Challenger 1
FV4030/4 Challenger 1 ili kraće Challenger 1, je britanski glavni borbeni tenk koji je britanska vojska koristila od 1983. do sredine 1990-ih kada je tenk zamijenjen naprednijom verzijom - Challenger 2. Trenutno taj tenk koristi jordanska vojska kao glavni borbeni tenk, nakon jačih modifikacija na njemu. Tako su jordanski Challenger 1 tenkovi nadograđeni na Challenger 2 standard.
| FV 4030 Challenger | |
|---|---|
.jpg) | |
| Svojstva | |
| Posada | 4 |
| Dužina | 11,5 m |
| Širina | 3,51 m |
| Visina | 2,95 m |
| Težina | 62 tone |
| Oklop i naoružanje | |
| Oklop | Chobham oklop |
| Osnovno naoružanje | 120 mm top Royal Ordnance L11A5 |
| Sekundarno naoružanje | 7.62 mm mitraljez L8A2, 7.62 mm mitraljez L37A2 |
| Pokretljivost | |
| Pogon | Rolls-Royce CV12 26 litara dizelski motor 1200 KS (895 kW) |
| Brzina na cesti | 56 km/h |
| Snaga/težina | 14.4 kW/tone |
| Domet | 450 km |
Historija
urediChallenger 1 proizvodila je britanska vojna industrija Royal Ordnance Factories - ROF. 1986. godine je ROF Leeds preuzeo kompaniju Vickers Defence Systems (kasnije preimenovana u Alvis Vickers). Projekat tenka izradila je kompanija Military Vehicles and Engineering Establishment - MVEE, iz grada Chobhama u pokrajini Surrey.
Historija tenk veže se uz 1974. kada je Iran od britanske kompanije Royal Ordnance Factories naručio tenkove pod nazivom SHIR, kao poboljšanu verziju tadašnjeg tenka Chieftain. To su bili Chieftain Mk5(P)- FV4030/1, FV4030/2 Shir (Lion) 1 i 4030/3 Shir 2. Nakon što je iranski šah svrgnut s vlasti i početkom Iranske revolucije 1979. godine, došlo je do kolapsa projekta koji je u Velikoj Britaniji bio poznat pod kodnim imenom MBT80. Svejedno, tenk je nastavila razvijati firma MVEE s ciljem da tenk zadovolji zapadnoeuropske zahtjeve, dok je klijent tenka postala vojska Velike Britanije kojoj su prvi primjerci predani 1983. Također, velik dio tenkova prodan je i Jordanu pod nazivom Khalid. Kratko vrijeme tenk je nosio naziv Cheviot, prije nego što je postao Challenger, a ime je preuzeto od jednog tenka iz 2. svjetskog rata.
Karakteristike
urediNajrevolucionarniji aspekt Challenger 1 tenka bio je Chobham oklop koji je pružao daleko superiorniju zaštitu od monolitnog homogenog oklopa koji je bio standardan u tenkovima. Taj oklop usvojen je od drugih tenkova, od kojih je najpoznatiji M1 Abrams. Također, hidropneumatski ovjes pruža odlične performanse za vožnju u cross-country uvjetima te kontrolu pri protivničkim udarcima u tenk.
Glavno oružje tenka je 120 mm top sličan onome na Leopardu 2. Kao dodatno naoružanje, na kupolu su postavljena dva 7,62 mm mitraljeza. Tenk je pokretao dizelski motor Rolls-Royce CV12 snage 895 kW (1200 KS), dok mu je najveća brzina bila 56 km/h, uz domet od 450 km.
Testiranje
urediChallenger 1 takmičio se 1987. na kanadskom javnom konkursu za kupovinu novog tenka za potrebe kanadske vojske. Uz postojeći britanski tenk, natjecali su se i francuski Leclerc, američki M1 Abrams i njemački Leopard 2. Na testiranju je postigao najviše direktnih pogodaka. Kao glavni nedostatak na tenku navedeni su loš sistem upravljanja vatrom zbog čega je tenk imao najsporiju paljbu od svih tenkova na testu. Na kraju tenk je rangiran na zadnjem mjestu od svih tenkova.
Kasnije je kompanija Vickers Defence Systems projektovala poboljšani Challenger 2. Taj tenk imao je znatno više mogućnosti. Nasljednik se temelji na istom MVEE trupu, ali s novim Mk 7 izgledom, kupolom i Chobham oklopom.
Također, izrađena je i Challenger Marksman SPAAG verzija s Marksman kupolom.
Operativna upotreba
uredi
Prvi primjerci tenka odmah su poslani britanskim vojnim jedinicama u Zapadnoj Njemačkoj. 180 Challenger 1 tenkova bilo je raspoređeno u Saudijskoj Arabiji tokom operacije Granby, britanske vojne operacije tokom Zalivskog rata. Challenger 1 je tokom tog rata potvrdio uništenje 300 protivničkih oklopnih vozila, bez vlastitih gubitaka. Također, isti tenk je u vojnoj historiji rekorder po najvećoj udaljenosti s koje je tenk pogodio i uništio protivnički tenk. Tako je Challenger 1 uništio irački tenk na udaljenosti od 4700 metara.[1][2]
Britanska vojska koristila je tenk i u Bosni i Hercegovini te na Kosovu u okrilju NATO snaga, tokom operacije Joint Guardian.
Korisnici
urediTrenutni korisnici
uredi
Jordan: 392 Challenger 1. King Abdullah II Design and Development Bureau je nadogradio jordanske Challenger 1 tenkove koji su poznati pod nazivom Al-Hussein. Jordanski Challenger 1 će biti izbačeni iz upotrebe i planira se njihova zamjena sa 141 talijanskim lovcem tenkova B1 Centauro 8x8 i njemačkim borbenim vozilima pješadije Marder.[3]
Bivši korisnici
uredi
UK: 420 u upotrebi, zamijenjeni sa Challenger 2 tenkom.
Reference
uredi- ^ https://www.youtube.com/watch?v=SYzaxW6zh3U&t=120s
- ^ Purbrick, Tim (11. 3. 2016). "Desert Storm Part 24: Back to Germany". The Official British Army Blog. Arhivirano s originala, 23. 6. 2018. Pristupljeno 13. 3. 2016.
It was a supreme technical achievement for man and machine. 4,700m, a shade under 3 miles, is more than three times the 1,200m battle range of the Challenger. The shot is written up in books, sometimes incorrectly, with one book saying it was a Depleted Uranium (DU) round, it wasn’t, it was a normal service FIN round while another book said it was at longer range, it wasn’t, it was 4,700m. I believe that it is the longest range direct fire kinetic round kill ever achieved by a tank on the battlefield.
- ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 1. 7. 2018. Pristupljeno 1. 7. 2018.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
