Sjeverna Koreja
Sjeverna Koreja, zvanično Demokratska Narodna Republika Koreja, jest istočno azijska država, smještena na sjevernom dijelu korejskog poluostrva. Sjeverna Koreja, što je uobičajeni naziv za ovu državu, graniči sa Kinom i Rusijom na sjeveru te sa Južnom Korejom na jugu. Granica između Sjeverne i Južne je većinom na 38. paraleli. Površinom obuhvata 122 000 km2, a u Sjevernoj Koreji živi oko 24 miliona stanovnika. Glavni grad je Pjongjang, a od većih gradova izdvajaju se Kesong, Kim Čim, Sinuinđu.
| Demokratska Narodna Republika Koreja 조선민주주의인민공화국 朝鮮民主主義人民共和國 Chosŏn Minjujuŭi Inmin Konghwaguk |
||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
| Himna: "Aegukka" |
||||||
 Položaj Sjeverne Koreje
|
||||||
| Glavni grad | Pyongyang |
|||||
| Službeni jezik | korejski | |||||
| Državno uređenje | ||||||
| Kim Jong-un | ||||||
• Premijer |
Kim Tok-hun | |||||
| Zakonodavstvo | ||||||
| Nezavisnost | 15. august 1945 Oslobođenje od Japana 1. mart 1919. (simbolično kao ujedinjena Koreja) 9. septembar 1948 Uspostavljanje DNR Koreje | |||||
| Površina | ||||||
• Ukupno |
120.540 km2 (98.) | |||||
| 4,87 | ||||||
| Stanovništvo | ||||||
• Ukupno |
25.368.620 (48.) | |||||
• Gustoća |
198/km2 | |||||
| Valuta | Sjevernokorejski von | |||||
| Vremenska zona | UTC +8:30 | |||||
| Pozivni broj | +850 | |||||
| Internetska domena | nema, rezervisan .kp | |||||
Do Drugog svjetskog rata sa Južnom Korejom činila je ujedinjenu državu.
Historija
urediNakon drugog svjetskog rata Koreju, dotada japansku koloniju, okupirale su vojne snage ratnih pobjednika, SAD-a i SSSR-a, s granicom okupacijskih zona na 38. paraleli, koja je postavljena kad je postalo jasno da u uvjetima hladnog rata zajednička uprava neće biti moguća. Zanimljiv detalj koji se treba spomenuti je taj da su trebali biti održani izbori diljem cijele Koreje u saradnji s UN-om. Plan za nacionalne izbore propao je nakon što se Južna Koreja u maju 1948. godine proglasila državom. Kao direktan odgovor na odvajanje juga proglašena je Sjeverna Koreja 9.Septembra iste godine, s Kim Il-sungom u funkciji premijera. Mjesec dana kasnije službeno se očitovao i Sovjetski Savez u proglasu koji navodi kako priznaje Kim Il-sunga kao jedinog legitimnog predstavnika korejskog naroda.
Ubrzo nakon početka rata između dviju Koreja (25. jula 1950.), sjevernokorejska vojska je 28. jula 1950. zauzela Seul, glavni grad Južne Koreje. Ubrzo su sjevernokorejske snage zauzele cijelu Južnu Koreju, osim područja Pusana. Međutim, 15. oktobra 1950. godine snage UN-a (tzv. KUN) prešle su u protunapad, zauzevši 20. oktobra iste godine Pjongjang i izbijajući 26. oktobra na kinesku granicu. Uslijedio je snažan kineski protunapad pa su snage KUN-a u martu 1951. godine potisnute na 38. paralelu. Napokon je 27. jula 1953. godine u P’anmunjomu potpisano primirje (koje je na snazi i danas) između 16 zemalja čije su snage bile u sastavu KUN-a s jedne, i Sjeverne Koreje i Kine s druge strane.
