lv:Karlovicas līgums]]
[[ms:Perjanjian Karlowitz]]
[[nl:Vrede van Karlowitz]]
[[pl:Pokój w Karłowicach]]
[[pt:Tratado de Karlowitz]]
[[ro:Tratatul de la Karlowitz]]
[[ru:Карловицкий мир]]
[[sh:Karlovački mir]]
[[sr:Карловачки мир]]
[[tr:Karlofça Antlaşması]]
[[uk:Карловицький конгрес]]
[[zh:卡尔洛夫奇条约]]

Trenutna verzija na dan 2 oktobar 2024 u 09:17

Kapela mira u Sremskim Karlovcima, mjesto potpisivanja Karlovačkog mira 1699.

Karlovački mir (njemački: Friede von Karlowitz; turski: Karlofça Antlaşması) potpisan je 1699. u Sremskim Karlovcima (današnja Vojvodina, Srbija), na završetku Velikog turskog rata (1683–1699) između Osmanskog Carstva na jednoj strani i Svetog Rimskog Carstva, Poljsko-Litvanske Unije, Mletačke Republike, Papinske Države i Ruskog Carstva na drugoj strani.

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Po isteku dvadesetogodišnjeg Varšavskog mira između Osmanlijske i Habsburške Monarhije, na vidiku se sve jasnije pokazivala mogućnost novog rata. Naime, u Osmanskom Carstvu Mehmeda Četvrtoga glavnu riječ vodile su političke snage uvjerene u mogućnost konačnog uništenja habsburške sile i povratka na staru slavu i moć Osmanskog Carstva. Tako je godine 1683. veliki vezir Kara Mustafa-paša pod zidine Beča doveo vojsku od 250.000 ljudi. Međutim, Beč je izdržao, a konačan udarac Osmanlijama zadali su šurjak cara Leopolda Prvoga, Karlo Lotarinški, i poljski kralj Jan Sobjeski, koji su 12. septembra 1683. uništili osmanlijsku vojsku. Tako se rat, isprva s osmanlijske strane planiran kao rat za eliminaciju Beča kao najozbiljnijeg protivnika, pretvorio u opći rat za potiskivanje turske moći iz toga dijela Evrope. Leopold Prvi sklapanjem saveza s Venecijom proširio je rat na područje od Dunava do Crne Gore, te su se oblikovale tri ratne linije – Ugarska, Dalmacija i Slavonija. Do 1687. najveći dio Ugarske, Slavonije i Hrvatske bio je oslobođen od osmanlijske prevlasti, a carska je vojska prodrla do Beograda. Nakon zastoja koji je nastupio uslijed napada francuskog kralja Luja Četrnaestog na habsburške posjede na Rajni, te osmanlijskog poraza kod Slankamena 1691, konačan preokret ratnih zbivanja donijela je pobjeda carskog vojskovođe Eugena Savojskog 11. augusta 1697. u bici kod Sente na Tisi, čime je skršena vojna moć novog sultana Mustafe Drugog.

Mirovni ugovor

[uredi | uredi izvor]

Nakon ratova koje je Osmansko Carstvo koncem 17. stoljeća vodilo sa Habsburškom Monarhijom i Mletačkom Republikom, a naročito poslije iscrpljujućeg "šesnaestogodišnjeg" Bečkog rata, posredstvom Engleske, Španske i Holandije, uslijedili su mirovni pregovori zaraćenih strana u Sremskim Karlovcima. Osmansko Carstvo je zaključilo mirovni ugovor sa Austrijom 26. januara, a 12 dana kasnije, 7. februara 1699, s Mletačkom Republikom. Najveći broj članova ovih ugovora se odnosio na područje Bosne, kao pograničnog dijela Osmanskog Carstva. Prema odredbama Karlovačkog mira Osmansko Carstvo trajnoje izgubilo sve svoje posjede u Slavoniji, Lici, Krbavi i Dalmaciji, čime je znatno smanjen teritorij Bosanskog pašaluk. Ovi mirovni pregovori su zaključeni na principu uti possidetis, što znači da je svaka strana zadržala one teritorije koje je u tom trenutku kontrolirala. Upravo ovim ugovorom započinje proces formiranja i oblikovanja savremenih granica Bosne i Hercegovine.

Značenje

[uredi | uredi izvor]

Njime su utvrđena sjeverna, zapadna i jugozapadna granica Bosne koja je išla tokovima rijeka Une, Save i Cetine. Granice Bosne i Hercegovine su neznatno korigirane kasnijim mirovnim ugovorima, prvo Požarevačkim iz 1718, zatim Beogradskim iz 1739, te Svištovskim, sklopljenim 1791. i u tom okviru su potvrđene odlukama Berlinskog kongresa 1878.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Karlovački_mir&oldid=3657002"