Zatim je Kim Il-sung, poznat i kao “veliki vođa”, uveo komunističku diktaturu po načelu kulta ličnosti s jednom dopuštenom strankom, Komunističkom partijom. Za svojega nasljednika unaprijed je proglasio svog sina Kima Jong-ila, poznatog pod nadimkom “dragi vođa”. Nakon očeve smrti 1994. godine njegov je položaj oslabio, pa je zbog toga došlo i do pokušaja zbližavanja Sjeverne sa privredno znatno naprednijom Južnom Korejom radi kojeg je održan susret dvojice predsjednika 2000. godine. Uprkos tome što su dvije države još 13. decembra 1991. godine potpisale Sporazum o pomirenju, nenapadanju i suradnji, odnosi između dviju država su napeti i danas. Glavni razlog je sjevernokorejski program razvijanja nuklearne energije u vojne svrhe. Na zahtjev SAD-a u Ženevi je 21. oktobra 1994. godine potpisan sporazum o zaustavljanju sjevernokorejskoga programa nuklearnog naoružanja, ali ga je Sjeverna Koreja odbacila 2002. godine i nastavila istraživanja na tom području, zbog čega se i danas nalazi pod pritiskom međunarodne zajednice.
Ugovorom sa SAD-om 1994. godine Sjeverna Koreja je odustala od razvoja nuklearnoga oružja u zamjenu za zapadnu ekonomsku pomoć. Provedbu tog ugovora otežavaju međusobni nesporazumi kao i nastojanja SAD-a da spriječe izvoz sjevernokorejske raketne tehnologije (u Iran, Pakistan i dr.). Posljedica tih nesporazuma je izolacija koja je uzokovala masovnu glad koja je trajala 1995.–99. (procjenjuje se da je umrlo više od milijun ljudi, no sjevernokorejski izvori navode oko 200.000 umrlih). 2000. godine desio se prvi susret lidera Sjeverne i Južne Koreje (Kim Jong-ila i Kim Dae-junga), koji su pregovarali o ujedinjenju. Tokom 2000-ih nastavljeni su američki pritisci zbog odbijanja Sjeverne Koreje da svoju nuklearnu tehnologiju stavi pod međunarodni nadzor.
Nakon smrti Kima Jonga-ila, 17. decembra 2011. godine predsjedničku dužnost je preuzeo njegov mlađi sin Kim Jong-un. Od kraja januara 2013. godine pogoršalo se stanje na Korejskom poluotoku. Prvo je Sjeverna Koreja otvoreno prijetila SAD-u, da bi se u martu povukla iz primirja potpisanog 1953. godine i prekinula sve komunikacije s Južnom Korejom. Krajem marta vlasti su poručile kako su rakete spremne za gađanje ciljeva u Americi, a početkom aprila kako o početku rata odlučuju dani.
Geografija
uredi
Sjeverna Koreja je smještena na sjevernom dijelu Korejskog poluostrva čiji je reljef uglavnom planinski. Gotovo 80% države čine planine, a veliki broj vrhova prelazi visinu od 2 000 metara. Najviši vrh je Paektu-san, na vulkanskoj planini Baitou, sa 2 744 metara. U sjevernom dijelu, naročito uz granicu s Kinom postoji još nekoliko planina čiji najviši vrhovi dostižu visinu od 1 400 do 2 000 metara. Od većih rijeka izdvajaju se Yalu koja čini prirodnu granicu sa Kinom i rijeka Tuman koja čini granicu sa Rusijom. Jedina veća rijeka koja čitavim tokom prolazi kroz Sjevernu Koreju je Taedong.
Obalu Sjeverne Koreje zapljuskuju vode Žutog mora i Korejskog zaliva na zapadu i Japanskog mora na istoku. Uz obale dužine 2 495 kilometara smješteno je 3 579 uglavnom nenaseljenih otoka.
Šume su većinom četinarske.
Klima
urediKlima je umjerena, kontinentalna sa četiri različita godišnja doba. Kiša uglavnom pada u proljeće. Zime su duge, sa sniježnim olujama koje dolaze iz Sibira. Srednja temperatura tokom zime u Pjongjangu iznosi između -3 °C i -13 °C. Ljeta su kratka, vruća, sa visokom vlažnosti zraka i uz srednju temperaturu od 20 °C do 29 °C.
Od prirodnih katastrofa, Sjevernu Koreju pogađaju proljetne suše praćene obilnim kišama koje izazivaju poplave. Tokom ljeta poluostrvo pogodi prosječno jedan uragan.
Politički sistem
uredi
Prema Ustavu od 5. septembra 1948. godine Demokratska Narodna Republika Koreja je republika sa jednostranačkim političkim sistemom. Vladajuća stranka je Demokratski front za ponovno ujedinjenje domovine, u osnovi koalicija sastavljena od tri manje stranke: Radničke stranke Koreje, Korejske socijaldemokratske partije i Stranke Chondoist Chongu. Predsjednik republike šef je države i generalni sekretar Radničke partije Koreje, on je istovremeno i predsjednik Nacionalne komisije za odbranu, te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Mandat mu je 5 godina, a za svoj je rad kao šef države odgovoran Skupštini, koja ga imenuje na to mjesto. Nakon smrti Kim Il-sunga koji je bio doživotni predsjednik Sjeverne Koreje, funkcija predsjednika je ukinuta, a vlast je preuzeo njegov sin Kim Jong-il na funkciji predsjednika nacionalnog komiteta za odbranu.
Centralni narodni komitet je najviši izvršni državni organ; predsjedava mu poglavar države, a članovi su svi istaknuti stranačko dužnosnici. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Vrhovna narodna skupština (Ch’oego Inmin Hoeui), koja ima 687 zastupnika, biranih neposredno, na općim izborima, za mandat od 5 godina. Stalni komitet je organ Skupštine, koji je u neprekidnom zasjedanju, pa i onda kada Skupština ne zasjeda. Komitet usmjerava rad Upravnoga vijeća, koje obavlja tekuće poslove izvršne vlasti. Pravo je glasa opće i jednako za sve građane sa navršenih 17 godina života. Centralni sud najviši je sud u državi; postoje još Narodni sud i Specijalni sud na nivou države, te sudovi pokrajina i općina.
Administrativne podjele
urediTeritorijalno-politički Sjeverna Koreja je podjeljena na 9 pokrajina, 3 specijalne regije i 2 grada pod državnom upravom (Chikhalsi; 직할시; 直轄市).
| Karta | Ime | Chosŏn'gŭl | Administrativni centar | ||
|---|---|---|---|---|---|
| Glavni grad (chikhalsi) | |||||
| 1 | Pjongjang | 평양직할시 | (Chung-guyok) | ||
| Specijalni grad (teukbyeolsi) | |||||
| 2 | Rason* | 라선특별시 | (Rajin-guyok)* | ||
| Pokrajine (do)a | |||||
| 3 | South Pyongan | 평안남도 | Pyongsong | ||
| 4 | North Pyongan | 평안북도 | Sinuiju | ||
| 5 | Chagang | 자강도 | Kanggye | ||
| 6 | South Hwanghae | 황해남도 | Haeju | ||
| 7 | North Hwanghae | 황해북도 | Sariwon | ||
| 8 | Kangwon | 강원도 | Wonsan | ||
| 9 | South Hamgyong | 함경남도 | Hamhung | ||
| 10 | North Hamgyong | 함경북도 | Chongjin | ||
| 11 | Ryanggang * | 량강도 | Hyesan | ||
| * – Na južnjačkom dijalektu kao "Yanggang" (양강), "Nason" (나선), or "Najin" (나진). | |||||
Privreda
urediSjeverna Koreja posjeduje dobre uslove za razvoj moderne ekonomije, uključujući značajne zalihe uglja i ostalih ruda. Rijeke Yalu, Tumen i Taedong i njihovi slivovi pružaju priliku za izgradnju hidrocentrala. Nakon Korejskog rata, te 60tih i 70tih smatralo se da je privreda Sjeverne Koreje snažnija od one u Južnoj Koreji. Sve tvornice su nacionalizovane, a u zemlji se proizvodi gotovo sve, tako da nema potrebe za uvozom proizvoda široke potrošnje. Uz Kubu, Sjeverna Koreja je jedina država u kojoj je ekonomija u potpunosti nacionalizovana i planska. 1980. je otpočeta modernizacija teške industrije koja je prekinuta zbog nedostatka novca.
Najveći udar privreda Sjeverne Koreje je zadobila sredinom 90tih. zbog ogromnih poplava koje su pogodile zemlju, kao i zbog smanjenog izvoza zbog propasti istočnog bloka, jednog od najvećih trgovinskih partnera. Procjenjuje se da je zbog gladi uzrokovane poplavama i smanjenom žetvom umrlo oko 2 miliona ljudi [1]. Uprkos velikoj pomoći u hrani, uglavnom od Kine i SAD, posljedice katastrofe su se osjećale do 2001. Sjeverna Koreja i danas zavisi od međunarodne pomoći u hrani.
I pored velike gladi koja je zadesila zemlju, vlasti u Sjevernoj Koreji donijele su 2002. odluku da se privreda radikalnije zakrene prema namjenskoj industriji, uz izdvajanje gotovo četvrtine bruto domaćeg proizvoda za održavanje i reformisanje vojnih snaga. Prema procjenama iz 2002 dominantni sektor u Sjeverno Korejskoj ekonomiji je prerađivačka industrija (43.1%), a zatim uslužni sektor (33.6%) i poljoprivreda (23.3%). Većinu industrijske proizvodnje čine namjenska industrija, te proizvodnja električne energije i mašina.
Industrija: hemijska, mašinogradnja, brodogradnja, željezare, čeličane, aluminijska proizvodnja, namjenska industrija.
Poljoprivreda: agrumi, pšenica.
Rudno blago: Željezo, opljemenjivač čelika bakar.
Optuženi su za izradu nuklearnog oružja. Razvijen je morski ribolov. Novčana jedinica von=100 čona.
Stanovništvo
urediSjeverna Koreja jedna je od etnički najhomogenijih zemalja svijeta. Gotovo cjelokupno stanovništvo čine Korejci, a neznatnu manjinu Kinezi i Japanaci. Službeni jezik je korejski, koji se piše posebnim korejskim pismom, u Sjevernoj Koreji zvano “choson mutcha”, i sastoji se od 25 znakova. Za razliku od Južne Koreje, gdje se koriste i određeni kineski znakovi, u Sjevernoj Koreji koristi se samo korejsko pismo.
Gustoća naseljenosti dosta je visoka (198 st./km2). Naseljenost je neravnomjerna: centralno planinsko područje je najslabije naseljeno, uglavnom uz riječne doline, dok istočno priobalje naseljava oko četvrtina stanovništva, a zapadno približno polovica. Gusta naseljenost priobalja je djelomična posljedica planskog razvoja industrije u tim područjima.
Nakon Korejskoga rata (1950.–1953), u kojem su stradali mnogi gradovi, počela je njihova obnova, širenje, pa se povećao udio gradskog stanovništva koje danas čini više od 60% ukupnog stanovništva. Najveći je glavni grad Pjongjang sa 3.255.288 stanovnika. Ostali veći gradovi su Hamhung (768.551), Chongjin (667.929), Nampo (366.815), Wonsan (363.127), Sinuiju (359.341).
Obzirom na zatvorenost Koreje, demografski podaci većinom su rezultat procjena. Brzi porast stanovništva nakon 1950-ih poslije je usporen i danas je umjeren, oko 12‰ godišnje (prosjek 1980.–2002.). Većinom je rezultat prirodne promjene, umjerene stope rodnosti (oko 18‰) i niske smrtnosti (oko 6‰). Očekivano trajanje života je 62 godina. U dobnoj strukturi stanovništva mlađi od 15 godina sačinjavaju 26% populacije, a stariji od 65 godina.